Isprva mi je bilo jako čudno i trebalo mi je vremena da se naviknem na konstantne vibracije. U početku bih, kada bih osjetila vibracije, prestala pričati, redovito bi me ometalo, a čak mi je i remetilo san. No, s vremenom sam se navikla i počela sam na to gledati kao na još jedan otkucaj u mome tijelu, pa tako više nemam samo otkucaj srca, već i otkucaj Zemlje, objašnjava Moon

Godina je 2019. i kiborzi su među nama, ali nisu nalik onima iz SF filmova, nego ih iz mase izdvajaju njihove nekonvencionalne sposobnosti – supermoći. Rečenica je to kojom su organizatori Dana komunikacija najavili prvu kiborg-umjetnicu, Španjolku Moon Ribas, koja je ove subote pred mnogobrojnom znatiželjnom publikom otkrila kako tehnologiju koristi u svrhu kreativnosti, kako je povezuje s prirodom i još mnogo toga.

Inače, riječ kiborg opisuje kibernetički organizam koji posjeduje kako prirodne tako i umjetne dijelove koji mu daju poboljšane sposobnosti zahvaljujući tehnologiji. Ova je kiborg-umjetnica i aktivistica svjetsku slavu zaslužila razvojem seizmičkog osjetila pomoću ugrađenog online seizmičkog senzora koji joj omogućuje da u stvarnom vremenu doživljava vibracije i potrese koji se odvijaju bilo gdje na planetu. Navedeni senzor je prvotno ugradila u svoj lakat, dalje od vitalnih organa. Senzor joj se sada nalazi u stopalima, što smatra prirodnijim jer je čvršća povezanost sa zemljom.

Brzinometar na naušnicama

Ribas je odrasla u Španjolskoj, a s navršenih se 18 godina seli u Englesku gdje je studirala eksperimentalni ples i diplomirala koreografiju. Već je tijekom studija počela s istraživanjem mogućnosti senzornih ekstenzija primjenjujući tehnologiju na svome tijelu.

- Toliko se kretnji događa oko nas, a mi to ne možemo osjetiti. Cilj mog eksperimentiranja s tehnologijom je upravo omogućiti ljudima da osjete ono što inače ne bi mogli, govori Moon Ribas, a na korištenje tehnologije u tu svrhu, kao umjetnica potiče kolege plesače i koreografe.

Njen je prvi takav projekt, kako navodi, bio kreiranje rukavice pomoću koje je mogla dobiti percepciju brzine. Ipak, smatrala je kako taj eksperiment nije toliko uspješan jer je rukavicu morala usmjeriti prema ljudima čiju je brzinu htjela izmjeriti, što nije bilo ugodno niti pristojno, našalila se Moon. Osim toga, nije bila zadovoljna pukim očitavanjem brzine već je to htjela osjetiti na svojoj koži, pa je tako, uz pomoć prijatelja, "moći" rukavice pretvorila u naušnice, dobivši tako osjećaj brzine u obliku vibracija. Zanimljivo je kako se sa svojim naušnicama odlučila uputiti na put Europom, posjetivši glavne gradove europskih država mjereći njihovu prosječnu brzinu.

- Za vrijeme trajanja projekta napravila sam svojevrstan "rječnik kretanja", koji je definirao brzinu kretanja u svakom od gradova koje sam posjetila. Sada znam, primjerice, da se ljudi u Londonu kreću najbržim tempom. Sličnim tempom hodaju i stanovnici Stockholma, dok su u Oslu malo sporiji. Najsporiji je, pak, Vatikan, gdje nitko nikad ne trči. Bila sam i u Zagrebu i rekla bih da tamo vlada opuštenija atmosfera, opisuje Ribas jedan od svojih projekata.

Povezane vijesti

• Na Danima komunikacija u Rovinju rekordan broj posjetitelja
• U Rovinj dolaze direktori Twittera i Trumpove kampanje
• Dolazi Graham Fink, umjetnik koji stvara pogledom