VREMEPLOV: NA DANAŠNJI DAN 1986. - PRIJE 33 GODINE
ODJECI ČERNOBILSKE KATASTROFE Prvo se pisalo da zračenja NEMA u Hrvatskoj, a zatim da se zračenje SMANJUJE
Prva vijest i upozorenje od zračenja za Hrvatsku stigla je 28. travnja, dva dana nakon eksplozije. Vijest je na Radiju 101 obznanila Alica Bauman tadašnja voditeljica Laboratorija za radioaktivnost biosfere u Zagrebu. Upozorila je građane da zatvore prozore i ne izlaze. Njenu su prevažno upozorenje požurili demantirati iz beogradskog instituta, da bi tek kasnije priznali da je postojala radijacija, ali je tada već pojeo vuk magare
Svibanj je 1986. godine. Zbrajaju se posljedice katastrofe u Černobilu od 26. travnja kada je eksplodirao nuklearni reaktor i čestice radioaktivne prašine krenule prema Bjelorusiji, Skandinaviji i dalje prema središnjoj i jugoistočnoj Europi. Vjetrovi su donijeli radioaktivnu prašinu i do naših krajeva dan - dva poslije. Ali su informacije o eksploziji i radioaktivnom zagađenju stigle sa zakašnjenjem. Vijest o eksploziji objavljena je tek dan kasnije kada su Šveđani utvrdili zračenje. Prva vijest i upozorenje za Hrvatsku stigla je tek 28. travnja s Radija 101. Tada se već znatno povećala razina radioaktivnosti i na ovim prostorima. Vijest je obznanila danas pokojna Alica Bauman tadašnja voditeljica Laboratorija za radioaktivnost biosfere Instituta za medicinska istraživanja u Zagrebu. Za eksploziju u Černobilu čula je na austrijskom radiju, a mjerenja u Zagrebu pokazala su znatna odstupanja. Upozorila je građane da zatvore prozore i ne izlaze, jer je smatrala da treba zaštititi novorođenčad i malu djecu od prvog vala radioaktivnog zraka s mnogo joda 131 koji se veže za štitnjaču. Nakon što je Alice Bauman objavila tu prevažnu vijest za javnost, nazvali su je i zaprijetili da će je strpati u zatvor, jer je prekoračila svoja ovlaštenja. No, bila je previše izložena u javnosti da bi se usudili na taj korak.
Vijest četiri dana kasni
Sjećam se tih dana u Zagrebu. Nakon boravka vani i vjerojatno dodirivanja nekih rukohvata, sjećam se da su me dlanovi lagano pekli i bridjeli na neki čudan način. Nakon upozorenja zatvorili smo prozore, cipele smo brisali u mokri otirač nakon povratka u kuću…
U utorak 29. travnja vijest o nuklearnoj nesreći u Černobilu objavljena je na naslovnicama Večernjeg lista i Vjesnika koji su imali dopisnike u nizu europskih zemalja. Glas Istre je tek u broju od 30. travnja objavio na zadnjoj i prvoj stranici da radioaktivni oblak prijeti Europi, ali nema opasnosti od radioaktivnosti u Jugoslaviji. Sve ono što je obznanila Alice Bauman, svjesna opasnosti za stanovništvo, požurili su demantirati iz instituta u Vinči kraj Beograda. Prvo je demantirano postojanje radijacije, a zatim sljedećih dana piše da je radijacija smanjena. U međuvremenu dogodio se sunčani 1. maj kada su ljudi bili masovno u prirodi. Tek se nakon praznika, 3. svibnja počelo pisati nešto realnije, ali tada je već pojeo vuk magare. Zanimljivo je izvještavanje o tako prevažnom događanju od zataškavanja do umanjivanja važnosti u to vrijeme bez interneta i mobitela. Vijesti su se najbrže širile radiom i uz mogućnost manje kontrole.
