Brazil je jedna od najpogođenijih zemalja na svijetu pandemijom koronavirusa. Tamo je pandemija krenula nešto kasnije nego u Europi, ali Brazil je ubrzo postao jedno od najvećih žarišta ove opake bolesti. Bio je to povod za razgovor s Milanom Puhom, Puležanom s višegodišnjom brazilskom adresom, docentom na Sveučilištu u Sao Paolu i profesorom hrvatskog jezika, kulture i povijesti u hrvatskoj zajednici.
- Brazil je sada nažalost jedno od najvećih svjetskih žarišta koronavirusa. Kakva je općenito situacija danas u toj zemlji i kako se to odražava na svakodnevni život?
- Nažalost, Brazil se približava samom vrhu ljestvice zemalja pogođenih ovom pandemijom, no treba uzeti u obzir činjenicu da je riječ o iznimno velikoj zemlji s iznimnim unutarnjim razlikama, čija je površina skoro pa jednaka cijeloj Europi. Na više od 200 milijuna stanovnika ima oko milijun oboljelih i 50.000 mrtvih, što se nekima, tužno je reći, čini malo. To se donekle odražava i na svakodnevicu, budući da ima područja i gradova gdje je iznimno mali broj oboljelih, dok veći gradovi poput Sao Paula, Rio de Janeira i nekoliko metropola sjevernijih saveznih država broje tisuće mrtvih. Ono što je poražavajuće jest da federalna vlada i predsjednik Bolsonaro ne samo da ne čine ono što se očekuje od njih nego stalno umanjuju i negiraju situaciju, želeći se nekako održati na vlasti, s obzirom na to da više od dvije trećine stanovništva ocjenjuje njegov dosadašnji rad kao loš ili iznimno loš. Ipak, vlade saveznih država i gradova i dalje se uglavnom drže politike ograničenog kretanja i društvenog distanciranja, iako vidim da polako popuštaju pod pritiscima te kreću u postupno otvaranje onih manje nužnih ekonomskih aktivnosti. Svako mjesto ima drugačiju politiku, posebno iz razloga jer Ministarstvo zdravstva ne odrađuje posao koordiniranja, što je možda i bolje, imajući u vidu stav državnog vrha.
- Uspijeva li se pružiti zdravstvena skrb svima kojima je ona potrebna te kakvo je javno zdravstvo u toj zemlji?
- Ono što drži Brazil još uvijek daleko od velike zdravstvene katastrofe koju smo vidjeli u određenim državama u Europi ili u Sjedinjenim Američkim Državama jest sustav javnog zdravstva koji omogućuje dostupnost liječenja velikoj većini Brazilaca, posebno onima iz društveno ugroženih skupina. Međutim, opet moramo imati u vidu da određene savezne države imaju puno bolju ekonomsku situaciju, kvalitetnije i bolje opremljene bolnice što pak stavlja siromašniji Sjever i Sjeveroistok u osjetljiviju situaciju. Mnoge osobe doslovno migriraju u bogatiji Jug da bi dobile odgovarajuću društvenu zaštitu, a tu je i veći broj doseljenika iz drugih zemalja, pogotovo Venezuele. Očekivano, najpogođenija populacija je ona afričkog i indijanskog podrijetla.
- Je li je Brazil dočekao spreman tu pandemiju, nakon Kine i Europe, pošto je tamo stigla malo kasnije?
- U početku se činilo da će zemlja dočekati pandemiju pripremljena, budući da se skoro u isto vrijeme kad i Europa zatvorila te da je krenula u nabavku opreme i stvaranje terenskih bolnica, no kako sam naveo, nedugo zatim kreće negacijska ofenziva iz visokih državnih krugova koja otežava cjelokupnu situaciju i svaljuje svu odgovornost na lokalnu razinu. Šalje se konstantno poruka da to nije nikakva ozbiljna bolest i da se radi o nekakvoj kineskoj ili sličnoj uroti pa stanovništvo sukladno tome počinje i samo negirati situaciju. Osim toga, potrajalo je dok nije bio odobren minimalni osobni dohodak od sto eura koji bi omogućio velikom broju neformalnih radnika da ne izlaze na ulicu.
- Pretpostavljam da školstvo funkcionira online. Kako to izgleda iz Vaše perspektive?
- Možemo reći da u osnovi školstvo funkcionira online, unatoč tome da mnoge osobe nemaju adekvatnu internetsku vezu niti odgovarajuću tehnološku opremu. Ja uspijevam držati nastavu kako na sveučilištu, tako i u zajednici iako otprilike trećina učenika nije u mogućnosti kvalitetno i konstantno pratiti satove što pokazuje da se mora dodatno poraditi na općoj dostupnosti interneta koji je danas, izgleda, potreban koliko i voda. Mislim da ćemo naučiti puno toga iz ove nesretne situacije, pozitivne i negativne strane ove virtualne "revolucije" postaju više nego očite, a ja intenzivno radim na obrazovnoj strani s učenicima i zajednicom te smo pripremili natječaje, webinare i online tečajeve za koje smatram da će imati veći doseg nego do sada.
- Brazilska ekonomija zasigurno će pretrpjeti velike gubitke, kao uostalom i u cijeli svijet? Kakva su predviđanja?
- Da, tužno je to da je zemlja mogla izbjeći dio trenutačnih problema i smrtnih slučajeva što bi svakako pomoglo ekonomiji da se brže oporavi. Nažalost, osim zdravstvene, država se nalazi i u teškoj političkoj krizi sa sadašnjim predsjednikom i vladom koji nisu dorasli situaciji. Takva situacija, pak, potiče stanovništvo na veći politički angažman i na shvaćanje da su obrazovanje, znanost i zdravstvo neizostavni mehanizmi koji garantiraju preživljavanje ne samo u ovakvim pandemijama nego i općenito.
- Namjeravate li se vratiti kući čim bude letova i okolnosti to dozvole?
- Moja je namjera bila ići na ljeto u Hrvatsku, no mislim da ću ipak morati pričekati kraj godine i vidjeti kako će se razviti situacija. Nisam baš sretan što neću moći tako brzo prošetati našim Lungomareom, ali me tješi da su se Istra i Pula nekako ipak izvukle iz ove pandemije bez većih problema i da se pokazalo da je moguće dobrom organizacijom institucija te u suradnji sa svim Istrijanima preživjeti nevere.