Milan Puh je Puljanin s brazilskom adresom. Profesor na sveučilištu Sao Paolo, jedan je od osnivača i pokretača Dana Brazila u Puli, koji se održavaju već devet godina. Lani je ta manifestacija održana online, ove je godine upriličena uživo i Puh je došao iz Brazila. Bio je to povod za razgovor o sličnostima i razlikama između Hrvatske i Brazila, ali i o situaciji s koronavirusom.

Dalekosežne posljedice

- Brazil je bio jedna od zemalja s najvećim porastom broja novooboljelih od koronavirusa, no posljednjih su mjeseci te brojke počele padati. Kakvo je stanje sada tamo, i što se tiče procijepljenosti i mjera?

- Da, Brazil je, nažalost, bio u dosta problematičnoj situaciji budući da je službena federalna politika bila protivna dobroj znanstvenoj praksi i iznimnom kvalitetnom Nacionalnom planu za imunizaciju. Riječ je o jednom od najvećih i najbolje organiziranih programa imunizacije koji je iznimno cijenjen u brazilskom društvu, tako da je s dolaskom većih količina cjepiva u zadnjih nekoliko mjeseci u Sao Paulu skoro 80 posto cjelokupnog stanovništva u potpunosti završilo svoj ciklus cijepljenja te su nam se drastično smanjile brojke. A time su i sve mjere ublažene i većina stvari se vratila, napokon, u određenu (novu) normalu što nas sve jako veseli.

- Kada smo razgovarali prošle godine, početkom ljeta, stanje je bilo katastrofalno. Kako se politika u međuvremenu promijenila?

- Pritiskom samog stanovništva, ali i znanstvenika koji su dokazali da, s 650 tisuća mrtvih, imamo triput više žrtava koronavirusa nego što bi to bilo da se brinulo na vrijeme za sve i da nije negacionistička politika vladala u najvišim sferama vlasti. Unatoč tomu, predsjednik ne djeluje u potpunosti u skladu s očekivanjima, a što se odrazilo i na njegovu već slabu popularnost i na činjenicu da su indijanske etničke skupine, odnosno narodi prijavili njegovu politiku Međunarodnom sudu za pravdu kao zločin protiv čovječnosti, budući da smrću dobrog dijela pripadnika jednog indijanskog plemena dolazi do nestanka gotovo i cijele etničke skupine, njenog jezika i kulture. Dakle, posljedice će biti dalekosežne.

Tri vala iseljavanja

- Brazil broji veliku hrvatsku iseljeničku zajednicu pristiglu tijekom tri vala iseljavanja. Jesu li aktivniji, što se tiče upoznavanja hrvatskog jezika i kulture, nasljednici onih koji su stigli tu tijekom prvog vala ili pak onih koji su stigli za drugog, odnosno trećeg vala?

- Naša zajednica od 80 tisuća Hrvata i potomaka je po broju treća najveća u Južnoj Americi, a nastala je u tri vala: prvog od ukidanja ropstva u Brazilu 1888. godine do 1918. godine, kad dolaze većinom moreplovci iz Istre i juga Dalmacije ili zemljoradnici i drvodjelje iz Gorskog kotara, Slavonije i središnje Hrvatske; potom drugog vala koji se događa između dvaju svjetskih ratova, kad dolazi puno veći broj naših ljudi s Korčule te zapadne i istočne Slavonije, a ponešto i iz Vojvodine. Treći val nastao je sa završetkom Drugog svjetskog rata, a za koji je specifično da je doveo osobe iz gotovo svih regija Hrvatske. Dva doma, Društvo prijatelja Dalmacije (SADA) i Croatia Sacra Paulistana, podosta su aktivni, a danas je dobar dio aktivnosti virtualan, što nam je omogućilo da budemo u kontaktu s mnogim drugim članovima zajednice koji ne žive u Sao Paulu ili čak u Brazilu. A nastavu hrvatskog jezika u potpunosti odrađujemo na daljinu te smo povećali broj grupa i učenika. Isto tako smo objavili dvojezičnu knjigu koja je dio prvog Natječaja za najbolju kratku priču i znanstveni članak o Hrvatskoj u Brazilu u organizaciji SADA-e, a koju smo i predstavili na youtube kanalu Gradske knjižnice i čitaonice za vrijeme ovog devetog izdanja Dana Brazila u Puli. Svašta se zanimljivog događa.

- Kakav je interes za hrvatskim jezikom i kulturom i njezinim upoznavanjem u mlađih naraštaja iseljenika?

- Interes je svakom godinom sve veći. Danas imam otprilike 60 učenika različitih dobi i znanja u šest grupa, ali i studente koji pohađaju sveučilišni tečaj hrvatskog jezika koji je krenuo 2020., a koji predstavlja veliki potencijal jer imamo i potomke Hrvata, ali i Brazilce koji (po)znaju naš jezik i kulturu, a onda mogu doći nastaviti svoje učenje jezika tj. obrazovanje općenito kod nas. Moja je želja svakako da se dovrše razgovori o suradnji između Sveučilišta Jurja Dobrile i nekog od brazilskih sveučilišta da bi lakše došlo do razmjene te da bi se tako moglo dodatno približiti ove dvije zemlje.

