Nema primirja u Socijaldemokratskoj partiji. Iako su iz kruga predsjednika stranke Davora Bernardića ovih dana poslali nekoliko pomirljivih tonova stranačkim nezadovoljnicima, istodobni porezi aktualnog vodstva SDP-a i kritike kojima su ih u medijima podvrgli Peđa Grbin, Ranko Ostojić i Siniša Hajdaš Dončić pokazuju da na Iblerovu trgu neće biti mirno dok ne pobjedi jedna od suprotstavljenih strana.

Snažan i neočekivan potez povukao je sam Davor Bernardić koji želi da ga se do početka jesenjeg zasjedanja Hrvatskog sabora potvrdi za šefa Kluba zastupnika SDP-a. Bernardićeva zamisao dolijevanje je ulja na vatru i mogla bi značiti kraj SDP-a kakvog poznajemo i koji, još uvijek, ima rejting veći od 18 posto u biračkom tijelu.

Bernardić – u duhu politike „čvrste ruke” - želi da ga za „zapovjednika” SDP-ovaca u Hrvatskom saboru prihvati 34 zastupnika – iako je poznato kako najmanje 23 sabornika iz te skupine želi da on ode s mjesta šefa stranke. Svjesno se kandidirajući protiv jasno izražene volje 23 zastupnika, Bernardić traži nemoguće – a to je da dvije trećine na izborima izabranih zastupnika popusti i izgubi svaki ugled. Podršku za to dobio je na stranačkom predsjedništvu iz kojeg je suspendirao četiri člana, pa su mu se suprotstavili samo utjecajna europarlamentarka Biljana Borzan i zastupnik Bojan Glavašević.

Ne prihvate li da Bernardić zamijeni bračkog mudraca Arsena Bauka na mjestu šefa saborskog kluba, nezadovoljni zastupnici ući će u otvoreni sukob sa stranačkim predsjednikom, a to bi moglo značiti i njihovo isključenje iz stranke. Ili, što je vjerojatnije, otvaranje novog fronta i prisiljavanje Glavnog odbora da odluči između Bernardića i njegovih kritičara.

Prema riječima Peđe Grbina, pobunjeni SDP-ovci spremni su na posljedice budu li, kako on kaže, kažnjeni zbog kritike upućene na način na koji se vodi stranka kojoj godinama pripadaju.

Bernardićev udar na nezadovoljnike u vlastitim redovima mogao bi biti i njegov posljednji potez prije odlaska s mjesta stranačkog šefa. Ne prihvati li ga naime dvije trećine zastupnika, koji čine samo dio od devedesetak uglednih članova koji su potpisali zahtjev za njegovim odlaskom, Bernadić može časno otići s obrazloženjem da je pokušao sve što je u pravilima političke igre da stabilizira SDP.

Može, naravno, i „počistiti” nezadovoljnike, smanjiti broj saborskih zastupnika na desetak i, zapravo, vratiti SDP četvrt stoljeća natrag po broju zastupnika i stranačkom utjecaju. Tako nešto mu, vjerojatno, ipak neće dopustiti SDP-ovci koji još uvijek vjeruju u kompromis i kojih je svaki dan sve manje.

Kocka je bačena – poručio je Bernardić podnoseći kandidaturu protiv većine vlastitih kritičara – a tko će preći Rubikon i pobijediti na Iblerovu trgu, vidjet će se do jeseni.

Povezane vijesti

• Umijeće života: Otac i vanbračno dijete
• Spašavanje vojnika Mezulića
• Nova opcija za spas Istre 1961