FASCINIRANA MJESECOM Martine-Nicole Rojina njemačka glazbenica u svijetu znanosti: Stvara glazbu odjekom zvuka s mjesečeve površine

Šaljem zvuk u svemir do Mjeseca i zatim stvaram glazbu kombinirajući je s ehom koji je nastao nakon što se taj zvuk odbio od mjesečeve površine i vratio na Zemlju. Stvorit ću dijalog glazbe i njezinog odjeka s Mjeseca. Na taj način Mjesec u toj priči postaje biće koje komunicira

Sjećate li se one svibanjske noći u kojoj je Pula "razgovarala" s Mjesecom? Noći u kojoj su iz srca Pule i zgrade rektorata Sveučilišta uz pomoć nekad najvećeg svjetskog radio teleskopa, kratke rečenice i glazbeni samplovi putovali 370 tisuća kilometara do prirodnog zemljinog satelita, odbijale se o njegovu površinu, a zatim se istim putem kao jeka vraćale natrag.

Sve se to događalo u sklopu astronomsko znanstvenog spektakla “Sister Moon live moon bounce” koji je upriličen kao jedan od programa Music Tech Festa, a iza kojeg stoji glazbena producentica i transdisciplinarna umjetnica Martine-Nicole Rojina koja koristeći radio astronomske uređaje snima tu "mjesečevu jeku" pretvarajući je u glazbene kompozicije i zvučne umjetničke instalacije. Alat za realizaciju svog projekta pronašla je u jednom od pionira radio astronomije, 25 metarskom Dwingeloo radio teleskopu, uz pomoć kojeg je odašiljala signale koji su se odbijali s površine Mjeseca. Ovih dana njemačka umjetnica ponovno je boravila u Puli kako bi u sklopu Europske noći istraživača pomogla organizatorima ispričati priču o njezinom fascinantnom projektu.

Medicina

- Karijeru sam započela kao profesionalna glazbenica. Tako sam i prvi veći međunarodni uspjeh postigla na polju glazbe, kao kompozitor, pjevačica i glazbena producentica. Zbog ljubavi prema znanosti nakon tehnološkog studija studirala sam i medijsku umjetnost kako bih rekontekstualizirala znanost i medicinsku znanost. Veliki fokus na početku sam stavljala upravo na medicinsku znanost budući da sam željela predstaviti umjetničkim radovima ljudsko tijelo i svoju fascinaciju njime. Stoga sam radila s uređajem za magnetnu rezonancu, snimkama mozga, biomedicinskom 3D animacijom srčanog mišića, odnosno stvarala sam umjetnički kontekst oko tih slika. Radila sam to jer sam smatrala da jednostavno nije moguće shvatiti čudesnost našeg tijela samo ili uglavnom samo kroz gledanje sterilnih bolničkih slika s kojima se obično susrećemo. Kada sam taj čudesni svijet znanosti pretvorila u glazbu ljudi iz glazbene industrije komentirali su kako je to ludost jer je naš zajednički svijet glazba, a ovo su bili stvari vezane uz medicinu. To se događalo prije petnaestak godina i trebalo je puno vremena da se stvari počnu mijenjati, ali to se na koncu i dogodilo. Danas takvi projekti imaju financijsku potporu Europske komisije, međutim još uvijek je puno posla oko toga kako proširiti tu ideju među onima koji pripadaju i stvaraju u tim različitim svjetovima. Najčešće ne zbog toga što je oni ne shvaćaju ili nisu spremni surađivati, već zbog straha da se osim klasičnog načina na koji su naučeni oni ne znaju izražavati, odnosno da neće moći dovoljno dobro prenijeti ono što imaju za kazati.

Simbioza

- Koja je uloga Music Tech Festa i Michele Magaš u otvaranju i širenu tih novih umjetničko znanstvenih horizonta?

- MTF je zajednica koja se u početku bavila inovacijama i implementacijama novotarija vezanih uz glazbenu industriju. Međutim vremenom je taj projekt evoluirao i postao upravo kombinacija ona tri svijeta kojima i sama pripadam, umjetnosti, tehnologije i znanosti. Premda se možda nekima to čini neopipljivim ili nedovoljno konkretnim, zapravo se radi o procesu koji je prisutan u razvojnim planovima ili je dio svakodnevice u sasvim konkretnim projektima koje razvija industrijski sektor. Primjerice vodnjanski Infobip koji se bavi sasvim konkretnim poslovima ugosti je MTF. Stigao je s ljudima koji se bave umjetnom inteligencijom, one koji pretvaraju glazbu u vibraciju za slijepu djecu i razne osjećaje u zvuk i glazbu ili primjerice mene koja šaljem zvuk u svemir do Mjeseca i zatim stvaram glazbu kombinirajući je s ehom koji je nastao nakon što se taj zvuk odbio od mjesečeve površine i vratio na Zemlju. Očekivali bi ste da se ljudi u Infobipu pitaju kakve veze ovi imaju s nama i s onim što mi radimo? Ali ta dva svijeta su se spojila i oni su sjajno surađivali i zajednički stvarali. Kroz nju su se upoznali i inspirirali jedni druge jer svatko ima znanja u različitim poljima, a simbioza tih različitih ljudi i znanja put je do inovacija i otkrića koja se ne bi mogla dogoditi da se svatko od njih nastavio baviti samo onim područjem koje pokriva njegovo znanje.

Sister Moon

- Bavite se s puno različitih stvari, međutim koji su vam projekti najviše u fokusu?

- Trenutačno bih tri projekta na kojima radim mogla nazvati najvažnijima. Jedan od njih sam predstavila u Puli, to je suradnja s "Sister Moon" i mojim prijateljima u Dwingeloou. Radi se o radio teleskopu kojim radio valove modificirane zvukom i glasovima šaljemo do Mjeseca, a zatim površina Mjeseca reflektira te radio zvukove, te ih nakon otprilike dvije i pol sekunde dobijemo natrag na Zemlji kao odjek. U svibnju ove godine kad smo to radili iz Pule istovremeno smo na mjesec slali i glazbene samplove iz zgrade Filharmonije u Hamburgu. U svemu tome sudjelovala je i prva violinistica berlinske opere. Bila je toliko impresionirana time da su mi nakon što je oduševljenje podijelila s kolegama ponudili suradnju iz njezine matične kuće. Ideja je da zajedno s orkestrom Gradske opere komponiram glazbu u kojoj će biti uklopljen odjek zvuka s mjesečeve površine koja će biti inspirirana time. Kroz ovaj projekt već smo do mjesečeve površine slali zvuk mnogih instrumentata i za glazbenike, pogotovo klasične glazbenike, to je vrlo izazovno jer oni su virtuozi naučeni tragati za savršenim zvuku. Na tome rade čitav život, a sad će raditi s odjekom koji je pun šumova i iskrivljava njihov zvuk. Odjek koji se vraća svakako donosi nemjerljivo lošiju kvalitetu zvuka od originalnog, te me veseli vidjeti kako će funkcionirati ta suradnja i kako će glazbenici prihvatiti tu situaciju u kojoj više ne moraju slušati isključivo svoj zvuk, već zapravo slušaju dijalog njihove glazbe i njezinog odjeka s Mjeseca. Na taj način Mjesec na neki način u toj priči postaje biće koje komunicira s vama i shvaćate da komunicirate s nečim što je udaljeno nekoliko stotina tisuća kilometara u svemiru i da su ono što čujete natrag oblikovali krateri, mjesečevo kamenje i prašina. Sve to zaista je fascinantno i dosta se veselim tom zajedničkom projektu i otkrivanju kako će taj dijalog između našeg planeta i njegovog prirodnog satelita ostvariti jedan orkestar koji broji 120 glazbenika. Sličnu suradnju imam i s čuvenim rock gitaristom i skladateljem Steve Vaiom koji je svirao u sastavu legendarnog Franka Zappe. On mi je poslao glasovni zapis njegove pjesme "The Moon and I" koji sam poslala do Mjeseca i snimila odjek, te upravo ovih dana u Puli dovršavam rad na tome i bit će zanimljivo čuti kako će čitava stvar u konačnici zvučati.

Put u svemir

- Imaju li i druga dva važna projekta veze sa svemirom?

