Vitalan je, visok 207 centimetara i uvijek nosi šešir. Jollyja svi znaju. On je Amerikanac u Puli. On je naš.

Prvi put u 16 godina, od 21 koliko živi u Puli, Jolly nije 4. srpnja u velikom stilu na Valkanama proslavio Dan nezavisnosti, značajan američki državni praznik. Razlog? Korona, naravno. Prošle godine na proslavi je bilo 150 ljudi, od pulskih prijatelja s obitelji do izraelskog, grčkog i američkog veleposlanika. Kako su masovne zabave nepoželjne tako je ove godine, u novoj normali, bilo intimnije, s obitelji i najbližim prijateljima. Najljepša terasa je spremna. Završio je posljednje pripreme. Prirodni lounge. Morski zrak istovremeno opušta i razbuđuje.

- Ovo je raj. Najljepše mjesto na svijetu, smireno i zadovoljno će 77-godišnji Amerikanac Jolly Sheats.

Razgovaramo na njegovoj terasi koja se naslanja na stijene na Valkanama. Vitalan je, visok 207 centimetara i uvijek nosi šešir. Jollyja svi znaju. On je Amerikanac u Puli. On je naš. Otvoren za sve, ne onako američki s ogromnim osmijehom, već s velikim poštovanjem i interesom za drugog. I nakon toliko godina i dalje se divi pogledu na more. Zbog toga je terasa važna. Ona je mjesto okupljanja, prostor susreta u kojem je svatko dobrodošao. Poručuje to natpisom na ogradi "The land of free, the home of brave" (Zemlja slobodnih, dom hrabrih), stih je to iz američke himne. I na pravom je mjestu. Prekrasna vila na Valkanama dom je hrabrih. Živio je ondje Josip Kopinič, veliki Titov prijatelj, čovjek koji je oživio Uljanik poslije rata, neki kažu špijun, James Bond istoka, povezan sa Staljinom, ali ne samo s njim.

Sudbina je htjela da danas ondje opet živi veliki čovjek impresivne životne priče. Život mu je kao predložak za filmski scenarij. Odakle krenuti. Od toga da je kao marinac u američkoj vojsci boravio u čak 52 zemlje svijeta, radio je za NATO. Ili od toga da je sudjelovao u gotovo svim ratovima nakon Drugog svjetskog rata - kubanskim nemirima, u Vijetnamu, Iraku, Afganistanu pa do Vukovara.

O njemu bi se mogao napisati feljton. Prošao je cijeli svijet. Profesionalni vojnik, psiholog, samozatajni kozmopolita i esteta. Voli lijepe stvari i život. Upravo je ljepota bila presudna za njegov ostanak u Puli.

U Pulu je došao 9. srpnja 1999. godine. U baru na plaži idući dan,10. srpnja, upoznao je Tanju Unković, danas njegovu pokćerku a ona ga je iste večeri upoznala s majkom - Vesnom Kopinič.

- U samo 20 sati u novom gradu zaljubio sam se dva puta - u Pulu i u Vesnu, živo se prisjeća Jolly. Vraća se u mislima na kraj 90-ih. "Po cijele smo dane radili na koordinaciji snaga za oslobađanje Kosova. Bio sam umoran i moj talijanski prijatelj Lotti s kojim sam bio u Avianu rekao mi je "Jolly, idemo u Pulu." Ja sam tada mislio da odlazimo u Poljsku (Poland na engleskom, vrlo slično Puli) i pomalo začuđeno pomislio kako nemamo toliko vremena. On je rekao da je Pula udaljena samo tri sata od Secilea. Put je trajao skoro kao da smo otišli do Poljske, sedam sati zbog dvije nesreće na cesti. Rano ujutro došli smo u hotel Valsabion i ja sam se raspao. Kada sam otvorio balkonska vrata i pogledao na Pješčanu uvalu, došle su mi suze na oči. Podsjetilo me na stare Havaje prije nego što su turisti okupirali taj prekrasan otok na kojem sam živio od rane mladosti. Počeo sam plakati. Onda sam upoznao Tanju koja me upoznala sa svojom majkom Vesnom Kopinič. I bila je to ljubav na prvi pogled. Zaljubio sam se u Pulu i Hrvaticu čiji je otac, ispostavilo se kasnije, bio Josip Kopinič," prisjeća se.