(Hina/EPA)
Srpski umirovljenik Dragiša KosniĆ živi i diše nogomet i usprkos tome što mu je skoro 67 godina ne planira okačiti kopačke o klin.
Kosnić, ili "Kole" kako ga zovu, igra za svoj domaći tim, Proleter iz Međe, sela na samoj granici s Rumunjskoj, koji se natječe u šestoj srpskoj nogometnoj ligi.
Na početku svake sezone prolazi rigorozan medicinski pregled i tvrdi da ne zna ni za jednog aktivnog nogometaša njegove dobi. Suigrači su mu i po pedesetak godina mlađi i mogli bi mu biti unuci. Prvu ligašku utakmicu na tom istom neravnom terenu odigrao je 1968. godine.
Igra zadnjeg veznog i priznaje da mu je ponekad teško pratiti korak sa suigračima. "Više igram 'čitajući igru', znam kad treba potrčati, kad stati, kad krenuti u sprint".
"Dan nakon utakmice me bole mišići, pomalo šepam, ali nakon vruće kupke i poslije dva dana, spreman sam ponovo zaigrati", kaže Kole.
Živi u istoj trošnoj kući u kojoj je rođen i prima mirovinu manju od 130 eura (oko tisuću kuna). Domaćinstvo mu popunjavaju par koza i ovca.
Krajem 70-ih godina prošlog stoljeća Kosnić je bio na vrhuncu karijere i igrao za jugoslavenskog drugoligaša Proletera iz Zrenjanina. Klub je 1978. iz Kupa maršala Tita izbacio tadašnjeg državnog prvaka, splitski Hajduk.
Kosnić je blistao u toj utakmici i tvrdi da su mu poslije prišli dužnosnici Hajduka i vrbovali ga da prijeđe u Split. Ali nije imao sreće, četiri dana kasnije slomio je nogu na drugoj utakmici i misli da mu je to uništilo karijeru na visokoj razini.
Danas živi i hrani se skromno, uglavnom mliječnim proizvodima. "Nikad ne štedim na mlijeku. Svaki dan najmanje popijem litru. Inače ne jedem puno, jedem ono što imam".