Zemlje pune različitosti

- Brazil nije samo zemlja sambe, karnevala i nogometa. Kako danas žive prosječni Brazilci?

- Kao i Hrvatska, Brazil je zemlja puna različitosti pa je teško reći kako žive prosječni Brazilci, ali oni se svakako brinu za svoje zdravlje, rade, studiraju (mnogi i u večernjim satima) i sada se polako vraćaju životu na ulici, što je tipično za cijelu Latinsku Ameriku, a što daje taj poseban ugođaj zemlji te nas možda podsjeća na neka druga vremena kad se i kod nas živjelo izvan kuće. Nažalost, teško je govoriti o životnim uvjetima a da se stalno ne dotičemo ove pandemije, ma koliko nam to bilo teško i već naporno pa je tako dobar dio stanovništva sretan što više nije zatvoren u kuću, nego se može družiti s drugima i raditi nešto drugo. Isto tako, mnogo je ljudi izgubilo posao, a onda se našlo i u teškoj financijskoj situaciji, stoga se ovih dana namjerava izglasati novi program osnovnog dohotka koji će koristiti otprilike 40 milijuna osoba, kako bi osiromašeno i nezaposleno stanovništvo moglo kvalitetnije živjeti.

- Je li život u Brazilu opasan?

- Život nije toliko siguran kao kod nas, što uvijek impresionira Brazilce, ali ne postoje razmirice sa susjedima u regiji, kao ni religijske i etničke netrpeljivosti koje možda kod nas dovode manjine u tešku situaciju. Možemo reći da ova osobna sigurnost još nije na željenoj razini, ali su statistike nešto bolje sada nego prije dvije godine (morat ćemo vidjeti koliko je na to utjecala pandemija, a koliko ovaj novi socijalni program osnovnog dohotka). Ali svakako nije istina da se ne može izaći na ulicu s mobitelom i tome slično, u što me često uvjeravaju naši ljudi koji i nisu baš bili u Brazilu.

- Koliko se vodi računa o kulturnom životu?

- Ovdje se opet vraćam sadašnjoj vlasti koja je sušta suprotnost prethodnoj, a što možemo zorno objasniti činjenicom da po dolasku na vlast predsjednik Bolsonaro ukida ministarstvo kulture i svodi ga na poseban ured koji je vezan uz onaj njegov predsjednički. Dakle, očito je tu riječ o jednoj politici koja smatra da kultura mora biti isključivo u službi onih koji su trenutačno na vlasti, a ja se nadam da će s promjenom vlasti, možda i već na idućim izborima, ponovo doći vlada koja će ulagati dosta sredstava da bi iznimno velik i razvijen brazilski kulturni svijet nanovo zaživio.

Obrazovanje napreduje

- Obrazovni je sustav kod vas sve kvalitetniji?

- Obrazovni sustav u Brazilu je prethodnih godina prošao kroz fazu proširenja da bi skoro cjelokupno stanovništvo imalo pristup školi, odnosno obrazovanju na svim razinama, što je velik uspjeh za zemlju koja nije smjela imati vlastite fakultete do dolaska portugalske kraljevske obitelji 1808. godine, a prvo sveučilište otvoreno je tek 1909. godine s nastankom Sveučilišta u Manausu. Broj djeca u Brazilu raste, ne više onako intenzivno kako je bilo, a što znači da treba stalno ulagati u izgradnju novih i poboljšanje postojećih objekata. Koliko sam primijetio da obrazovanje napreduje u zadnjih desetak godina, toliko su ove promjene koje su se dogodile 2018. s promjenom vlasti pokazatelj da živimo u problematičnim vremenima. No, i to će proći.

I za kraj ću reći da se nadam da će i Brazilci i Hrvati moći učiti jedni od drugih budući da naše specifičnosti imaju čak određeni terapeutski učinak kada imamo priliku suživjeti, a Brazilski dani su ovdje uvijek da nas podsjete da moramo dignuti glavu i pogledati u svijet oko nas, izvan nama važnih regija i kontinenta.

Povezane vijesti

• Brazilska predsjednica pokušava izbjeći opoziv
• S preko milijun zaraženih i 50.000 umrlih, Brazil je među zemljama najpogođenijima koronavirusom. PRONAŠLI SMO PULJANINA KOJI ŽIVI U NAJVEĆEM BRAZILSKOM GRADU
• Milan Puh: "Hrvatski iseljenici u Brazilu svakim su danom sve bliže domovini. Uče hrvatski jezik u sve većem broju i žele doći u našu zemlju"