PROVELI SMO DAN S JOSIPOM KVESIĆEM IZ PULE

BIO SAM BESKUĆNIK: A SADA, NAKON ŠTO PLATIM STAN, ZA ŽIVOT MI OSTANE TEK 150 KUNA. Živim skromno, ali moram nešto i pojesti

Josip Kvesić (B. 'PETROVIĆ)

Josip Kvesić (B. 'PETROVIĆ)


Više kupuju oni koji i sami pretaču iz "šupljeg u prazno", nego oni za koje se zna da imaju viška novca. Ima ljudi koji samo odmahnu rukom, kao da sam si sam kriv, puno je predrasuda. Ja pošteno radim svoj posao, jedini koji mogu. Prijavljen sam na biro i javljam se gdje god mogu, ali osam godina za mene nema posla, priča Kvesić

Na preklopljeni papirić uredno zapisuje svoju zaradu - šest kuna, dvije kune, osam kuna…. To je ono što mu ostane kada podmiri troškove časopisa "Ulične svjetiljke" koji prodaje i materijala koji je utrošio za izradu privjeska. Te privjeske poklanja vjernim kupcima. Josip Kvesić gotovo svakodnevno sjedi u Flanatičkoj ulici, na malom škanjiću, u blizini zgrade Zagrebačke banke već šest godina i trenutno je, kaže nam, jedini prodavač prvog hrvatskog časopisa o beskućništvu i srodnim društvenim temama u našem gradu. Časopis košta osam kuna, a polovica ide prodavaču.

Ono što ovdje zaradi jedini mu je prihod od kojega živi. Socijalna pomoć i pomoć Grada Pule dovoljni su mu za stanarinu jednosobnog stana u kojem već neko vrijeme živi. Časopis je, priča nam, počeo prodavati kada je živio u Prihvatilištu za beskućnike, u kojem je proveo 11 mjeseci.

- Izašao sam iz prihvatilišta prije četiri godine i službeno više nisam beskućnik, no i dalje prodajem ovaj časopis jer mi, nakon što platim stan, za život ostane tek 150 kuna. Živim skromno, ali mora čovjek nešto i pojesti, veli nam Kvesić, a mi ga pitamo kako se uopće našao u tako teškoj situaciji da je ostao bez krova nad glavom.

- Godina proizvodnje, problemi sa zdravljem, sve pomalo, što da vam kažem. Iz Slavonije sam, radio sam godinama u Rijeci kao električar. Nakon što sam zbog problema sa zdravljem nekoliko puta ostao na bolovanju, postao sam tehnološki višak. Novac se pomalo istopio. Stigao sam u Pulu jer sam čekao jedan posao, no kada se to izjalovilo, više nisam imao gdje, priča Kvesić. (B. PETROVIĆ)

OPŠIRNIJE U TISKANOM I GLAS ISTRE PDF ONLINE IZDANJU

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter