Kad sam svojim prijateljima skijašima rekao da ću za koji dan otići do Ogulina na skijanje, rekli su mi da ne izmišljam "lovačke priče". Međutim, kad sam se vratio iz Ogulina i ispričao im da sam jedno jutro uistinu skijao na padinama podno Kleka, nisu mogli vjerovati. Naime, malo tko od naših istarskih skijaša znade da se upravo u srcu tog malog goranskog grada nalazi skijalište - Vučići. Smješteno na obroncima brda koje se uzdiže iz zaseoka Vučići selo, na svega par minuta od centra Ogulina, ovo zaista malo skijalište nije onaj tip skijališta na kakva smo navikli u Italiji, Sloveniji ili Austriji. 

Ralica iz Davosa

Skijalište Vučići je naime poput obiteljskog skijališta. I to ne zbog toga što je malo, već zbog toga što je ekipa koja ga vodi i skrbi o njemu toliko prisna da se stječe dojam da je to jedna velika obitelj koja ima samo jedan cilj. A to je da se svim zaljubljenicima u skijanje omogući spuštanje s tih njihovih padina. O skijalištu se brinu volonteri Ski kluba Ogulin koji zimi gotovo svakodnevno dežuraju na stazi. Kupili su i ralicu za uređenje skijališta i to ni manje ni više nego u Davosu u Švicarskoj. Pisten Bully 100, naziv je tog moćnog stroja kojeg smo znali viđati po skijalištima diljem Alpa. Od ove godine na posudbi imaju i top za umjetno zasnježenje pa je održavanje skijaške staze donekle olakšano, priča nam predsjednik Ski kluba Ogulin Darko Vučić.

- Svi naši članovi koji gravitiraju skijalištu svoj posao na održavanju staze rade isključivo volonterski. Nitko od nas ne prima naknadu za vrijeme koje provedemo u dežurstvu. Na žalost, sve nam ovisi o vremenskim uvjetima i o količini snijega. Od ove godine imamo i jedan top kojeg su nam posudili prijatelji iz Vrbovskog i to nam donekle olakšava održavanje i zasnježenje staze, kaže Vučić.

Spuštanje po stazi u Vučićima bilo je toliko zanimljivo da nam nije bilo bitno što je staze duga tek nekoliko stotina metara. Dvije vučnice postavljene uz rub staze u Vučiće su došle zahvaljujući donaciji. Servisirane su i služe svrsi. Skijalište je ujutro rezervirano za školu skijanja isključivo za članove kluba, a popodne se, nakon radnog vremena, pale reflektori i kreće noćno skijanje za sve.

 Proširenje skijališta

Skijalište Vučići ima dvije skijaške staze: stazu Kuti i stazu Njivice. Podnožje skijališta je smješteno na 330, a vrh na 430 metara nadmorske visine. Jedna je staza laka, a druga srednje teška.

- Naš klub je osnovan 5. ožujka 2011. i ove godine slavimo desetu godišnjicu postojanja. Ovakav koncept besplatnog rada i besplatnog skijanja ne bi bio moguć bez pomoći Grada Ogulina i pomoći svih donatora. Svaki skijaš koji dođe do nas ne plaća ulaz, već na odlasku ostavlja dobrovoljni prilog za klub. S tim novcem održavamo skijalište i strojeve i to nam je za sada dostatno. U planu nam je proširiti skijalište, a prema svemu sudeći na dobrom smo putu. Trenutačno se radi na rješavanju imovinsko-pravnih odnosa glede zemljišta, a nova vučnica u obliku tanjurića već je spremna. Tom investicijom bi produžili stazu za više od kilometra "u brdo" pa bi mogli odvojiti skijalište od sanjkališta, kaže Vučić.

Za našeg boravka u Vučićima temperatura zraka se spustila na 10 stupnjeva ispod ništice, no to nas nije omelo u namjeri da se popnemo na sam vrh skijališta. Nažalost, to smo morali učiniti pješice jer gornja vučnica, zbog manjka snijega, nije bila u funkciji. Za dolje kako-tako, ali za gore je bilo "jeno malo brkasto".

Entuzijazam i ljubaznost

Do ovog malog ogulinskog skijališta nije teško doći. Put iz Pule traje nešto manje od dva i pol sata. Najbolje je krenuti autoputom do Rijeke, a potom prema Zagrebu. Na izlazu Vrbovsko skreće se u desno i nastavlja lokalnom cestom prema Ogulinu. Jednom u tome gradu, ne može se pogriješiti. Skijalište i brdo vide se iz daleka. Predivna priroda mami poglede. Uistinu naša gorska Hrvatska nema što zavidjeti ostatku Europe pod snijegom. Idilični prizori zimske zbilje na svakom su koraku.

No, ono što ovo malo goransko "džepno" skijalište čini posebnim jest entuzijazam i ljubaznost domaćina. Ta prisnost i dobročinstvo, zaštitni su znak Vučića. Rekoh, na samom početku, da nije neko veliko skijalište, ali dobrota tih ljudi čini ga većim od mnogih diljem Alpa i Dolomita. Svi rade, a nitko ne zarađuje, bitno je da druženje i skijanje, da postoji škola skijanja za djecu, da uvijek ima toplog čaja i kuhanog vina i, naposljetku, volje da se sve to održava na životu. Sad je sasvim jasno da ona naša poznata uzrečica "kad se male ruke slože, sve se može" ima uporište upravo u Vučićima. I zato ćemo se zasigurno vratiti.

Na koncu ne preostaje nam drugo nego čestitati takvim ljudima na svim dobrim djelima koja čine ne bi li se skijaški sport održao i razvijao u maloj zemlji kao što je naša. Jer ako su u Vučićima prijatelje i kumove našli članovi DVD-a Marčana, ne vidim razloga zašto to ne bi mogli učiniti i mi.

Povezane vijesti

• Na svega dva sata od Istre, 110 KILOMETARA UŽITKA NA PADINAMA KORUŠKE
• Što napraviti od brda smeća? Skijalište!
• Lavine u Švicarskoj i Austriji, TRAGA SE ZA NESTALIMA