Glas Istre i Novi list utvrdili su da je kontaminacija u priobalnom području manja nego u unutrašnjosti zemlje. Dakako, po onom starom pravilu - što je nesreća dalje od čitatelja lakše se probavlja. Prema agenciji UPI ugrožene su zone bile cijela tadašnja Jugoslavija pa i Italija. Na sreću Hrvatsku je zahvatio samo rub radioaktivne perjanice iz Černobila. Razina radioaktivnog joda dosegnula je vrhunac 29. travnja i zatim je počela opadati. Ali tek je poslije prvog maja ljude zahvatila panika. Pitali su se gdje su bili, što su radili, što su jeli… Tijekom svibnja objavljivani su tekstovi o posljedicama Černobila. Je li mlijeko ozračeno? Može li se jesti povrće? Je li voda zdrava? Smije li se loviti riba? Svakog dana objavljivana su mjerenja radioaktivnosti zraka. Iz Beograda su prvih dana, kada je bilo najvažnije, negirali postojanje zračenja, da bi tek 6. svibnja u Beogradu izdano priopćenje o mjerama predostrožnosti Komiteta za zdravlje prema kojem se djeci i trudnicama preporuča da ne borave predugo vani. Preporuča im se izbjegavanje svježeg povrća i korištenje onog iz zaliha kao što je krumpir, grah i kupus. Dakle, ono koje nije bilo izloženo kontaminaciji. Kamioni salate, blitve, cvjetače i drugog svježe ubranog povrća sa tržnica završili su na deponijima.
Nuklearna katastrofa prouzročila je veliko nepovjerenje, ali ne prema vlasti nego prema nuklearnoj energiji u cijelom svijetu pa i u ovdašnjim zemljama. Tada je odlučeno da se u Jugoslaviji neće graditi druga nuklearka do 2000. godine. Jugoslavija je nestala puno prije, ali nuklearka se nije gradila. Međutim, ratni je sukob prouzročio pored svih nesreća na nekim područjima i povećano radioaktivno zračenje zbog silnih detonacija.
Zbog Černobila tadašnja je Europska unija zabranila uvoz mesa i hrane iz srednje i istočne Europe. Tako je i izvoz iz Hrvatske zaustavljen. Vlasti u Jugoslaviji su tvrdile da je Černobil samo izgovor za zabranu kako bi zaštitili njihovu poljoprivredu.
Dvije grupe turista iz Austrije i Njemačke otkazale su dolazak na Lošinj i Krk, zbog radijacije i otputovali u Italiju koja je također ozračena, ali je privukla goste dampinškim cijenama.
Vratimo se na 26. svibanj 1996. godine. Te se godine još uvijek slavio Dan mladosti i pioniri su se primali u omladince. Novine su objavljivale izvještaje s proslava. Na sletu u Beogradu sudjelovalo je 5.500 mladih iz deset gradova Jugoslavije uz parole o bratstvu i jedinstvu. U Puli je slet održan na gimnazijskom igralištu. Osmaši su defilirali ulicama Poreča jer su upravo primljeni u omladince.
Rusima predan brod
Od gospodarskih vijesti izdvajamo one iz Uljanika koje bi danas bile melem za dušu. Tih je dana položena kobilica za prvog od dva kontejnerska broda koji su pulski brodograditelji gradili za Jugoliniju. Riječ je o brodovima Sarajevo express i Koper express. Nekoliko dana kasnije Uljanik je SSSR-u predao sedmi paron, brod "Sovjetska Bjelorusija" dužine 155 metara. Bilo je to vrijeme serijske gradnje brodova kakvo su kasnije mogli samo sanjati. Snovi se postepeno prerasli u noćnu moru.
No, ni tada nije svima "cvetalo cveće". Nad radnom organizacijom Siporex pokrenut je postupak likvidacije zbog lošeg poslovanja ove tvrtke koja se nalazila nedaleko današnjeg trgovačkog centra Pevec u Puli.
Čitamo i vijest koja bi bila poželjna i u današnje vrijeme. Dogovoreno je da će liječnici koji rade u turističkim ambulantama u Puli i Medulinu imati besplatni smještaj u hotelima Arenaturista i prehranu po povoljnim cijenama. Medicinski centar zaposlio je osam liječnika, niti jednog iz Pule, koji će raditi u turističkim naseljima, hotelima i domovima zdravlja.
Tih je godina Pulu i Zadar povezivao trajekt Marina koji je danas nakon umirovljenja usidren u riječkoj luci gdje služi kao hotel. Ubrzo nakon što je Marina isplovila iz Zadra morala se vratiti u luku, jer je kod jedne putnice započeo porod. U luci je ženu preuzelo vozilo hitne pomoći i odvezlo je u zadarsko rodilište gdje je rođena djevojčica. Riječ je o obitelji poznatog boksača Pere Tadića. Namjeravali su se vratiti u Pulu, ali ih je iznenadio raniji dolazak na svijet novog člana obitelji, objavljeno je na naslovnici Glasa Istre od 22. svibnja 1986. godine.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
