ADHD (eng. Attention Deficit Hyperactivity Disorder) označava poremećaj pozornosti (deficit pažnje) s hiperaktivnošću. Djeci se pripisuje ADHD kada ne mogu biti mirna, koncentrirana i kada ne mogu donositi kvalitetne odluke.

UZROK ADHD-a

Znanstvenici još nisu otkrili što točno uzrokuje ADHD, ali su otkrili da neki čimbenici povećavaju šansu za ponašanja iz spektra ADHD-a i za pogoršanje određenih simptoma ADHD-a. Znanstvenici tvrde da se danas pouzdano može reći kako se zna da uzrok nije nedostatak roditeljske brige, pretjerano gledanje televizije, neadekvatna prehrana ili poremećaj u lučenju nekih hormona, iako svi navedeni čimbenici mogu utjecati na jačinu simptoma ADHD-a. Novija istraživanja pokazuju da se uzrok krije u biološkoj različitosti funkcioniranja središnjeg živčanog sustava, a ona proizlazi iz naslijeđa ili može biti posljedica nepovoljnih čimbenika što mogu djelovati tijekom trudnoće, porođaja ili nakon djetetova rođenja. Među nepovoljnim čimbenicima koji se navode kao mogući uzroci ADHD-a su neurotoksični teški metali, posebno olovo, preuranjeni porođaj i mala porođajna težina, eklampsija i toksemija u trudnoći te pušenje u trudnoći. Uzroci se povezuju i s konzumiranjem kokaina i alkohola tijekom trudnoće.

DIJAGNOSTICIRANJE ADHD-a

Za dijagnozu ADHD-a treba biti prisutno barem šest simptoma nepažnje ili barem šest simptoma hiperaktivnosti i impulzivnosti. Također je bitno da:

• simptomi nepažnje, hiperaktivnosti ili impulzivnosti trebaju trajati najmanje šest mjeseci u neskladu s razvojnim stupnjem;
• neki simptomi postojali su prije sedme godine života;
• neka oštećenja, kao posljedica simptoma, očituju se u dvije ili više sredina (npr. kućna, školska, radna);
• moraju postojati jasni dokazi značajnog oštećenja socijalnog, akademskog ili radnog funkcioniranja.

NEPAŽNJA

Nepažnja se očituje u akademskim, radnim ili socijalnim situacijama. Djeca ne posvećuju pažnju detaljima ili mogu raditi pogreške zbog nemara u školskom uratku ili nekim drugim zadaćama. Često postoje problemi s organiziranjem zadaća i aktivnosti.

U socijalnim situacijama, nepažnja se ispoljava čestim promjenama teme razgovora, neslušanjem drugih, nezadržavanjem misli na temi razgovora ili nepraćenjem detalja ili pravila igara i aktivnosti. Ovdje veliku ulogu u terapiji ima logoped.

Specifični simptomi za dijagnozu ove skupine jesu:

•         Ne obraća pažnju na detalje
•         Ima tegoba pri održavanju pažnje u školi
•         Čini se da ne sluša kad mu se obraćaju
•         Ne slijedi u potpunosti naputke ili ne dovršava zadatke
•         Ima tegoba pri organiziranju zadataka i aktivnosti
•         Izbjegava, ne voli ili oklijeva pri uključivanju u zadatke kod kojih je potreban dulji umni napor
•         Često gubi stvari
•         Lako ga se ometa
•         Zaboravljiv je

HIPERAKTIVNOST

Hiperaktivnost se ispoljava nemirom i vrpoljenjem na sjedalu te neostajanjem na mjestu kada se to očekuje. Često je pretjerano trčanje i penjanje u situacijama kada je to neprikladno.

Djeca vrtićke i predškolske dobi koja imaju ovaj poremećaj, trajno su u pokretu i svugdje prisutna; jure naprijed- natrag, trče kroz sobu i imaju problema sa sudjelovanjem u sjedilačkim grupnim aktivnostima (npr. slušanje priče). Školsko dijete ima poteškoće da ostane sjediti, često ustaje od stola za vrijeme pisanja školskih zadaća ili tijekom nastave.

Specifični simptomi za dijagnozu ove skupine jesu:

•         Često pokazuje nemir prstiju ili se gnijezdi
•         Često se diže sa stolca i odlazi iz razreda ili s drugog mjesta
•         Često previše trči okolo ili se penje
•         Ne može se igrati tiho
•         Često nemiran, kao da ima u sebi motor
•         Često previše priča

IMPULZIVNOST

Impulzivnost se ispoljava kroz nestrpljenje, kroz teškoće s odgađanjem odgovora, istrčavanje s odgovorima te često prekidanje ili ometanje drugih do te mjere da često uzrokuje teškoće u socijalnoj, akademskoj ili radnoj sredini. Impulzivnost može dovesti do nezgoda ili do bavljenja potencijalno opasnim aktivnostima.

Specifični simptomi za dijagnozu ove skupine simptoma prema DSM-IV* su:

•         Često izlane odgovore prije nego što je pitanje dovršeno
•         Nestrpljivost, ne može čekati svoj red
•         Često prekida druge

Jedna od istaknutijih znanstvenica koja se između ostalog bavi i tematikom ADHD-a kod djece u predškolskom i školskom okruženju je dr.sc. Nataša Vlah s Učiteljskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci.

Alen Hasikić rođen je u Puli 1986. godine. Završio je studij pedagogije na Sveučilištu u Rijeci 2017. godine te studij hrvatskog jezika i književnosti na Sveučilištu Jurja Dobrile u Puli.

Trenutno je doktorand na Poslijediplomskom sveučilišnom doktorskom studiju pedagogije na Sveučilištu u Rijeci. Radi kao stručni suradnik pedagog u Osnovnoj školi Joakima Rakovca Sveti Lovreč Pazenatički te kao vanjski suradnik (asistent) na Sveučilištu Jurja Dobrile u Puli na Fakultetu za odgojne i obrazovne znanosti.

Uz to, voditelj je radionice za djecu s teškoćama pri Labin zdravom gradu. Cijeli svoj radni vijek radi u odgojno-obrazovnom ustanovama, vrtiću, osnovnoj i srednjoj školi te na fakultetu.

Tijekom rada, redovito se usavršava na stručnoj i znanstvenoj razini. Tijekom studija dobio je stipendiju za sve razine obrazovanja: preddiplomsku, diplomsku i poslijediplomsku. Na studiju pedagogije ostvario je uspjeh među 10 posto najboljih. Piše prikaze knjiga te stručne i znanstvene radove.

Povezane vijesti

• Kutak za roditelje: RAZVIJANJE OTPORNOSTI KOD DJECE
• Bitka za potomstvo: NEPLODNI PAROVI IZ ISTRE TRAŽE POMOĆ U ČEŠKOJ
• Kutak za roditelje: RODITELJSKI STILOVI ODGOJA