ODLAZAK TAKSISTE I VELIKOG ČOVJEKA

KRISTINA HETZEL, JEDNA OD RIJETKIH PULSKIH TAKSISTICA, O NEDAVNO STRADALOM POZNATOM KOLEGI: Skroman u duši i senzibilan na nevolje drugih ljudi, Milan Đurić bio je dobar za druge, ali najmanje za sebe

| Autor: Patricija SOFTIĆ

Nerijetko bi vozio stranku na liječnički pregled i čekao ju dok ne završi. Odlazio je i u ljekarnu ljudima po lijekove, plaćao im je račune, dostavljao hranu na kućnu adresu, pa čak i alkohol i cigarete u gluho doba noći. Bio je dostupan za stare, bolesne, nemoćne, za mlade pa čak i za one ljude za koje nitko drugi ne bi bio dostupan. I sve to od 0 do 24. "Jedan dan mog života, nečijih je mjesec dana" znao je vrlo često reći, veli Kristina Hetzel

U srijedu 10. lipnja na pulskom gradskom groblju na posljednji je počinak ispraćen poznati pulski taksist. U komornoj atmosferi, kakva njemu sigurno ne bi odgovarala, obitelj, prijatelji i brojni kolege zauvijek su se pozdravili s Milanom Đurićem – Đukom (64). Nakon 40 godina taksiranja, Đuka je na onaj svijet otišao na radnom mjestu, u vozilu koje mu je značilo egzistenciju. Skončao je nedugo nakon što je sa svojom stalnom mušterijom, 60-godišnjim Austrijancem, krenuo put Zagreba iz Pule. Već na Istarskom ipsilonu, oko 4.45 ujutro, u nedjelju, na Đukin je prepoznatljivi Mercedes naletio mladi vozač pod utjecajem alkohola. Đuka je od strahovitog frontalnog udara preminuo na licu mjesta, a njegov putnik dva dana kasnije podliježe teškim tjelesnim ozljedama u KBC Rijeka.

Mnogi su ga Puljani ispratili dirljivim komentarima na društvenim mrežama, zahvaljujući mu na svemu što je učinio za njih kroz sve ove godine. Đuka će, slažu se mnogi, ostati zapamćen po svojoj ljudskosti i dobroti, jer s njim su znali da će se za pristojnih 20-ak kuna voziti, primjerice, od pulske Opće bolnice do kućnog praga. No, rado su ga za prijevoz zvali i mnogi stranci koji su često boravili ovdje, jer su znali da ih Đuka neće preveslati, već će im zaračunati točnu cijenu i kilometražu. Oni kojima je na bilo koji način u životu pomogao, ostat će mu vječno zahvalni, kažu, a jedna od njih je i mlada taksistkinja Kristina Hetzel, jedna od mnogih pulskih vozača taksija koje je upravo Đuka uveo u taj posao i dao im prvotne smjernice koje slijede i danas.

Djevojčice, ti bi vozila?

- Potresena užasnom viješću o stravičnoj nesreći, kao i činjenicom da sam bila među posljednjim osobama koje su ga vidjele prije tragične pogibije, odlučila sam na ovaj način posljednji se puta pozdraviti sa svima nama dobro poznatim taksistom, Milanom Đurićem - Đukom, koji mi je otvorio vrata u svijetu autotaksi prijevoza. Bilo je to u ožujku 2018. godine. U potrazi za poslom, obratila sam se svom dugogodišnjem poznaniku s još ozbiljnijom namjerom da svoju ljubav prema vožnji automobila pretvorim u izvor prihoda, tako da mi dopusti da se i sama okušam u njegovom poslu - taksiranju. Tražila sam nekoga tko bi moj prijedlog uvažio ozbiljno, ali i nekoga tko je dovoljno "lud" da me ubaci u mačističku utvrdu i dozvoli mi da se okušam u svijetu autotaksi prijevoznika. Bez imalo sumnje, to je bio on, svima nama dobro znani Đuka. Sjećam se kroz suze, rekao mi je "Djevojčice, ti bi vozila Taxi? Ma ti se šališ...“. A onda sam ga prostrijelila ozbiljnim pogledom..."Djevojčice, ovdje su ti ključevi, auto ti je na parkingu, hoćeš ti znati ovo voziti?!, pitao me kroz smiješak, a potom mi je uručio ključeve svog bijelog Mercedesa, onog istog u kojemu je tragično skončao, započinje svoju priču Kristina.

Posao taksiste, pokojni Đuka opisao joj je, kaže, kao bazen u kojem mora naučiti plivati. Biti žena u tom poslu isto je što i biti sardina u akvariju sa morskim psima. Za razliku od Đurića, drugi taksisti nisu bili blagonakloni prema njoj. Kako je probdjeti noć na cesti, raditi isti posao što ga rade i oni, a potom doći doma i prionuti na obiteljske obveze uz minimalno vrijeme za odmor, nikoga to zapravo nije previše interesiralo. Premda se ni sama nije mogla sjetiti je li ikad u životu vidjela ženu za upravljačem taksi vozila, to ju nimalo nije obeshrabrilo. Đuka ju je uputio u osnove posla, objasnio joj detaljno pravila taksiranja, odveo je na taksi stanicu u centru grada, dao joj je na papiru ispisan popis ulica koji je sam sastavio na način koji joj je trebao olakšati snalaženje po gradu, uz napomenu da je to samo za početak. Jer bi svaki pravi taksist, govorio je Đuka, trebao imati plan grada u glavi.

OPŠIRNIJE U TISKANOM I GLAS ISTRE PDF ONLINE IZDANJU

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter