I baš kao u pravim uzbudljivim utakmicama, situacija se mijenjala iz minute u minutu. Teško je bilo odabrati prva tri-četiri pozicionirana gdje su stvarno presudile nijanse. Na kraju gledali smo broj bodova i empirija je pokazala svoje. Arboretum je pobjednik, zadržao je kvalitetu i opravdao status oca i majke svih burgera u ovom djelu Istre. Druga je Piantina koja jako promišlja burger, a treća Zaobilaznica sa svojim savršenim ljetnim burgerom

Burgeri su već godinama gastro hype. Nema tko ih ne voli? Staro, mlado, domaće i strano. Toliko su popularni da imaju i svoje festivale. A gotovo su s trona u rekordnom roku maknuli pizze. Poput craft piva, postali su popularni i ima ga svatko tko drži do sebe pa neki nadmašuju status fast fooda. Baš tako, vulgaris hamburgeri iz fast fooda su evoluirali u fine burgere koje su definicija street fooda. Čiji je burger najbolji u gradu, zapitali smo se i pozvali ugostitelje da se prijave na naš natječaj za izbor onog najboljeg. Rok je bio do ponoći prošle nedjelje. Baš kao u izboru nogometnih ekipa za svjetsko prvenstvo, otvarali smo ponude ili mailove. Bilo je napeto i uzbudljivo. Prijavilo ih se deset, najhrabrijih. Baš tako, jer u toku turističke sezone doista moraš biti hrabar da se javno izložiš kritici. I zato nitko od njih nije gubitnik, već pokazuje dovoljnu dozu profesionalnosti, ozbiljnosti i želje da se poprave.

Jer savršen burger ne postoji. Gastro ekipa bila je spremna. Goran Zgrablić, samouki chef, organizator kulinarskih radionica, vinskih tura i još k tomu fizičar. Petar Stojković, samozatajni chef koji je zanat, a ne burgere, ispekao radeći među najjačim restoranskim imenima. Fran Sljepčević, učenik 4. razreda pulske matematičke gimnazije i pravi, kako i godinama dolikuje, burger hedonist. I na koncu novinarka potpisnica ovog teksta koja je nakon što se okušala u okršaju sa superburgerom stekla redakcijsku kvalifikaciju za žiriranje.

Deset prijavljenih

Dakle, u tri dana četvoro kušača uhvatilo se u koštac s 10 burgera te unatoč vrućinama i kalorijama, izdržali su i ostali dovoljno usredotočeni kako bi donijeli konačan sud. U nekoliko dana pojesti 10 burgera i izabrati koji je najbolji, koliko god to naizgled primamljivo bilo nije bio lak poduhvat. Slasno i masno!

Kako krenuti? Tri dana deset burgera. Dan prvi. Nalazimo se u wine & food baru Tappo nadomak Arene, jedno od prvih mjesta u gradu koji je Puljanima pokazao da burger nije fast food te ga pozicionirao u street food. Dolazi klasik. Fino izgleda. Režemo ga na četiri komada. Svatko uzima svoj. Petar i Goran kao pravi znalci, mirišu ga, gledaju, dižu komade, gledaju slojeve, seciranje na svim razinama. Meso je roza boje, nije prepečen, baš taman tako da izlaze sokovi iz njega. Iako mu je izgled odličan, onako pravi burgerski, Fran poput tinejdžera kojemu obrok prvenstveno znači sitost misli da je premali za cijenu od 60 kuna. Petru je pak premalo mesa ali ističe da je ogroman plus što je pečen na pir peći. Goran će "Super da se možete držati u rukama dok jedeš". O da, ne raspada se. I meso je ukusno, iako Petru fali malo masnoće. "Više pljeskavica nego burger", slaže se muški dio i zaključuje da bi trebao biti krupnije mljeven, jer bi uz ovako solidno meso dobio teksturu pravog burgera. No, zato mu je pecivo izvrsno. Fran potvrđuje "Dobar je. Pecivo dobro. Fali sir." Za moju svakodnevnu konzumaciju premali i preskup. Ženski dio se ne slaže. Baš je taman. Korektan. Otpijamo gutljaj vode i idemo dalje.

