(Snimila Mirjana Vermezović Ivanović)
Stepenice obično nekamo vode, najčešće gore ili dolje, imaju svoju putanju, uglavnom pravocrtnu, ili spiralnu. Postoji i cilj do kojeg se stepenicama stiže: Stubama Jurine i Franine stiže se na Monte Zaro i obrnuto, u grad, stepenicama možete uspeti do svog stana, i tako dalje.
Što bi sa stubama bilo kad bi se uvijek gradile kao što su ih prije više od sto godina gradili Austrijanci, široke, podatne, stamene? Na šetalištu Lungomare, recimo, postoje stepenice koje ne robuju ispraznim pravilima graditeljske struke. I u stubama treba pronaći zrno kreativnosti, a ne ih samo prepustiti da se, dosadne kakve već jesu, samo ispruže prema moru, zacijelo je kontao dovitljivi graditelj.
Stepenicama na Lungomareu možete se kretati u raznim smjerovima. Sužavaju se poput lijevka, a s njih možete dospjeti i na druge, široke stepenice, s kojih onda treba skrenuti desno u pravcu mora. Ali, zašto bi se svi željeli tek tako spustiti prema moru? Ako biste nastavili ravno, dospjeli biste na strmu padinu iznad stijena, odakle se prema plaži možete otkotrljati.
Može se krenuti manjim stepenicama (vidi sliku, desno) pravocrtno dolje, pa onda angažirati bočni rad nogu, poput raka. I onda nazad ravno, pa uključiti desni žmigavac. Mogućnosti su razne, ovisno o raspoloženju i inspiraciji.