Istra je doista prekrasna, ljudi su prijatni i ugodni, a priroda je nevjerojatna, kaže odvjetnik Primus Camenzinda iz Zuricha koji je zajedno sa dizajnerom Guidom Háfligerom vlasnik hotela Foscari. Puno je tu već dragih poznanika i prijatelja tako da se bez obzira što još uvijek žive u Švicarskoj prilikom svakog dolaska u Istru osjećaju kao da dolaze doma

Krajem sedamdesetih godina prošlog stoljeća mladog Švicarca i budućeg odvjetnika Primusa Camenzinda ljetni posao turističkog vodiča doveo je do obale Istre i do Poreča. Ono što je tad vidio očito ga nije previše impresioniralo, pa se Hrvatske nije sjetio narednih nekoliko desetljeća.

Odjednom, kaže, zemlja koju je nekad davno posjetio postala je turistički izuzetno popularna i atraktivna, pa joj je odlučio dati još jednu šansu. Stigao je u Opatiju, unajmio auto i naredna tri tjedna proveo ponovno otkrivajući Istru. Negdje u tom procesu, a da ne zna ni kako, ni zašto, zaljubio se u Svetvinčenat. Tako je prije deset godina započela priča o hotelu Foscari fine Bed & Brekfast koji je u srcu tog pitoresknog istarskog gradića ovih dana gostima otvorio svoja vrata.

Vijest je to koja svakako zaslužuje pažnju, a posebno je značajna u sezoni kao što je ova, u kojoj je pandemija koronavirusa zatvorila vrata brojnih ugostiteljskih objekata. Hotel koji se nalazi u neposrednoj blizini crkve Navještenja Marijina, Kaštela Morosini Grimani i čuvene Place uređen je s puno ljubavi i pažnje. Kategoriziran je s četiri zvjezdice, te ima ukupno osam soba, od kojih su četiri standard, dvije superior, a preostala dva su junior suitea.

Nova stranica u životu

- Pronašli smo staru, ruševnu kuću i plan je od početka bio da je polako, bez prevelike žurbe uredimo prema svom ukusu i otvorimo B&B. Doduše ja sam se doma u Švicarskoj bavio pravom i izuzev one kratke epizode kao turistički vodič prije početka profesionalne karijere, nekog drugog iskustva u turizmu nisam imao. Međutim volim kuhati, druželjubiv sam i zaista volim imati goste. Smatrao sam da je to sasvim dobra podloga da kad jednom završim s pravom okrenem jednu potpuno novu stranicu u životu i posvetim se Istri i nečem novom, kaže naš domaćin Primus Camenzind govoreći nam o početcima projekta u koji se sad već prije jednog desetljeća upustio s partnerom Guidom Háfligerom. Istra je doista prekrasna kaže Camenzind, ljudi su prijatni i ugodni, a priroda je nevjerojatna.

- Da li zbog posebnog duha ili nečeg drugoga Savičenta me jednostavno opčinila, a nakon ta tri tjedna koja sam turistički namjeravao provesti ovdje, ja sam u Istri jednostavno zaglavio, smješka se prisjećajući se te odluke koja je za obojicu vlasnika hotela Foscari bila životno značajna. Doduše, kaže, trgovci nekretnina preko kojih su krenuli u potragu za slobodnim kućama prvo su ih nagovorili na kupnju jednog drugog objekta u Svetvinčentu, no lokacija na kojoj su na koncu uredili hotel, smješka se, očito im je ipak bila suđena.

- Iz Agencije su nam pokazali tu kuću koja nam se svidjela i onda su nas, dok smo još razmišljali o kupnji, nazvali i rekli – žao nam je, ali ona je prodana. Pomislio sam, nemoguće, uz sve ove ruševine u mjestu da je baš ona o kojoj mi razmišljamo tako preko noći prodana. Nismo željeli povjerovati u to dok se sami ne uvjerimo, pa smo otišli do Ferlina i pitali domaće ljude da li oni možda znaju je li ta kuća prodaja. Na prvu su se i oni nasmijali i rekli "ma ne, ovdje se nikad ništa ne proda", ali obećali su se raspitati i naredni dan rekli su "da, stvarno je prodana. Zakasnili ste tri dana", prisjeća se Camenzind tog neočekivanog razočarenja. Međutim, ono nije dugo trajalo i našli su novu savršenu kuću, a jedini njen nedostatak bio je što je u njoj bilo mrvicu premalo prostora za realizaciju svih njihovih planova. Imala je potencijal i to je bila dobra početna točka, a korak po korak i druge su se stvari posložile i došle na svoja mjesta. Dobivene su neophodne dozvole i izgrađen još jedan kat kuće, uređena je štalica, a nakon nekoliko godina kupljena i jedna susjedna kuća tako da je objekt postao zaokružena cjelina, te dobiven neophodni prostor kako za sobe, tako i za sve prateće sadržaje kao što su kuhinja, apartman za zaposlenike i praonica. Sve to, naravno, značajno je premašilo planirani financijski okvir ovog projekta, tako da je nakon silnih rušenja, dograđivanja i uređenja u dosadašnjem dijelu posla, prema riječima naših domaćina, ovo za njih bila svojevrsna "no budget" avantura. Sve sobe, prostorije kao i vanjski atrij pritom su s pažnjom uređene do zadnjeg detalja, a to je bila zadaća koju je na sebe preuzeo Camenzindov partner Háfliger koji se inače bavi dizajnom i uređenjem prostora.

