Krajem svibnja na nogometnoj utakmici finala Kupa između Dinama i Hajduka u Vinkovcima ozlijeđen je pulski interventni policajac Zoranu Grgić, kojeg je jedna od bačenih baklji pogodila u vrat. Iako je službeno riječ o lakšoj ozljedi, posljedice će mu ostati za cijeli život.

- Budući da se radilo o utakmici visokog rizika, kao što je to uobičajeno, upućeni smo na ispomoć u PU vukovarsko-srijemsku. Utakmice visokog rizika su kada igraju Dinamo, Hajduk ili Rijeka. Prije početka nalazili smo se u neposrednoj blizini stadiona i tamo je već došlo do manjeg naguravanja redara i gledatelja, no situacija se ubrzo smirila. Naš zadatak bio je da stojimo ispred tribina, kao kordon, ukoliko netko od gledatelja preskoči ogradu ili bude kakvih drugih protupravnih ponašanja. I sve je bilo u redu do 63., 64. minute. Prva baklja fijuknula je tada tek dva, tri metra od mene, a onda su uslijedile i ostale. Počeli su paliti baklje, penjati se na ogradu i doslovno nas gađati, kaže Grgić.

Na upit kako, uz svu tu kontrolu, navijači ipak uspiju unijeti baklje i ostalu pirotehniku na stadion, kaže - zato što su jako inovativni!

- To je, ponavljam, bila utakmica visokog rizika i policija je tu maksimalno profesionalno odradila svoj posao, pored nas nije mogla niti "igla" proći. Ali uvijek ima načina. Navodno su baklje bacane preko tribine za vrijeme utakmice. Znaju navijači koji dan prije zalijepiti baklje za sjedalice, znaju rastavljati pirotehnička sredstva pa ih sastavljati na tribini, znaju ih nositi na sebi, u sebi… Ima milijun načina da ih se unese, ali što se tiče policije, nema šanse da je išta prošlo, kategorički je ustvrdio Grgić.

Ludih deset

Pa ipak, dodaje, na osnovu tih 50 ili 100 osoba koje rade nered, ne može se generalizirati niti jednu navijačku skupinu.

- Da ih ima samo 10 među njima, to je već dovoljno za nerede. A upravo to je i cilj pojedincima koji na utakmice ne dolaze da bi gledali i navijali, nego upravo da bi radili nered. I to onda postaje naš posao. Osobi koja je bacila baklju opraštam, iako ne znam ni tko je, niti što je, kaže Grgić, a na upit zna li se tko je on, kaže da, koliko mu je poznato, kriminalističko istraživanje još uvijek traje.

- To je jedan slučaj na milijun. Jer da opet milijun puta gađa, ne bi me mogao pogoditi, ne bi ta baklja mogla proći. Ja sam bio u opremi, imao sam i kacigu, a kombinezon ima visoki vrat. To je baš bio trenutak kada sam samo malo okrenuo glavu ulijevo i baklja je pronašla put do vrata, pogodila je prostor između kacige. U prvom trenutku nisam je niti bio svjestan. No, sada kada razgovaram s kolegama i doktorima, shvaćam razmjere onoga što mi se dogodilo. Meni je izgorjela rukavica koju sam imao i kojom sam pokušavao ugasiti baklju, gorio mi je i kombinezon, obrva mi je počela gorjeti. Baklja ipak gori na 1.200 stupnjeva i ni sam ne znam koliko je to sve trajalo. To se sve zalijepilo i topilo, a ja sam počeo osjećati miris izgorene kože. Dobro da sam imao rukavice, jer bih inače i ruke opekao. Ali bio sam priseban, kao i kolega, zapovjednik interventnog voda Spomenko Vujica, koji je bio iza svih nas i koji je vidio što mi se dogodilo te je unatoč dimu i svemu što se događalo, došao do mene i pomogao mi. Nakon što mi je pružena prva pomoć na samom stadionu, prevezli su me u vinkovačku bolnicu, gdje su mi oko sat vremena skidali kožu i čistili ranu jer je u toj baklji, bengalki, puno kemikalija. Utvrđene su mi opekotine drugog stupnja. Liječnik je rekao da će mi trajno ostati ožiljak, ali da postoji način da se to, uz pomoć nekih injekcija, ublaži, govori Grgić.

Posao koji volim

Trenutno se i dalje nalazi na bolovanju, a prema liječničkim prognozama, nije poznato kada će se ponovno moći vratiti na posao. No, Grgić kaže da će, kada se rehabilitira, i dalje biti spreman za ovakve i sve druge zadatke koji se pred njega budu postavljali.

- To je posao koji volim. U policiji sam punih 19 godina. Kada sam počeo, radio sam dvije godine u specijalnoj policiji i kada je došlo do preustroja specijalne policije u interventnu, odonda sam cijelo vrijeme u interventnoj policiji. Oduvijek sam, još kao mali dječak, želio raditi policijski posao i želja mi se ispunila. I do danas se nije promijenila. Taj posao i dalje volim, a kao i svaki posao, ima svoju težinu jer kada oblačiš policijsku odoru i odlaziš na posao, nikad ne znaš što te čeka i što će dan donijeti. Ali s druge strane, to je spoj različitih stvari koji ga čini dinamičnim i zanimljivim, kaže Grgić i za kraj dodaje da su hrvatski stadioni ipak sigurni.

Naglašava da policija maksimalno dobro odrađuje svoj posao, ali da apsolutna sigurnost ne postoji nigdje. Onaj tko ima namjeru nešto unijeti na stadion, napravit će sve da to i ostvari. Nekad uspije, a nekad i ne.

- Idemo često na osiguranja nogometnih utakmica u Rijeku, pa i u Split, Zagreb i drugdje. Najnormalnije dolaze obitelji s djecom. Da ne govorim za ovaj naš stadion u Puli. Nema nikakvog straha da bi se nešto moglo dogoditi i da se zbog nekog razloga djeca ne bi mogla dovoditi na stadion. Tu i tamo bude kakav incident koji se brzo stavi pod kontrolu, ali uglavnom je to lijepi sportski događaj za cijelu obitelj, naglasio je Grgić.

Zahvala kolegama i vrhu policije

Zoran Grgić se zahvalio svom zapovjedniku Interventne jedinice Draganu Brunjaku, kolegama, ali i samom vrhu policije, od načelnika uprave Alena Klabota do ministra. Oni su se interesirali za njegov oporavak. Naime, glavni ravnatelj policije Nikola Milina posjetio je Zorana Grgića te mu je zajedno s načelnikom policijske uprave prenio pozdrave i želje za brzim oporavkom ministra unutarnjih poslova Davora Božinovića i poručio mu da u svakom trenutku ima potpunu podršku Ministarstva. (Sandra ZRINIĆ TERLEVIĆ)

Povezane vijesti

• Susret glavnog ravnatelja policije i načelnika PU istarske s ozlijeđenim policajcem