(Unsplash)
Sobne biljke ne služe samo kao ukras. Njihovo lišće može hvatati dio prašine iz zraka, a biljke kroz prirodne procese mogu apsorbirati i male količine pojedinih plinova i hlapivih spojeva.
Zbog toga se često govori da biljke "pročišćavaju zrak", no njihov učinak u stvarnom domu ipak je znatno manji nego što sugeriraju popularni internetski popisi.
Biljke kroz puči na listovima izmjenjuju plinove s okolinom. Dio tvari iz zraka može pritom ući u biljku, dok mikroorganizmi u zemlji također mogu sudjelovati u razgradnji određenih spojeva.
Veliki listovi pritom mogu zadržati dio prašine koja bi inače ostala lebdjeti u prostoriji.
Ne mogu. Iako laboratorijska istraživanja pokazuju da pojedine biljke mogu uklanjati određene onečišćivače, u običnoj sobi trebalo bi imati vrlo velik broj biljaka da bi njihov učinak bio usporediv s redovitim provjetravanjem.
Otvaranje prozora, kvalitetna ventilacija i uklanjanje izvora dima, vlage i drugih onečišćivača i dalje su mnogo učinkovitiji.
Među popularnim sobnim biljkama često se spominju sanseverija, zeleni ljiljan, spatifilum, fikus, pothos i različite vrste dracena.
Njihova najveća prednost ipak nije stvaranje nekakvog "prirodnog pročistača zraka", nego to što mogu učiniti prostor ugodnijim, vizualno toplijim i povezati ga s prirodom.
Sobne biljke, dakle, mogu imati mali pozitivan učinak na kvalitetu zraka, ali najbolja kombinacija ostaje jednostavna: biljke za ugodniji prostor, a provjetravanje za svjež zrak.