Prizor ukrasnih girlandi, bijelih stolnjaka i zamamnih bočica pojavljuje se čim se putnici ukrcaju na vlak prema istoku koji ih vozi preko snijegom pokrivenih visoravni oko rijeke Eufrat.

Dogu Ekspresi (Istok express) turistička je linija koja putnicima nudi nova iskustva u upoznavanju velike i raznolike Turske. 

Devet vagona zavija oko planina na putu dugom 32 sata i 1300 kilometara od Ankare do Karsa, drevnoga turskog grada na granici s Armenijom i Gruzijom.

Ova je linija prošle godine zbog koronakrize bila ukinuta, samo godinu dana nakon što je otvorena. Ali mjere su u međuvremenu ublažene. Putnici su jedva dočekali da ove zime vlak ponovo krene pa su karte su planule za čas, iako nisu baš jeftine. 

“Liniju Ankara-Kars putopisci nazivaju jednom od četiriju najljepših na svijetu”, kazao je za AFP direktor Turskih državnih željeznica Hasan Pezuk.

“Ovo je za mene i moju obitelj vrlo poseban trenutak”, kazala je 26-godišnja Zulan-Nour Komurcu koja na ovom putovanju slavi rođendan.

“To je mi je poklon”, sa smiješkom je rekla ova smeđokosa djevojka koja je svoj kupe ukrasila ljubičastim lampicama, objesila krzneni vijenac na vrata te na izvezenom stolnjaku poslužila kekse i čaj u porculanskom čajniku.

Tri mjeseca snijega

Vlak iz Ankare polazi dvaput tjedno od 30. prosinca do 31. ožujka kako bi putnici mogli uživati u snijegom prekrivenim prizorima. 

Strojar Fatih Yalcin kaže da je ova linija umanjena verzija ruske Transsibirske željeznice.

“Stalno nešto treba popravljati”, izjavio je s glavom u razvodnom ormariću. 

“Prošli je tjedan temperatura bila -24, a voda se smrznula”, rekao je te dodao da temperatura padne i do minus 40.

“Uskačem kad treba, ali da uznemirujem putnike. Jako me veseli vidjeti ih sretne.”

U raznim kupeima može se vidjeti one koji mole, ali i one koji se opijaju. Gozba pod disko kuglom u vagon-restoranu partijanerima je dostupna cijelu noć.

Odmor od muževa 

Ilhemur Irman u vlaku uživa u bojama zalaska sunca dok pije čaj sa svojim umirovljenim prijateljicama. Ovih 40 žena došlo je iz Burse, zapadne pokrajine na Mramornom moru.

“Mi smo na odmoru od muževa i očeva”, kazala je Irmak te izazvala val smijeha.

Kao i većina putnika, na put su se otisnule opskrbljene raznovrsnim specijalitetima i slatkišima.

Na istoj liniji vozi i brzi vlak koji je prijeđe za 20 sati, bez zaustavljanja, no nedostaje mu blagdanski ugođaj.

No ovaj vlak je namijenjen uživanju u putovanju kroz zadivljujuće i teško dostupne pokrajine kao što su Kayseri, Sivas, Erzincan i Erzurum.

I, naravno, noćnoj zabavi.

Nostalgija

Odvjetnik Yoruk Giris s dvama prijateljima se osigurao da mu zalihe izdrže do kraja putovanja. Partijaner u duši, ponio je bijelu girlandu, gipsanog snjegovića, svijeće i prijenosni zvučnik iz kojega je treštao turski rock.

“Oduvijek o ovome sanjam”, smiješeći se kazao je 38-godišnjak ljuljuškajući se kraj stola na kojemu se nalaze viski, delikatese i hladna piva.

“Morali smo od putovanja napraviti pravo veselje. Puno smo toga priredili.”

Dok pada noć, putnici se sastaju u hodniku kako bi zajedno plesali i uživali u glazbi. Među njima nalaze se i dva para od pedesetak godina koji se “znaju još od srednje škole” te im je u planu “dobro se zabaviti”.

Jedan od njih, Ahmet Cavus, priznaje kako ga lovi “nostalgija” za mladenačkim vožnjama vlakom.

“Ponovno posjećujemo mjesta koja smo u djetinjstvu posjećivali s bakama i djedovima” rekao je. 

“Vlak povezuje Turke različitog porijekla, dobi i stilova života, od suzdržanih do slobodnjaka.

Na posljednjoj stanici prije Karsa, Erzurumu, na visini od 1945 metara, nekoliko je putnika na smrznutom peronu izvelo narodni ples uz pratnju muzike koja trešti iz obližnje prodavaonice čaja.

Nikoga nije sputala činjenica da je temperatura zraka -11 stupnjeva.