Tu i tamo zasigurno se netko, osim njegovih najmilijih, prisjeti da je na put biciklom iz općine Kršan u Istri, gdje je njegov obiteljski dom, prema Japanu u povodu Olimpijskih igara krajem ljeta prošle godine krenuo pustolovni Vinko Brenković, piše Novi list.

S jedne strane samozatajan, s druge avanturist koji živi svoj život na način koji njemu najbolje odgovara, Vinko radi ono što je većina zbog raznoraznih problema zaboravila - uživa u životu bez obzira na sve, te cijeni svaki dan koji provede kako on želi.

Nakon što je objavljena vijest da su Olimpijske igre zbog pandemije koronavirusa nažalost odgođene za sljedeću godinu, Vinko Brenković postao je vrlo tražen u novinarskom smislu jer je sve zanimalo gdje se ovaj mladić nalazi.

Stoga su u nekim medijima osvanuli pojedini novinski članci za koje on nije dao izjavu, no s obzirom na to da je nama lani pristao dati prvi intervju, sada nam je dao zeleno svijetlo i za drugi, pa smo ga putem društvenih mreža odmah "zaskočili" pitanjima.

Trenutačno u Iranu

Vinko se trenutačno nalazi u iranskom gradu Bušeheru, gradu veličine Rijeke smještenom na istočnoj obali Perzijskoga zaljeva. Tamo je stigao nakon što je obišao osam država. Biciklirao je obalom do Atene, potom je brodom otišao u Tursku i dalje prema Iranu, kroz Gruziju i Azerbajdžan. Osjeća se dobro, normalno, te je za sada u svojim financijskim okvirima, a kroz nekoliko pitanja pokušali smo više doznati što mu prolazi kroz glavu u sadašnjem načinu života.

"Još uvijek se nalazim unutar budžeta pa ne moram raditi. Moram priznati da sam se dobro organizirao. Jedini rad koji me trenutno zanima jest isključivo putovanje i volontiranje. Na početku ovog putovanja nekoliko prijatelja je putovalo sa mnom, a među njima je bila i moja sestra Nikolina kroz Gorski kotar, preko Dalmacije do Turske. Kasnije sam i ja bio u ulozi pratioca te sam vlakom proputovao kroz Gruziju i Azerbajdžan u ruskome društvu.

Teško je planirati višemjesečno putovanje, rijetko kad znaš gdje ćeš biti i s kim i za mjesec dana unaprijed. No, ne osjećam se usamljeno - stalno nekoga srećeš, upoznaješ, a i tu je 21. stoljeće te dostupnost svih medija", pojasnio nam je Vinko.

Nema odustajanja

Od mladog smo Istranina doznali i kako je prihvatio situaciju s koronavirusom, odnosno je li ga uhvatila panika i je li razmišljao o odustajanju i povratku kući.

"Počelo je prije 50-ak dana i kroz cijelo to vrijeme nisam imao nikakvih problema. U zadnje vrijeme su krenuli s nekim blažim zabranama, npr. škole, državna poduzeća, pomorske i kopnene granice. Ali ništa spektakularno. Još manje se to odnosi na nas putnike - imaju puno razumijevanja.

Panika? Odustajanje? Ništa, idemo dalje za iste pare. Putovati je relativno lagano. Promijenilo se tek nekoliko stvari, ali rekao bih da i usprkos tome sada nije teže putovati, zanimljivije je i vrednije. Gledaju me stalno i gledaju me svi. U zadnje vrijeme čak i nešto intenzivnije zbog korone. Često imam osjećaj kao da sam neka poznata osoba, a zapravo sam stranac na biciklu iz Hrvatske. Mnogi ne znaju ni gdje se Hrvatska nalazi.

Dok sam u pokretu, dok vozim ili hodam, upoznajem lokalno stanovništvo s mojih 50-ak riječi perzijskoga jezika pa ubrzo nestane i zadnja bora nesigurnosti s njihovih lica. Kod muške populacije euforično pozitivno prolazi činjenica da je nogometni trener Branko Ivanković iz - Hrvatske", kaže Vinko.

Pitali smo ga i mora li imati kakvu zaštitnu opremu.

"U Iranu upotreba civilne zaštitne opreme nije obavezna, tek se preporuča. Velika većina je ne koristi baš nigdje, kao niti ja. Redovita higijena i svježa prehrana. Od zaštite samo zdravo, prirodno i zeleno. Ljudi su ostali i dalje izuzetno gostoljubivi, otvoreni i uvijek spremni pomoći, nasmijati se na vic" otkrio nam je.

Život je igra

S obzirom da su Olimpijske igre odgođene, sad ima više vremena za proučavanje određenih mjesta.

"Vrijeme nikad nije bilo problem. Manji problemi su vize, način putovanja i trenutačna situacija oko tog virusa gdje su još uvijek zatvorene sve kopnene granice osim Afganistana. Pa ti vidi. Ali nema brige, snalazim se i ne razmišljam puno o tome. Vozim svoj bicikl, putujem, živim minutu za minutom. Na kraju dana, lijep je osjećaj znati da sam dobio godinu dana vremenskog bonusa, pa nastavljam još opuštenije", kaže.

Kako doznajemo, sa svojim najbližima, obitelji i prijateljima, stalno je u kontaku.

"Redovito se javljam preko interneta obitelji i ponekad prijateljima. Za sve pronađem vremena, naravno. Nije mi prvi put da putujem, stoga su se već svi i naviknuli na moj način putovanja", istaknuo je.

Pitali smo ga i kako se nosi s epidemijom koja je zaustavila svijet na koji smo do sada navikli.

"Ja svoje navike i dalje u potpunosti prakticiram, ali naravno da mi je žao situacije u kojoj se većina našla zbog te epidemije. Nastavljam dalje sa svojim planovima, samo sam više dobio na vremenu - ne shvaćam ništa tragično. Dapače, obilježit ću i blagdan Uskrs koji uskoro dolazi, samo ne znam gdje i s kim. Prepuštam to spontanosti, a svima bih poručio da je život igra, igrajte se..." zaključio je Vinko.

Povezane vijesti

• Teže ozlijeđeni biciklisti u Puli i Rovinju
• 71- godišnjak osumnjičen za krađu bicikla
• Žena umrla nakon pada s bicikla