- Svemir je doista jedna od mojih fascinacija i često je tema kojom se bavim u svom radu. Drugi projekt na kojem radim malo je kompliciran. Provela sam dosta vremena u izolacijskim komorama koje služe za osjetilnu deprivaciju, odnosno isključivanje svih okolnih osjetilnih podražaja. Riječ je o zvučno izoliranim komorama u kojima se u potpunoj tami pluta u slanoj, temperaturno reguliranoj vodi, a cilj toga je saznati što naš mozak radi kada je lišen svih podražaja i prepušten sam sebi. Ono što se događa jest da kad prestanete koristiti sva osjetila vrlo brzo i jednostavno uronite u vrlo duboku razinu meditacije s vrlo živom maštom, slično halucinacijama. Dakle zapravo vi i tom stanju budni sanjate. Ta procedura koristi se za obuku astronauta u NASI, dakle tu je ona poveznica sa svemirom. Fasciniralo me kako možete reprogramirati um unutar, a on je zbog izostanka ostalih podražaja izuzetno brz, te je otvoren novim spoznajama. Radila sam na kontroli anksioznosti i upravljanju njome, odnosno tražila načine kako se mogu opustiti i pobjeći od tjeskobe fokusom na neke druge stvari i slike. Nedavno sam počela suradnju sa znanstvenicima NASE i specijalistima za samohipnozu koji su razvili aplikaciju kojom možete snimiti razne stvari i dovesti se u samohipnotičko stanje, a suradnja obuhvaća i virtualnu stvarnost, umjetnu inteligenciju, te spomenuta iskustva izolacijskih komora. Sve to kombinirat će se, a svrha je priprema za duga putovanja svemirom koja će se u bliskoj budućnosti događati i istraživanja svijesti. Kad čovjek bude putovao na Mars to će putovanje trajati najmanje tri godine i osam mjeseci koliko će vremena ti putnici biti minimalno udaljeni od Zemlje. I sve to vrijeme nalaziti će se u neprijateljskom okružju jer svemir nije naš prijatelj. Moja teza je da se izolacijom ljudskog uma na tako dugo vrijeme od svih osjeta i inputa koje ima na Zemlji, razina stresa značajno povećava i vodi prema ludilu. Osjetila nisu na isti način stimulirana i čovjek je zapravo u potpunosti odvojen od okružja koje ga oblikuje i definira. Stoga mi razgovaramo s budućim astronautima i zanima nas koja su im najdraža mjesta na Zemlji, što vole, koja im je omiljena hrana, omiljeni kafić… Onda ćemo sve te informacije "prevesti" u razne tehnologije kojima se koristimo kako bi stvorili filmove i virtualnu stvarnost koje će astronauti moći "posjetiti" dok budu boravili u svemiru. Cilj je dakle da bez obzira što tijelo putuje svemirom um zadrži kontakt s Zemljom i podražajima na koje je na njoj navikao.

- Dakle vjerujete da će se čovjekova putovanja prema Marsu i dalje dubokim svemirom uskoro dogoditi?

- Uvjerena sam da hoće. Vi i ja vjerojatno još nećemo biti među onima koji će krenuti na taj put, ali sigurna sam da u bliskoj budućnosti netko hoće. Svi moji umjetnički projekti koji se bave svemirom predviđaju odlazak u taj prostor, ali istovremeno uključuje velik zanos i divljenje planetom na kojem živimo. Zbog toga se i ovaj projekt o kojem sam vam govorila bavi upravo time, nošenjem Zemlje i doma u umu prilikom putovanja svemirskim prostranstvima.

Zvuk vode

- Uz sve ovo prostora i vremena imate za još jedan veliki projekt?

- On je donekle drugačiji i bavi se povratkom prirodi koja me isto tako oduševljava, baš kao i način na koji sve oko nas funkcionira. Radi se zapravo o popratnom dijelu projekta "nošenja doma u svemir", a fokusirana sam na to kako komponirati glazbu inspiriranu vodom. Imam teoriju kako je voda organizam sam za sebe i kad sam letjela prema Puli doista je fascinantno vidjeti površinu mora koja ima uzorak na kojem su valovi u interakciji, na jednak način na koji su u interakciji i zvučni valovi. Kad bi mogli vidjeti zvučne valove koji nastaju prilikom svirke jednog orkestra u nekoj prostoriji vidjeli bi da su oni vrlo slični pogledu iz zraka na površinu mora. Pitanje koje sebi postavljam kroz ovaj projekt je postoji li način da te valove koji nastaju na vodi prevedem u zvučne valove i dobijem rezultat s kojim bih mogla komponirati nekakvu glazbu vode ili glazbu mora. Ne znam je li to moguće, ali uzbudljivo mi je o tome razmišljati i time se baviti. Stoga me doista oduševilo kad sam od vašeg pomorskog biologa Nevena Iveše čula da pulski Akvarij ima projekt "Sea of sound" i dala sam si zadaću da odem do njih i razgovaram s njima. Uzbudljivo bi bilo raditi na nekakvom zajedničkom projektu, a onda tko zna, možda me nakon ove suradnje sa Sveučilištem ta neka nova priča još jednom dovede natrag u Pulu.