U Beču sam uz jela otvarao i boce vina od 3 do 4 tisuće eura. Pitam se što mi možemo prodati ovdje bogatom gostu koji ima novaca. Kod nas se svugdje nudi uglavnom ista karta s lignjama, pomfritom, bečkom, čevapčićima, miješano meso te fuži, njoki i pljukanci kao istarski specijalitet

Na fini ručak ili večeru više ne morate izvan Labina i Labinštine. Na glavnoj cesti kroz Labin na Marcilnici otvoren je Food & Wine restoran Marina. Otvorio ga je poznati i nagrađivani chef Mauro Zandel, trideset osmogodišnjak koji je svoje izvrsno kulinarsko znanje i savršeno poznavanje namirnica već iskazao u renomiranim bečkim restoranima.

Vratio se nakon 17 godina u rodni Labin sa željom da prenese umjetnost kuhanja i spremanja najfinijih jela u svom restoranu Marina koji je zasjao u potpuno novom ruhu. Inače Marina je bio stari labinski restoran, nekad ga je otvorio vrsni labinski kuhar Franko Licul koji je kuhao i za Tita i dugo radio u Švicarskoj. Marina je mijenjala vlasnike, imena i ponudu, bila je pizzeria, meksički restoran, gostiona, restoran s jednoličnom hranom kakve ima svugdje, a zatim ju je ovoga ljeta sa starim imenom preuzeo Mauro i u ponudu stavio a la carte jela, dnevne menije i fine dining jela. U kuhinji se koriste isključivo najkvalitetnije namirnice, pomno odabrani sastojci, a sve za najbolji kulinarski dojam.

Važna prezentacija

Mauro Zandel je labinski dečko, nekadašnji nadareni mladi nogometaš Rudara koji je nakon što je stekao zvanje kuhara u labinskoj Srednjoj školi Mate Blažina ostavio se nogometa i odmah krenuo raditi vani. U Beču se zadržao 17 godina radeći u top deset vrhunskih bečkih restorana, a najduže se, čak 13 godina zadržao u najstarijem ribljem restoranu Bodulo. Od najpoznatijih radio je još u Kornatu, Kusmalu, Graben 30   i onda se iako chef i jedan od najcjenjenijih kuhara u Austriji za mediteransku kuhinju odlučio vratiti doma.

- Još prije korone odlučio sam se vratiti doma i otvoriti svoj restoran. Vagao sam između Beča i Labina ali sam se pomalo zasitio Beča, a i ovdje imam svoje ljude, prijatelje među mnogobrojnim iznajmljivačima, sve znam, a i turistički je kraj, govori Mauro.

Cijelu svoju kuhinju bazira na lokalnim namirnicama i zdravoj hrani koju želi gostima ponuditi na drugačiji, svoj način.

- Vani su ručak ili večera obred koji traje sigurno dva i pol sata, jede se fino i polako uz vrhunska vina, a ja sam želio taj bečki štih i vanjski standard prenijeti ovdje gdje svi restorani nude gotovo ista jela. Nisam kao neki bio tri mjeseca vani na specijalizaciji nego sam 17 godina radio u prvoj gastro ligi u Beču. Ovdje želim ponuditi nešto novo i drugačije, da u kontaktu s gostom, u priči između gosta i osoblja zajedno izaberemo što bi gost želio. Imam mesni i riblji meni koji stalno mijenjam i nadopunjavam, to su moderna, svjetska jela koja se mogu naći na europskoj gastro sceni. Hrvatska kuhinja je savršena, ali ne kotiramo visoko jer ne znamo prezentirati jela. Okusi i mirisi ne mogu se predstaviti preko interneta nego to treba u praksi napraviti i vizualno pokazati. Tu je svijet ispred nas. Naše su namirnice vrhunske, ali nemaju vrhunsku prezentaciju u našim restoranima koji brzo odustaju od toga i okreću se jednostavnim jelima, govori Mauro te ističe kako je najvažnije da su namirnice friške.

Gadafi se pozdravio

Po čemu se razlikuje od, drugih pitamo ga.

