- Prošlo je više od šezdeset godina od mog prvog susreta s Pulom, ali i dalje se živo sjećam kada sam za nagradu došao ovdje i boravio u đačkom domu, iako je prošlo toliko godina. Živim kod Grožnjana, tako da sam vezan za sve ove krajeve, i u Puli se osjećam kao kod kuće. Na Pulskom filmskom festivalu vrtilo mi se nekih 12-13 filmova, neki i više puta, puno emocija, uspomena i životnih priča vezano uz Arenu i cjelokupnu tu priču. Kazao je to poznati redatelj Rajko Grlić u La Resistanceu, gdje je u organizaciji Srpskog kulturnog društva Prosvjeta održan susret s njim. Nakon razgovora s redateljem, koji je moderirao profesor povijesti Igor Šaponja, prikazan je film "Karaula", prvi film snimljen u suradnji hrvatske i srpske kinematografije nakon ratova devedesetih godina.

Ova duhovita i višeslojna satira, smještena uz jugoslavensko-albansku granicu neposredno pred raspad Jugoslavije, kroz humor, ironiju i i galeriju nezaboravnih likova prikazuje svijet koji se nepovratno mijenja, dok njegovi junaci nastoje sačuvati privid normalnosti.

Poetika Ustava

Kako je rekao Igor Šaponja, mislili su ovom prigodom prikazati film "Ustav Republike Hrvatske", no dogodila se koincidencija da su ga mladi filmofili prikazali u kinu Valli par dana ranije u sastavu njihovog mjesečnog programa, tako da su se odlučili prikazati ovdje "Karaulu".

Grlić je govorio da kada su počele priče o ustaštvu, krenuo je raditi "Ustav", prikazati taj crno-bijeli svijet, taj film o netrpeljivosti na posve drukčiji način, ističući i poetsku dimenziju samoga Ustava.

Govorio je i o problematici ekranizacije filmova prema poznatim knjigama, te istaknuo je da dobre knjige u biti ne trebaju film, jer donose već po sebi film i neke knjige ne treba ekranizirati jer po sebi imaju tu filmsku naraciju.

- Tri puta sam radio film po knjizi, s tri autora i svi su onda rekli izvrsno, zovi nas kada bude premijera, navodi.

Prisjetio se i susreta s Antom Tomićem u Motovunu kada je krenula priča o Karauli, pa je tražio da Tomić napiše još jednu priču, pojavio se onda nakon godinu dana, pročitao je što je napisao, rekao "dobro zvuči", te je krenuo rad, slaganje komada.

Poskokova draga

Govorio je i o procesima traženja novaca diljem Europe za film, kako je trebalo biti snalažljiv da se dođe do potrebnih sredstava, prisjetio se snimanja nedaleko od Ohrida u prekrasnom okruženju sa 150 ljudi u ekipi, kada se počinjelo sa suncem u 8 ujutro, u 14 je bila kiša, u 15 skoro pa snijeg, u 16 sunce, pa vjetar, no iskustvo je bilo i više nego zanimljivo.

Spomenuo je i kako mu je stric, farmaceut u Ženevi za rođendan poklonio kameru, sjetio se i Praškog proljeća, činjenice da mu je zadnji film prije rata bio "Čaruga" 1991., onda je imao pauzu od 11 godina, a s Tomićem sprema "Poskokovu dragu".

Na upit gledatelja gdje se mogu vidjeti njegovi filmovi kazao je je Hrvatska valjda jedina zemlja bez Kinoteke, ima instituciju, par ureda, ali ti se filmovi ne mogu pronaći, osim "na divlje". Naveo je i da od 30 kandidata za studij režije nitko nije znao tko je bio Fabijan Šovagović.

- A tu su budući režiseri, ljudi iz svijeta filma, no niti ne čudi, nemaju niti gdje, uz par svijetlih primjera, vidjeti te filmove, zaključio je.

Povezane vijesti

• PULA U PRESTIŽNOM SVJETSKOM DRUŠTVU: Arena uvrštena u top 10 najljepših svjetskih kina na otvorenom
• FOTO / OTVOREN 68. PULSKI FILMSKI FESTIVAL: Najveći istarski grad odjenuo je svoje filmsko ruho - publika se zaželjela filmova u Areni, prva večer je rasprodana!
• Novi-stari društveni centar: Zašto pulski La Resistance nije samo kafić, već puno više od toga