Ponekad nakon dugog radnog dana dođe želja za odlaskom u kino, pogledati neki dobar film i malo se opustiti. Nakon odgledanog filma "Kasna smjena" gledatelj ima osjećaj da njegov dugi radni dan na poslu i nije bio tako loš, pa čak da i nije bio tako dug. da je težina i dužina dana bila sasvim relativna, pa i ne tako strašno. I da su svi problemi o kojima pričamo na kavama s prijateljima o nedostatku slobodnog vremena, obvezama i drugome - mačji kašalj.

Medicinska sestra Floria tijekom iscrpljujuće smjene na odjelu kirurgije ostaje - sama. Iako joj količina posla nezaustavljivo raste, a situacije s pacijentima postaju sve ozbiljnije, Floria vodi odjel cijelo vrijeme odlučno i brižno.

Nema čavrljanja

Čini se da u toj bolnici i nitko osim nje ne radi, ili da su svi toliko zauzeti da se ne stignu niti susresti po hodnicima, izgleda da je čavrljanje uz kavu u pauzi ili zajednička marenda - misaona imenica, da kada joj krene smjena - život se pretvara u maraton i utrku bez pauze. Gdje treba biti maksimalno pripremljen, koncentriran, brz, efikasan, ljubazan, pun znanja. I gdje svaki pacijent vodi svoju bitku. Nekome je potreban lijek, drugom topla ljudska riječ, trećem da sazna rezultate nalaza, četvrti skriva da je u bolnici i kada mu sestra donosi terapiju, fingira sa sugovornikom na telefonu da je u uredu i da mu je upravo ušla asistentica sa spisima. Svatko priča svoju priču, a redateljica Paola Volpe vrlo s(p)retno sve to dočarava dugačkim "potezima" kamere, posebno prikazujući trenutke kada se smjena pretvara u napetu utrku s vremenom. Na trenutke se čini, po načinu snimanja, da će se sve to pretvoriti u thriller, a ne u suptilnu psihološku dramu, što je izvrsno izvedeno. Izvanredna Leonie Benesch (koja je već glumila u filmskim ostvarenjima kao što su primjerice zapaženi naslovi "Zakon zbornice" ili pak "Bijela vrpca") briljira u ovoj drami koja je puno više od još jednog ostvarenja o bolnici, odnosno o životu u bolnici. Nije to tek jedan u nizu filmova s temom bolnice.

Vidljivo je da je glavna glumica ušla 101 posto u samu ulogu, svim srcem, dušom, tijelom, na najbolji mogući način, da je baš shvatila i bit toga posla, medicinske sestre koja je u biti i više od toga, koja je i tješiteljica, psihologinja pacijentima, njegovateljica, koja daje onu majčinsku podršku koja je toliko potrebna, ujedno daje potporu i obiteljima oboljelih, stalno je prisutna za sve i daje se i više nego što itko od nje očekuje.

Nema raja

Mjesto radnje je - Švicarska. Ovim filmom pada i mit o Švicarskoj kao raju za zdravstvo, kao mjestu vrhunsko uređenog zdravstvenog sustava (i turizma). Naime, i tamo nedostaje liječnika, a još više medicinskih sestara te u zadnjih je nekoliko godina na tisuće sestara dalo otkaz, a na natječaje nakon odlaska ili umirovljenja medicinskih sestara i tehničara, nitko se nije javljao. Na samome kraju filma, piše u odjavnoj špici koliko desetina tisuća medicinskih sestara nedostaje, kronično, svugdje. I kako nema pomaka po tom pitanju.

Uloge, osim već navedene izvrsne Leonie Benesch, tumače i Sonja Riesen te Urs Bihler, a tu je i niz sporednih uloga, gdje svaka ima svoju specifičnost. I stvaraju taj mozaik osjećaja, misli, tu vrlo specifičnu interakciju među protagonistima gdje je prikazan šaroliki spektar ljudskih osobina i kako se manifestiraju sve te osobine upravo u trenutcima kada i nije sve tako lako. I gdje o svemu tome ovise ljudski životi.