Shipyard Pub

Pula je u điru. Lagana petominutna šetnja do Shipyarda Puba na pulskoj Rivi, jednog od najpopularnijih mjesta u gradu. Mjesto za dnevne i noćne izlaske. Uvijek puno, što domaćinima, što turistima. Jedini koji ima Mason burger, burger Puljanina Ivana Zidara koji dvije godine nosi titulu najburgera u Hrvatskoj. I kad imaš najbolje, nudiš najbolje - a to je Mason. Dakle, imamo facu među burgerima. Brend burger.

"Jako je suh" odmah će Goran i nastavlja "Pecivo je izvrsno, skoro petica. Kuhar ga je previše istostirao, ali je zato meso dobro, puno više burger. Meso je krupno mljeveno. Nije gumasto i pljeskavičasto. Slanina je ok. No, ukupni je dojam da je prijašnji iskreniji,“ komentiraju Goran i Petar dok kušaju svoju četvrtinu. Ovo mi se čini konfekcija, ženski će dio. "Jaje se nije razlilo, a trebalo je", veli Petar. Zaključak nakon duge diskusije, jer ipak se radi o najboljem burgeru u Hrvatskoj je - Kvalitetni sastojci i loša izvedba. „Meso je zbilja burger. Eto, Tappo je sa lošijim namirnicama napravio bolji burger", uspoređuju i hrabro zaključuju jer ipak je riječ o celebrityju među burgerima „Ne zavređuje status najboljeg burgera u Hrvatskoj.“ Još jedan gutljaj vode, iako bi uz burger išlo pivo, ali zbog vjerodostojnosti ocjenjivanja držimo se vode. Uostalom, tko može piti pivo ljeti u podne dok radi?

Lagana šetnja. Idemo dalje. Sve je više burgera u ponudi u pulskim ugostiteljskim objektima. Jer govoreći o hrani i trendovima, unazad nekoliko godina burgeri su doživjeli revoluciju te postali iznimno cijenjen i tražen obrok u koji se ulaže puno truda i eksperimentiranja ne bi li se postigao fantastičan ukus po koji ćemo se neprestano vraćati. Da, vidimo onda gdje ćemo se vraćati?

Old City Bar

Mjesto broj tri. Old City Bar na Danteovom Trgu. Fontane, ugodna glazba i dolazi on, Mr Old City Burger. „Sočno“, prvo je što Goran kaže, a onda dodaje „Presočno, jer se počinje cijediti." Loše se jede, sve ispada, a za to je krivo pecivo koje je loše pa je gnjecavo i natopljeno sokovima. „Nema hrskavosti“, kaže Petar, a Fran će „Meso je dobro“, Petar nadodaje da ima peršina te burger time ide prema polpeti. Franu to ne smeta. Bolji mu je ovaj polpetast, old school nego šminkerski iz prethodnog. „Ovo je fast food preoblikovan da se prodaje pod burger“, kaže Petar, a Fran će „Prekvalificirani burger iz fast Fooda“, Goran će “Fast Food cheesburger u burger restoranu. Burger zapeo u 90-ima“. Old school, zaključak. Što i nije loše, za pobornike čistih retro okusa. A retro je u modi.

Preostaje još jedan. Zaključujem da je s burgerima kao i sa parfemima, nakon trećeg ne možeš više. Srećom da svatko dobiva samo četvrtinu. Mi ne jedemo, već kušamo, ali griz po griz i četvrti je već količina cijelog burgera. Mjesto broj četiri. Piantina Fine Burgers, malo mjesto koji je u godinu dana stekao veliki broj posjetitelja. Gradski burgeraj, na dobrom putu da se izbrendira. Stiže Smoker XL, impozantan na drvenoj daščici čime odmah dobiva najbolju prezentaciju do sada. Njuši se, gleda. „Prvi put vidim da ima sir, odmah će Fran. Nije prepečen, meso je fino roskasto, ima ga 180 grama." Pecivo je savršeno, panceta je hrskava, ne raspada se. Radi se o jednom od najsočnijih komada mljevenog mesa koji se može pojesti u Puli. Petar primjećuje da je prilagođen domaćoj potražnji i zahtjevima. Fran dodaje da se vidi da radi na tome da radi cijelu godinu i zadrži mušterije. Vidi se da su svjesno micali burger. Meso na pola puta između pljeskavice i burgera, nadodaje Petar, a Goran će da mu to čak i nije mana. No, sve u svemu najbolja izvedba do sada s puno detalja. Pobjednik prvog dana.

