KONOBA KOD ZVANETA NA VALDEBEKU

Marija Krizman: Nitko od nas nije otišao gladan. Kod nas se ljudi dođu konkretno najesti, tako se traži i tako radimo

| Autor: Doria MOHOROVIĆ


"Nemojte gubiti noći i dane, dojdite u konobu Poli Zvane. Na dobar pršut, sir i fuže, dojdite u hip i ostanite duže. Maneštru od slanca, fara i trukinje, za težake i sve težakinje" - dio je pjesme koja krasi zid dobro znane Konobe Kod Zvaneta na Valdebeku. I, izgleda da su ove riječi dobro usvojili Puležani, koji svakodnevno ondje svraćaju na autohtona istarska jela. U vrijeme marende to su ponajviše radnici i poslovnjaci, dok u popodnevnim satima, u vrijeme ručka, češće dolaze obitelji. Mjesto je to koje će Puležani rado preporučiti gostima koji u ugodnoj i domaćinskoj atmosferi, žele pojesti istarsko jelo po razumnoj cijeni. A budući da su postali sinonim za dobru marendu, vlasnica konobe Marija Krizman u razgovoru nam je otkrila kako im je to pošlo za rukom.

(Snimio Dejan Štifanić)(Snimio Dejan Štifanić)

Kaže da je u njihovu radnu danu najvažnija organizacija. U to smo se i sami uvjerili dok su djelatnice u kuhinji dinamično obavljale više zadataka istovremeno. Spretno su se i brzo gibale među brojnim loncima i posudama za pečenje, preuzimale narudžbe, dovršavale jela i posluživale ih u tanjure, a usto i razgovarale s nama, uz dijeljenje kakvih simpatičnih anegdota.

Nema ničeg smrznutog

Ispričale su nam da se kod njih sve radi ručno - od guljenja i rezanja krumpira pa do izrade domaće tjestenine. "Nema ničeg smrznutog", ponosno nam je rekla kuharica Mande. U ovom poslu sve uživaju i nije im ni najmanji problem, nakon što pripreme na stotine jela u konobi, kuhati i kod kuće. A njihovi ih unuci potom, u znak zahvale, počaste titulom "najbolje kuharice".

Vlasnica Marija, koja im nerijetko u kuhinji uskače u pomoć, ističe da se u kuhinji konobe, koja je u pogonu posljednjih trideset godina, svakodnevno pripremi trideset litara maneštre i dvadeset litara fažola po domaćem starinskom receptu. Priča nam da je znanje o pripremi jela usvojila od majke i svekrve, a kasnije se, kaže, s korisnim savjetima priključila i nona. Pomoglo joj je i to što je završila prekvalifikaciju za kuhara, a najdraži joj je zadatak pripremati šugo svih vrsta. Ističe da voli taj posao i da uvelike pomaže to što poznaje velik broj gostiju s kojima rado popriča.

Znaju si ljudi doći po jela za van kad su sezonski poslovi, po 10-20 porcija ponesu doma - Marija Krizman (Snimio Dejan Štifanić)Znaju si ljudi doći po jela za van kad su sezonski poslovi, po 10-20 porcija ponesu doma - Marija Krizman (Snimio Dejan Štifanić)

- Ovdje su, danas odrasli ljudi, prije puno godina imali svoja krštenja i fešte za prvu pričest i krizmu, a sada ovdje dolaze nakon krštenja svoje djece. To mi je najljepše, vidjeti da se vraćaju isti ljudi i s njima neke nove generacije, kaže Marija.

Ponuda tradicionalnih jela duboko utkanih u istarsku kulturu, a koja se svakodnevno ondje pripremaju, zaista je raznolika - od raznih maneštri i drugih jela na žlicu pa sve do šuga od divljači, tripica i musaka.

- Želimo da se osjeti domaća atmosfera. Mi skupa starimo, jedna naša djelatnica je s nama 23 godine, druga 22, treća 18 - nekako smo se našle, moglo bi se reći da smo kao obitelj. Bude izazovno, često trebamo potegnuti, ali opet, druge dane onda bude lakše, kaže Marija pritom poručivši: "U radu je spas!"

Zaposlenica s najdužim, 23-godišnjim stažem je Jadranka Todorović, a samo nekoliko mjeseci nakon nje, timu se priključila i Mande Lovrinović.

Istarski pijat najtraženiji

- Uz maneštre, u našoj dnevnoj ponudi uvijek se moraju naći i tripice, gulaš, fuži, njoki, pečena rebra s krumpirima, pečena piletina, pileći šugo, pašta bolonjez. Često imamo i musaku, polpete s rižom i povrćem... Ima jako puno posla, ali ulažemo i puno truda. Najtraženije jelo nam je istarski pijat, to su fuži, njoki, ombolo, kiseli kupus i istarska kobasica. Krenemo kuhati rano ujutro jer u deset sati, kada nam krenu dolaziti gosti na marendu, sve mora biti spremno, priča nam Marija.

Bivši Uljanikovi radnici na marendi (Snimio Dejan Štifanić)Bivši Uljanikovi radnici na marendi (Snimio Dejan Štifanić)

I zbilja - upravo je u tom udarnom terminu, kada smo i mi razgovarali s vlasnicom, prostor vrvio radnicima koji su sami, ili u društvu, došli pojesti toplu marendu.

- Naši stalni gosti su građevinari i radnici različitih firmi, a znaju nam doći i turisti koji žele kušati lokalna jela. Ćevape i ražnjiće mogu pojesti bilo gdje, pa često dolaze kod nas s ciljem da pojedu nešto naše kao što su to fuži i njoki, maneštre i tripice. Iznenadilo me i to što sve više mladih ljudi traži maneštre. Znaju si ljudi doći po jela za van kad je berba grožđa i maslina, ili kad su sezonski poslovi, po deset do dvadeset porcija ponesu doma, kaže nam Marija. Naglašava i da se u njihovoj konobi često održavaju i poslovne večere, rođendani, obiteljska slavlja i karmine.

Povrće s obiteljske njive

Vlasnica Marija Krizman ispričala nam je i kako je nastala Konoba Kod Zvaneta. Nakon što je radila u jednoj tvrtki, u ugostiteljski je svijet sa suprugom Ivanom, Zvanetom, zakoračila 1993. godine. On se potom opredijelio za poljoprivredu, otvorivši svoj OPG.

Tripice su dio svakodnevne ponude (Snimio Dejan Štifanić)Tripice su dio svakodnevne ponude (Snimio Dejan Štifanić)

- Počeli smo s domaćom kuhinjom, kad smo otvarali razmišljali smo hoće li to biti restoran ili konoba i odlučili smo se za konobu s autohtonom istarskom kuhinjom i marendama. Po zahtjevima gostiju smo proširivali ponudu, no otkako je konoba otvorena, nismo mijenjali ni poziciju ni ime konobe koje smo dali po suprugu Ivanu, koji se u Žminju po dijalektu naziva Zvane. Imamo svoje povrće s obiteljske njive u Žminju koje koristimo u kuhinji. To su salata, blitva, krumpir, kelj, a imamo i svoje kokošje meso, kaže Marija. Ističe da su ona i suprug zagazili u penzionerske dane, a posao u konobi preuzela je kćer Gordana Krizman.

Velike porcije, pristupačne cijene

Konoba u kojoj uvijek vlada domaća atmosfera, poznata je po velikim porcijama i pristupačnim cijenama, a odnedavno svoja jela nude i putem dostave Glovo.

- Nitko nikada od nas nije otišao gladan. Kod nas se ljudi dođu konkretno najesti, tako se traži i tako radimo. Jedno vrijeme su nam dolazili lovci koji su tražili isključivo na ražnju odojke i janjce, ali više baš i nema takve potražnje. Svi su se nekako vratili na domaća kuhana jela i jela na žlicu, kaže vlasnica Marija.

(Snimio Dejan Štifanić)(Snimio Dejan Štifanić)

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter








Web kamere

Pula

Pula: Banjole bay
Pula: Banjole bay

Pula

Pula: Korzo, Giardini
Pula: Korzo, Giardini