KULTNI KAFIĆ

NEKAD JE TU BILA KONJSKA MESNICA: Otac Jakov bio je krojač, sin Edo studirao pravo. Otvorili su ALKAR prije gotovo pola stoljeća

Edo Rađa na ulazu u Alkar

Edo Rađa na ulazu u Alkar


Kad je uljanikovcima stigla plaća, 13. u mjesecu, konobarice nisu htjele raditi koliko je bilo posla. Padale su s nogu. Radio bih ja i njih još tri. Stajao bih iza šanka i bez prestanka štancao kave. Potrošili bismo do tri kile kave dnevno. Plaće su bile solidne i trošile su se pošteno, priča Edo Rađa

Šank u kultnom pulskom kafiću Alkar, u blizini tržnice, 59- godišnjem vlasniku Edi Rađi prirodno je okruženje. Tamo je proveo cijeli radni vijek. Na Trgu Prvog svibnja, preko puta nekadašnje Puljanke, privremeno je u očevom lokalu počeo raditi 1982. godine. Posla je bilo napretek, ocu je trebala pomoć. Tada je bio jedini konobar muškarac na tržnici. Ljudi su ga zavoljeli, a njegova se ispomoć postepeno pretvorila u ozbiljan i predan posao.

Nakon što je neko vrijeme studirao pravo u Zagrebu i odslužio vojni rok, vratio se u Pulu. Zaljubio se, oženio, dobio djecu i ostao. Ima tri sina, no oni neće nastaviti obiteljski posao. Sada već godinu i pol dana radi sam. Samo jutarnju smjenu. S vremenom će zatvoriti kafić, za godinu, dvije ili tri, teško je predvidjeti točan datum. Nema tu više novaca i zarade, samo gubici. Da bi preživio, poslijepodne radi još jedan posao.

Borbeni komplet

Njegov otac Jakov Rađa bio je, priča Edo, jedan od pionira obrtništva. Krojač. Otvorio je krojačku radnju još 1952. godine, u jednom od gradskih prostora, odmah niz ulicu. Bio je i predsjednik udruženja zanatlija, prisjeća se Edo. No, tekstilna je industrija ubrzo uzela maha. Došlo je, prepričava, do masovne proizvodnje odijela. Krojači više nisu mogli konkurirati na tržištu pa se otac prekvalificirao. Tako 1972. mijenja prostor i prelazi u ugostitelje. Tada je, kaže Edo, kolao vic: "Tko su najpametniji obrtnici? Krojači! Svi prešli u ugostitelje".

Edo zna u minutu tko će doći i što će popiti. Svakom gostu zna ženu, djecu i bolesti. Danas to, zafrkava se Edo, zovu individualni pristup gostu. U Alkaru je, napominje, oduvijek tako.

Za visokim stolom sjedi Franco Rosignoli, legenda pulskog nogometa. Dobro je poznavao Edovog oca. U Alkar dolazi već 30 godina. Govori da je nekad u ovom prostoru bila konjska mesnica, zvali su je konjušnica.

"Otkad se radnja pretvorila iz modnog salona u kafić, ja dolazim ovdje", šali se Rosignola. "Najveći šarmer u ovom gradu bio je Edov otac. Ženske su ovdje rezale vene. Jakov je bio prva liga, Edo je druga liga", nastavlja u duhovitom tonu šjor Rosignola. Stari je bio, nadovezuje se Edo, pravi šminker.

Alkar se u dobra stara vremena otvarao prije šest sati. Morao bi, prisjeća se Edo, zaključati vrata, unaprijed točiti pića. Išlo je to redom: 10 konjaka, 10 malih loza, postavljanje tanjurića, šećera. Tek bi onda otvorili vrata. Edo priča da su te trenutke zvali "lijeva-desna". Obje ruke radile su 100 na sat. Bilo je to, tvrdi, kao u američkim filmovima. Otvaranje šoping centra na dane popusta. Živjelo se, priča, od radničke klase. Radili su do devet sati navečer. Sada, tvrdi, te klase više nema. Samo u Uljaniku je radilo šest do sedam tisuća ljudi. Na posao su ujutro odlazili pješke, a usput se pilo, i to žestoko. Borbeni komplet - kava i mali konjak. (Chiara BILIĆ, snimio Dejan ŠTIFANIĆ)

OPŠIRNIJE U TISKANOM I GLAS ISTRE PDF ONLINE IZDANJU

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter








Web kamere

Pula

Pula: Gradilište Studentski dom
Pula: Gradilište Studentski dom

Pula

Pula: Forum
Pula: Forum