Sada se zlato prodaje umjesto da se kupuje. Dvije tisućite godine smo najbolje poslovali. Nekada su ljudi u prolazu kupovali, gram zlata je bio 110 kuna za razliku od sadašnjih 500. Kilogram zlata je sada 50-ak tisuća eura. Vremena su neusporediva, kaže Lidija Domniku
U urarskoj radnji koja je cijelo stoljeće na istom mjestu urar je u velikim, njemu znanim problemima, i nije mu se dalo "rompivati" s nama, ali potvrđuje da je tu sto godina, "ako ne i više, ali budem se ja družio s vama", govori nam s vrata.
Nekoliko ulaza pored je nasljednica muškog frizerskog salona koji je svoja vrata otvorio 1947. godine. Loredana Skoko je došla nakon srednje škole, zaposlila se i sretno nastavlja tradiciju. Bruno Benčić, jedan od vlasnika, bio je pozvan da šiša i Tita, govori nam Loredana. "Tito je bio baš dobar i susretljiv", prenosi Loredana priču gospodina Bruna. Današnji trendovi nisu ni blizu tadašnjima, brada i brkovi se uređuju, ali sasvim drugačije.
- Mladi sada traže "fade" frizure, a ja ni ne znam tko je poznat, a tko nepoznat, svi su mi isti i sve želim što bolje urediti, govori nam Loredana. "Prostor je gradski i Grad nam je odličan najmodavac, ali ono najbitnije u cijeloj priči je tradicija poslovanja", ističe.
Stevan, čekajući red na frizuru, potvrđuje: "Ovo mi je najbolji salon u Puli i okolici. Tradicija krasi ovaj salon, sjećam se svih njegovih izmjena, bio je mali, sada se to proširilo, kvaliteta je ista, 20-ak godina sam vjerna mušterija".
Pršuti su napunili desetljeće na pulskoj tržnici i ne planiraju se mrdati jer, kako nam kaže njihova djelatnica Mihaela Kliba, jako su zadovoljni, a kupaca ove suhomesnate delicije ne manjka.
Suzi postolarka zanat je naučila od svoga oca. Po struci je frizerka, ali život ju je vodio u postolarskom smjeru. U 12 četvornih metara rade od 1974. godine. Prvi vlasnik je bio gluhonijemi postolar, nakon njegove smrti radnju preuzima njezin otac, a ona s njime radi od ranih 80-ih. Nakon očeve tragične smrti 1992., preuzima posao. Žena postolarki u Istri nema osim nje, koja kaže da ženska ruka može sve. Posao varira prema danima i godišnjim dobima.
- Ljeti možemo i biti bosi, zimi ima puno posla, kiše uništavaju cipele, pogotovo ove današnje cipele koje su vrlo nekvalitetne, kaže nam Suzi. Radije popravlja cipele stare 18 godina, nego ove nove. Punoljetne cipele i čizme iz Italije nemjerljivo su kvalitetnije od današnjih. "U nekima nađem karton i vatu", sa smijehom nam govori. Sve je prije bilo bolje, kaže i apelira na gradske vlasti da joj smanje cijenu najma. "Za ovih 12 kvadrata plaćam 1.050 kuna mjesečno. Zagrebačka ulica je puna udruga s niskom najamninom, a ja previše plaćam. Možda osnujem udrugu postolara", kaže nam za kraj Suzana Tomišković.
Zlatarna preko puta nje radi pune 23 godine i, kako nam iskreno kažu, ne pamte izazovnija vremena. U nekadašnjem stanu preuređenom u poslovni prostor nikad se lošije nije poslovalo, kažu. Sada se prodaje zlato umjesto da se kupuje, iako i oni vrše otkup.
- Dvije tisućite godine se najbolje radilo. Nekada su ljudi u prolazu kupovali, gram zlata je bio 110 kuna za razliku od sadašnjih 500. Kilogram zlata je sada 50-ak tisuća eura. Vremena su neusporediva, veli Lidija Domniku.
Nonica Marija Božić na pulskoj tržnici radi pune 44 godine. Vrlo mlada je počela raditi sa suprugom koji je posao naslijedio od roditelja. Veliko joj je zadovoljstvo što je posao nastavio sin, ali i unuk Dean Božić koji je, dakle, četvrta generacija u obitelji koja prodaje samo svoje zdrave i domaće proizvode. Filozofija poslovanja je - sve što je u vrtu, na stolu je.
- Vremena su prije bila puno bolja, nije bilo konkurencije u vidu trgovačkih centara. Sva prodaja voća i povrća bila je u opticaju samo na tržnici, ali i pristup tržnici bio je bolji, kaže nam Marija te dodaje da je i tempo života brži pa kupci nemaju više vremena za malu ćakulu kao nekada.