Zadržali izvornost

- On je tip osobe koja donese odluku i zatim kaže idemo to napraviti, dok sam ja po prirodi daleko oprezniji i neodlučniji po pitanju takvih nekakvih drastičnijih promjena. Tako kad je primjerice on "preko noći" donio odluku o ozbiljnijim infrastrukturnim zahvatima i preseljenju kuhinje, ja sam prvo rekao nema šanse, a onda pristao na to ali na način da uopće nisam blizu i ne sudjelujem u svemu tome. Otputovao sam na tri tjedna u Kinu i kad sam se vratio kuhinja je bila preseljena, smije se Camenzind prisjećajući se te epizode.

Što se samog uređenja tiče radilo se o objektu koji je bio u poprilično lošem stanju, ali investitori su se prilikom njegova uređenja trudili maksimalno zadržati originalne dijelove i izvornost kupljene kuće. Puno toga trebalo je popraviti i nadograditi, te su se pri građevinskim radovima, uz budni nadzor konzervatora, koristili isključivo tradicionalni materijali toga kraja.

Svaka od soba uređena je u jedinstvenom stilu, a pritom su u najvećoj mjeri korišteni restaurirani kreveti, ormari i ostali komadi namještaja koje je Háfliger pažljivo pronalazio na tržištu antikvitetnog namještaja, te ih uredio i u hotelu Foscari dao novi život.

Prilikom jedne od svojih potraga zaljubio se u tkaninu venecijanskog proizvođača koja je kopija kolekcije koju je svojevremeno koristila obitelj Medici, poznata kao jedna od najmoćnijih i najutjecajnijih obitelji u talijanskoj povijesti.

"Radi se o tkanini vrlo živahnih boja koja se Guidu jako svidjela i onda je morao pronaći razlog da mene nagovori da pristanem na nju. I onda ju je pronašao u detalju, kako je on kazao, istarske koze koju je pronašao na njemu i tkanina je stigla u Savičentu", govori na Camenzind na što se njegov partner s zadovoljnim smiješkom nadovezuje vrlo kratko: "Savršena tkanina!". Gotovo svi detalji uređenja hotela Foscari imaju takvu ili sličnu priču, a zajedničko im je to što su zapeli za oko i postali predmet želje Háfligeru.

Obilazio aukcije namještaja

- Otkad smo kupili kuću počeo sam obilaziti aukcije u Švicarskoj i tražiti što bi mogli kupiti i donijeti u Istru. Međutim pazio sam da to ne bude ništa preskupo, odnosno kupovao sam ono što se nudilo po pristojnim cijenama i u čemu sam vidio potencijal za restauraciju u opremanje hotela. Tako sam primjerice u Zürichu pronašao nekoliko kvadratnih metara zaista posebnog parketa jedinstvenog uzorka. Nalazio se u jednoj stogodišnjoj kući i bio u odličnom stanju, te mi je ponuđen na prodaju. Nisam se previše dvoumio, kupio sam ga, tjedan dana pažljivo demontirao u Švicarskoj, a onda smo ga donijeli u Hrvatsku, sredili i sad se nalazi na katu našeg hotela. Doista savršen detalj, kao i mnogo drugih na koje smo pazili jer s njima smo dobili ono čemu smo težili, a to je da sav komfor i moderne detalje što je moguće bolje uklopimo u originalni duh ovog prostora čemu značajno doprinose to drvo i kamen. To je za mene s jedne strane bio izazov, a s druge strane veliko zadovoljstvo i strast i vjerujem da će i naši gosti biti zadovoljni rezultatom onako kako smo i mi bili“, kazao nam je Guido Háfliger.

Da se radi o pravoj strasti potvrđuje i Camenzind koji kaže da je Háfligera taj duh kolekcionara vremenom potpuno obuzeo, pa je tako u Švicarskoj nastala prava mala kolekcija stolnih lampi, komada namještaja i ostalih sitnica koje su kako se hotel uređivao polako u njemu pronalazile mjesto. Naravno sklapana su usput i nova poznanstva u Istri, mnoga od njih i u umjetničkim krugovima, pa nam naši domaćini s ponosom pokazuju još jednu kozu koja je u međuvremenu „uselila“ u hotel, odnosno skulpturu iz kolekcije poznatog pulskog multimedijalnog umjetnika Vedrana Šilipetra. Puno je tu već, kažu obojica, dragih poznanika i prijatelja tako da se bez obzira što još uvijek žive u Švicarskoj prilikom svakog dolaska u Istru osjećaju kao da na neki način dolaze doma. Naravno u taj svoj dom dosad su primili i veliki broj svojih švicarskih i drugih prijatelja, a većini od njih, kažu, i Hrvatska i Istra prije tog dolaska bila su poprilična nepoznanica.

- No kao što je očarala nas, tako i njih Istra očarava, a ako je kod nekoga i postojala bilo kakva skepsa prije dolaska ona je već prilikom prvog posjeta potpuno razbijena, kažu obojica. Vrata hotela otvorili su u godini koja sigurno u povijesti neće biti upamćena po dobrome za industriju putovanja, tako da ni njihova očekivanja po tom pitanju nisu previsoka. Ovo će ljeto biti malo više vremena za druženja za prijateljima, kažu, a svaka rezervacija koja uz to stigne bit će svakako dobrodošla. Jer, zaključuju optimistično obojica novopečenih istarskih hotelijera, ipak su u ovoj priči tek na početku jednog novog i lijepog puta.

Povezane vijesti

• Fešta mladega vina: Potrefila se izuzetna godina
• Savičenta će uskoro imati svog stomatologa
• Za Kaštel u Savičenti 9,5 mil. kuna europskog novca