Naši sugrađani
Puljanin Tomislav Račić kada izađe jednostavno ne može proći nezapaženo: "Nije to povremena igra identitetom, to je svakodnevica"
(Snimio Milivoj Mijošek)
Ako prolazite centrom Pule, velike su šanse da ste ga primijetili. Dugi kožni kaput, specifičan štap ili kišobran, prsluk, čizme i prepoznatljiv austro-ugarski, pomalo gotički i barokni izričaj - 43-godišnji Tomislav Račić jednostavno ne može proći nezapaženo.
Reakcije su se promijenile
"Otkad znam za sebe", odgovara bez zadrške na pitanje kada se krenuo odijevati u tom stilu. U najveći istarski grad doselio se 2019. godine, a rođen je u Osječko-baranjskoj županiji, gdje, priznaje, nije uvijek bio najbolje prihvaćen. "Ljudi su gledali ono - vidi ga, vidi ga na što liči", kaže kroz osmijeh. No s vremenom, kako je odrastao i proputovao svijet, reakcije su se promijenile.
- U svijetu me prihvaćaju. Nije to samo moj izgled, nego je i uređenje mog stana u tom stilu - austro-ugarski i malo baroka, kaže nam.
Njegov stil nije kostim niti povremena igra identitetom. To je svakodnevica. Štofane hlače su, kaže, obavezne. Trenerka i jeans ne dolaze u obzir.
- Kad sam doma, isto sam ovako odjeven, osim što imam papuče, dodaje.
Šala je dobronamjerna
A kako reagiraju Puležani, pitamo ga.
- Gledaju. Nekad ne znam što točno gledaju - nekad je to kaput, nekad čizme, nekad štap, nekad kišobran. Ne komentiraju, ali gledaju, malo kao da prolazi grof Drakula, kaže Tomislav.
Dodaje kako bi bilo nepravedno reći da su "vani" svi drugačiji, ali ističe da se ljudi sličnih senzibiliteta ipak prepoznaju, a da je Pula međunarodni grad, pa su i reakcije pozitivnije.
Na poslu ga kolege ponekad zadirkuju. "Kažu: O, vidim, počeo je maskenbal", prepričava kroz smijeh. No šala je, kaže, dobronamjerna.
Odjeću i dodatke nabavlja u Francuskoj, Engleskoj, Italiji, Njemačkoj pa čak i Argentini. Ponekad naručuje preko interneta, prema točnim specifikacijama, a ponekad jednostavno vidi nešto i odluči da to mora imati.
Na pitanje ima li modnog uzora, odgovara negativno. Ipak, priznaje da je dok je bio živ volio pogledati što radi Karl Lagerfeld. "Njegove kragne su bile show. Ali nakon njega - ne".
Za Tomislava moda nije samo odjeća. "Sve je moda", kaže, posebice ističući arhitekturu koja je dominirala u vrijeme austro-ugarske, pa time i namještaj. Smatra da moda i umjetnost moraju ići ruku pod ruku. Minimalizam mu, pak, nije blizak. "Kad dođete negdje gdje je sve moderno - nema duše, hladno je."
Njegov estetski svijet prati i glazbeni ukus - sluša Rammstein, ali i funeral doom i gothic žanrove. Tetovaže su također dio njegova identiteta. Prvu je napravio sa 40 godina, a sve su rađene u Puli.
Prsluk kao zaštitni znak
Ako bi morao izdvojiti omiljeni komad, to je prsluk. Ima ih, kaže, desetak. Ljeti ih zamjenjuje košulja zavrnutih rukava, ali čizme ostaju - cijele godine. Za njega ne postoje ni japanke ni sandale. Ni visoke temperature ga ne odvraćaju od stila.
Svoj stil živi dosljedno, bez kompromisa i bez potrebe za objašnjavanjem. Na pulskim ulicama možda izaziva znatiželjne poglede, ali istovremeno podsjeća da je moda, kako sam kaže, mnogo više od prolaznog trenda - ona je osobni stav, estetika i način života. I baš zato se u njoj osjeća najviše svoj.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twitter