Dobar, bolji, dosadni

Dan drugi. Idemo po principu parfema, samo tri. Krećemo iz popularnog Ožujsko Pub Zaobilaznica koji je u kratkom roku, zahvaljujući ugodnom urbanom ambijentu, izvrsnoj posluzi i dobroj gastro listi postao omiljen među Puljanima.

"Ovo je 100 posto pravi burger" prvo je što kaže Goran. "Meso je za pravi burger, krupno mljeveno, kao iz udžbenika za burger“, komentira dok proučava teksturu. "Ovo je ljetni burger“, veli Petar i nastavlja „Jednostavan, svjež, lako se jede, nisu ga pretrpali umjetnim okusima, već oplemenili smokvom, pršutom što povrh svega daje taj ljetni okus," ocjenjuje. Iako nema zadimljenosti i pecivo je prekruhasto, nema nekih zamjerka. Kad je riječ o mesu, ovaj burger zna znanje. Meso je sočno do boli, te pecivo koje se topi, ali ne i raspada. Ostavlja predivan after u ustima, pita još. Sve u svemu. Potencijalni ljetni hit!

Čaša vode i idemo dalje. Pravac Fažana, najslađe turističko mjesto u pulskom prstenu. Idemo u Arboretum, pramajku svih burgera u Istri. Obiteljski biznis koji je kvalitetom nadišao okvire Fažane i zbog čijih se burgera potezalo izvan Pule. Njihovi burgeri oduvijek su plesali na onoj finoj granici na kojoj hamburgeri postaju gastronomija. Da vidimo je li novi vlasnik koji je zapravo cijelo vrijeme od početka Arburetuma sudjeluje u njihovoj priči zadržao kvalitetu. Dubokih moćnih 200 grama black angusa udružuje se perfektno s hrskavom pancetom koja tako predivno diše u do sad najboljem pecivu – laganom, slatkom i slanom. Petru je previše karameliziranog luka, Franu je to veliki plus, meni se čini da je prenakrcan i da ga se ne može samog jesti. Prejak mi je. No, vizualno je najbolji. I nekako nas je poljuljao. Svjež, lagan okus, iako izgledom djeluje teško. Sočnošću mesa osvaja simpatije i razoružava na prvi ugriz. Unisono zaključujemo da je do sada najbolji omjer cijene i kvalitete, bez obzira što je 70 kuna, ali je 200 grama mesa. „Ovo je konkretno, ono ostalo je za usput. Ovo je za sjest i jest, ostali su sa barske stolice“, zaključujemo. Sve je rečeno. Čaša vode i šetnja do centra Fažane.

Sunce prži, ima ljudi u restoranima. Stižemo u šarmatnu, od pogleda skrivenu, La Mulu. Ženski dio, odnosno ja, padam na izgled ambijenta, ukusan, intiman sa zanimljivim detaljima. Nadam se takvom i burgeru. Stiže burger u kičastim dekoracijama povrtne salate pošpricane s majonezom. Previše histerično i plastično! Burger je neravnomjerno pečen, sočan ali pljeskavičast. „Kao hamburger iz fasta“, pomalo razočaran je zaključak. Precijenjen, vrijedi maksimalno 27 kuna, racionalno zaključuje muški dio ekipe. Drugi dan je pri kraju. Pozdravljamo se i kažemo da ne jedemo ništa do sutra.

Od domaćeg do bezdušno

Dan treći. Pomalo već umorni, no to ne utječe na našu procjenu burgera. Idemo u Premanturu u B.A.B. burger & beer bar Premantura u sklopu hotela Punta blu u vlasništvu poznatog vinara Marčete. Ugodan ambijent tik do ulaska u RT Kamenjak savršeno je mjesto za turiste. Stiže lijepo serviran burger. Rezanje na četiri komada. Prvi zagriz. Drugi. Komentar „Bolje izgleda nego što uistinu je“. Između pljeskavice i burgera slažu se Goran i Petar. Prvi put se osjeti cheddar sir, što je veliki plus, ali je nažalost, preplastičan. A plastičnost pojačava i majoneza. Pecivo je savršeno, ali generalno je okus preplastičan. Tipičan turistički burger. Bezličan i bezdušan, za mase. Gutljaj odlične limunade i pravac Medulin.

