Zašto je za vikend posječen jedan od posljednjih drvoreda na Fažanskoj cesti, sprema li se uskoro rekonstrukcija ovog dijela županijske ceste i postoji li ikakav način da se i sačuvaju stabla i promet učini sigurnijim...? Neka su to od pitanja koje smo uputili Županijskoj upravi za ceste Istarske županije, a odgovore čekamo. Kažu da će nam na upit odgovoriti u zakonskom roku.

Podsjetimo, nakon što je u srijedu 6. svibnja zatvorena Fažanska cesta radi izgradnje novog kružnog toka i raskrižja s Vodnjanskom na Velom Vrhu u režiji Hrvatskih cesta, u subotu 9. svibnja iznenada su i tiho posječena stabla na Fažanskoj prema Štinjanskoj cesti na području Paganora. Fažanska cesta u ingerenciji je ŽUC-a, a raskrižje sa Štinjanskom cestom udaljeno je kilometar od gradilišta državne ceste. Nije nam poznat poseban razloga zašto bi se stabla uklanjala, osim ako ŽUC nije odlučio uskoro rekonstruirati i ovu dionicu, o čemu u javnosti još nije bilo riječi.

(Snimio Zvjezdan Strahinja)

Svaka rekonstrukcija, odnosno modernizacija Fažanske ceste značila je do sada i sustavnu sječu stabala. Od Valbandona do Velog Vrha, u razdoblju od 2019. do danas uklonjeno je na stotine cedrova, borova i čempresa. Ta su drveća posađena prije 70, 80 ili 90 godina da bi zaštitila putnike od sunca, osigurala hlad i kisik, ne da predstavljala opasnost.

Pobornici uklanjanja stabala kao argument za sječu ističu sigurnost sudionika u prometu i živote koji su izgubljeni u prometnim nesrećama i udarima vozila u debla. Oko ljudskih žrtava i odgovornosti u prometu nećemo se nadmudrivati.

Ali legitimno je zapitati se: Zar u 21. stoljeću ne postoji nikakav način da se i očuva vrijedni drvored i osigura prometna sigurnost?

(Snimio Zvjezdan Strahinja)

Kao primjer za zaštitu drvoreda na Fažanskoj cesti trebao je poslužiti impozantni drvored pinija u Strunjanu na cesti Kopar - Sečovlje, koji je 2004. zaštićen kao spomenik prirode. Strunjanski drvored sa 110 stabala najduži je i najbolje očuvan u Sloveniji. Podsjetimo pak da je duž Fažanske ceste bilo kudikamo više raznovrsnih stabala, dakle i biološki vrjednijih. Tko je vozio talijanskim cestama također se mogao osvjedočiti da mnoge tamošnje prometnice krase "tuneli" krošanja pinija i drugog drveća.

I laik može zaključiti da su se stabla od kolnika na Fažanskoj mogla odijeliti odbojnikom, a nogostup izgraditi s druge strane drvoreda. Time bi se sačuvao drvored, dodatno zaštitili pješaci i spriječilo pretrčavanje ceste izvan obilježenog pješačkog prijelaza. A posebno je zanimljivo da je nakon rekonstrukcije pojedinih dionica, dakle nakon što su stvoreni sigurniji uvjeti prometa, brzina kretanja i dodatno ograničena. Dakle, sad se vozimo širim kolnikom uz koji nam ne "prijete" stabla, ali se zato vozimo i sporije.

(Snimio Zvjezdan Strahinja)

Strunjanski drvored posađen je 1935. godine, a tih je godina sasvim sigurno sađen veći dio stabala na Fažanskoj. U vrijeme Kraljevine Italije, 1930-ih godina, kao cestar je na Fažanskoj cesti zaposlen Anton Rudan iz Valbandona, čije sam svjedočenje o sadnji cedrova, čempresa i borova te održavanju prometnice kroz naredna desetljeća slušao iz prve ruke. Na prijelazu iz 19. u 20. stoljeću, cestom je prometovao omnibus zbog Kupelwieserovih Briona te zbog Fažane i Valbandona kao omiljenih izletišta Puležana i gostiju iz cijele Austrije. Bio je to jedan od prvih javnih prijevoza u okolici Pule.

Propust je Grada Pule i Općine Fažane što Fažansku cestu nisu zaštitili i kao povijesnu prometnicu, ambijentalno vrijednu, s obzirom na njen značaj u poslijeratnoj razdoblju i dolazak brojnih svjetskih državnika Josipu Brozu Titu na Brione.

Povezane vijesti

• Pod utjecajem alkohola prijateljice odvezla u smrt
• Nakon ljeta kreće rekonstrukcija Vodnjanske ceste i rotor na Fažanskoj
• Fažanskom cestom jurio 140 km/h