Juan Di´az, inženjer biotehnologije iz Ciudad de Me´xica, počeo je skupljati nogometne dresove nakon Svjetskog prvenstva 1998. na kojem je Hrvatska osvojila brončanu medalju.
Di´az, tada 11-godišnji dječak, bio je oduševljen nastupima Hrvatske predvođene najboljim strijelcem prvenstva Davorom Šukerom. Također su ga zainteresirale priče o ratu za neovisnost i raspadu Jugoslavije, a koje su mu ispričali njegovi roditelji.
Tada je poželio imati dres s crveno-bijelim kvadratićima u kojem je Hrvatska osvojila svoj prvi trofej.
"Kupila mi ga je mama. Sve je počelo s tim dresom Hrvatske", rekao je 35-godišnji Di´az, obučen u hrvatski dres, tijekom razgovora za španjolske novine El Pais.
Nakon tog prvog dresa počeo je kupovati dresove raznih reprezentacija i klubova. Nekoliko godina kasnije njegov brat, pet godina mlađi od njega, također se uključio u skupljanje.
Sada, 25 godina nakon što je Hrvatska pobijedila s 2-1 Nizozemsku za treće mjesto, braća Di´az su stigla do 1000 skupljenih dresova momčadi iz čitavog svijeta.
U Meksiku je lako nabaviti dresove velikih i poznatih reprezentacija i klubova, no ta odjeća nije cilj Di´azovih. Oni ponosno pokazuju dresove azijskih i afričkih reprezentacija, latinoameričkih klubova te slabije poznatih europskih ekipa.
"Kada smo bili djeca tražili smo dresove Barcelone i Manchester Uniteda, ali to je izgubilo draž jer je takve dresove lako nabaviti. Oni se prodaju svugdje, čak i u supermarketima", kaže Juan Di´az.
"Trenutačno nam je tisuću puta zanimljivije doći do dresa Angole nego Brazila", dodaje.
Braća dresove iz kolekcije nisu objesila na zidove, niti to namjeravaju učiniti.
"To je odjeća, i kao odjeću ju nosimo. Ranije sam svaki dan nosio neki nogometni dres, pa su me ljudi radoznalo gledali. Za neka mjesta i momčadi nisu nikada bili čuli", kaže Di´az .
Taj inženjer više ne nosi baš svaki dan dresove, ali ih ne namjerava prestati sakupljati. Problem mu, međutim, predstavlja gdje držati njih više od 1.000.
"Više ne stanu u ormare pa ih držimo i u putnim torbama, plastičnim kutijama a neke i u obiteljskom podrumu", napominje. Kaže i kako nekoć dresovi nisu bili skupi kao danas.
"Problem ovog hobija jest što je on skup. Dresovi su bili skupi i kada sam bio dječak, no tada sam ih ipak mogao po nekoliko kupiti. Tijekom godina im se cijena utrostručila ili učetverostručila", objašnjava.
Svi skupljeni dresovi osim svojih boja, grbova i natpisa imaju nešto što posebno zanima braću Di´az. A to je priča koja stoji iza tih ekipa.
"Nakon nekog vremena počeli smo se zanimati sve više za povijest klubova i reprezentacija. Dresove bismo kupovali jer bi nam se svidjela priča koja je stajala iza tih momčadi koje bi smo gledali", kaže.
"Interesira nas ono što je dres simbolizirao u određenom povijesnom trenutku, misticizam koji postoji iza dresa", zaključio je.
Hrvatska je u subotu ponovo osvojila brončanu medalju pobijedivši s 2-1 Maroko na Svjetskom prvenstvu u Katru. Godine 2018. osvojila je srebrnu medalju na Svjetskom prvenstvu u Rusiji.