Najturističkija meka na kraju Istre. Sve vrišti od reklama, plastike, sladoleda, pizza i burgera. Ugostitelji mašu sa svih strana. Kao neki turistički Disneyland na amfetaminima.

Stižemo u Delfino Blu. Zovu nas jer kasnimo. Žele biti točni i ponuditi nam svježi burger. Jako su uzbuđeni, baš kao na pravom natjecanju. Donose nam burger koji su zbog nas prilagodili, pa je otišao u širinu. Ovo je burger kapitalac. Pljeskavica ima 250 grama mesa. Kada se tome doda cheddar sir, jaje, rokula, iceberg salata, krastavci, umak i karamelizirani luk to je prava bomba. Izdašan burger na kojemu se ne škrtari. On je kao kada dođete kod mame, nekako je od srca pa ima svega previše, a odlične su namirnice, onako da se dobro najedeš. E takav je Delfino Blu, moćan, doduše, možda malo pepapren i s možda najboljim domaćim pecivom do sada. I ne čudi, jer je i on domaći. Nismo pogriješili sve je homemade i s puno topline. Isplativ burger za one manjih jedaćih kapaciteta koji si narudžbom jednog burgera mogu pojesti obrok za dvoje, a možda i troje, ako je primjerice, obitelj s malim djetetom u pitanju. Prvi čija je cijena premala za toliku količinu namirnica.

Čaša limunade s mentom i limetom i pravac Grizzly bar. Kućica nadomak Summer cluba. Kakvo mjesto, takav burger. Turistička konfekcija. Idealan kao podloga za ispijanje hektolitra piva na koncertu. Znači, pogođen je obzirom na lokaciju. Tipičan festivalski burger, koji niti smrdi, niti miriše, ne prevelike gramaže, bez dodatnih zadimljenih okusa. Burger koji ćeš zaboraviti, ali koji te spašava u određenom trenutku. Prva pomoć.

Dramatičan obrat

Srećom da ih se više nije javilo, pomišljamo u jednom trenutku. Nakon tri dana i deset burgera osjećam se kao lik iz američkog dokumenatarca Supersize me, koji je u 30 dana tri puta dnevno jeo u Mc Donaldsu te je morao uzeti "super veliku" porciju ako bi mu bila ponuđena. No, naša je priča kudikamo drugačija. Jeli smo, odnosno kušali tri puta dnevno po četvrtinu burgera i to street fooda, a ne fast fooda. Odnosno kako gdje? Nismo se udebljali samo smo uvidjeli da je i kod nas burger scena u usponu. Ocjenjivali smo meso, pecivo, dodatke, omjer cijene i kvalitete i prezentaciju. I kada smo nakon puno vijećanja, rasprava, nećkali se je li bolji burger u Zaobilaznici, Arboretumu ili Piantini, primijetili smo da smo da smo očarani okusima zaboravili na cijenu u Zaobilaznici. Nazovemo, i dolazi do neočekivanog obrata. Cijena od 80 kuna za burger koji još nije uvršten u ponudu. Definitivno nema željeni omjer cijene i kvalitete. Znači, nismo dobili na stol klasični burger koji smo zahtijevali od svih lokala. Ovaj isprobani obara s nogu i ne sumnjamo da će, bez obzira na cijenu, biti ljetni hit. I baš kao u pravim uzbudljivim utakmicama, situacija se mijenjala iz minute u minutu. Teško je bilo odabrati prva tri-četiri pozicionirana gdje su stvarno presudile nijanse. Na kraju gledali smo broj bodova i empirija je pokazala svoje – Arboretum je sa 184 bodova apsolutni pobjednik, zadržao je kvalitetu i opravdao status oca i majke svih burgera u ovom dijelu Istre. Druga je Piantina koja jako promišlja burger, a treća Zaobilaznica sa svojim savršenim ljetnim burgerom. Ostali dobivaju priznanje za hrabrost, jer uslijed ljetne sezone prijaviti se i izložiti se kritici zaslužuje samo pohvale. I još nešto, lošeg burgera nema, stvar je u nijansama.