- Ja radim drugačije od ostalih, od samog okusa i mirisa do vizualnog izgleda i doživljaja jela. Stvaram umjetnost na tanjuru. Ne mogu to objasniti nego pozivam ljude da dođu i osobno se uvjere, odgovara Mauro koji je kuhao u Beču i za mnoge poznate ljude, Roling Stonese, Gadafija, austrijskog predsjednika Fishera i kancelara Kurza. Od hrvatskih poznatih lica nema tko nije dolazio u restoran gdje je radio - političari, ljudi iz estrade, sportaši i ostali celebriti.

- Roling Stonesi imaju svoju listu namirnica, za vrijeme pretposljednjeg koncerta u Beču došli su u restoran u 22 sata i pojeli zubatca iz našeg Jadrana od 4 kilograma pripremljenog u soli. Zbog toga je koncert debelo kasnio. Austrijski predsjednik Fischer jednostavan je gospodin koji voli našu kuhinju, uglavnom je jeo ribu i dolazio je gotovo svaki tjedan. Austrijski premijer Sebastian Kurz najviše voli sireve pa je naručivao platu raznih sireva. Libijsko veleposlanstvo koje sada više ni ne postoji, bilo je blizu našeg restorana pa su dolazili njihovi diplomati. Jeli su najviše ribu, a ako je bilo meso trebalo je biti halal. Gadafi i njegova pratnja također su jeli ribu, a njegov sin Omar prije zadnje večere kod nas, sa svima se pozdravio i izljubio kao da je predosjećao da će se nešto dogoditi. U Beču je jako cijenjena riba iz Jadrana, Austrijanci vole ribu, jedu je više nego mi i dobro je poznaju, bolje nego mi, pa su mi smiješna neka naša podmetanja stranim turistima. Tamo sam uz jela otvarao i boce vina od 3 do 4 tisuće eura. Pitam se što mi možemo prodati ovdje bogatom gostu koji ima novaca. Kod nas se svugdje nudi uglavnom ista karta s lignjama, pomfritom, bečkom, čevapčićima, miješano meso te fuži, njoki i pljukanci kao istarski specijalitet. Ja im želim ponuditi ono što imaju doma i da to izgleda drugačije.

Povezati ugostitelje

Pitamo Maura za planove i želje. Što ako se one ovdje ne ostvare?

- Kada prođe ova korona želim s lokalnim ugostiteljima i vinarima i od domaćih namirnica napraviti jedan prepoznatljiv brand i podići našu gastronomsku ponudu na višu razinu. Mi imamo ovdje sve ali nemamo vođu. U Beču su svi ugostitelji povezani, osoblje koje radi dolazi na preporuku, između chefa i osoblja odnos je kao u obitelji, restoran je u svijetu stigao do savršenstva kada dostigne obiteljski odnos neovisno odakle su ljudi koji rade u njemu, a kod nas restoran funkcionira samo ako ga drži obitelj. Tamo se puno daje na tradiciju, restorani ne mijenjaju imena i rade po 40 - 50 godina, prelaze s koljena na koljeno a kod nas su česte promjene. Ja kuham za svih isto, s puno ljubavi i emocija, izvlačim najbolje od namirnica, bez obzira tko je za stolom. Želim našim ljudima približiti svjetske trendove, da ne moraju odlaziti izvan Labina i skupo plaćati neka jela koja mogu i ovdje dobiti. Ako ovdje ne uspijem u svojim željama uvijek mogu otići, jer već sada imam ponude sa raznih strana, iz Austrije, Slovenije, Emirata, Singapura, Milana. Kada sam u Austriji objavio da odlazim mail box mi je bio krcat ponudama. Kada naučiš posao i postaneš chef to je kao da si vrhunski nogometaš, stalno dobivaš ponude za prelazak u drugi tim, zaključio je Mauro Zandel.

Povezane vijesti

• Rižini rezanci s povrćem i piletinom
• Najbolje lokacije na kojima možete probati zdravu, organsku hranu
• Juha, rižoto i lazanje sa šugom od DEVET VRSTA GLJIVA