ISELILO 20 TISUĆA ISTRANA Stiglo na tisuće prognanika i izbjeglica

Točnih podataka o broju stanovnika koji su otišli na rad u inozemstvo, pretežno u Italiju nema, ali jedno je sigurno - Istra ostaje bez ljudi u naponu kreativne i proizvodne snage. U pečalbu se odlazi po kruh i snove, čitamo u Glasu Istre od 21. studenog 1992. godine

U protekle dvije godine 1991. i 1992. iz Istre je iselilo oko 20 tisuća građana. Točnih podataka o broju stanovnika koji su otišli na rad u inozemstvo, pretežno Italiju nema, ali jedno je sigurno - Istra ostaje bez ljudi u naponu kreativne i proizvodne snage. U pečalbu se odlazi po kruh i snove, čitamo u Glasu Istre od 21. studenog 1992. godine. Vrijeme je rata. Turizam se urušio kao i ostalo gospodarstvo. U Istri je u studenom 1992. godine bilo registrirano 11.000 nezaposlenih. Velika je to razlika usporedimo li to sa današnjim brojem od 3,5 tisuće radnika bez posla u Istri. Razlika je i u plaćama koje su tada u Istri i Hrvatskoj bile užasno male i od kojih se nije moglo normalno živjeti.

Ljudi se snalaze kako znaju i umiju, rade u Italiji na crno ili regularno s papirima, s posrednicima ili bez njih. Traže posao, prate oglase, pokušavaju preko rodbine u Italiji doći do posla, da bi uspjeli zakrpati obiteljski budžet. Odlazi tko god može. Žene rade preko tjedna kod talijanskih obitelji, muškarci se obično zapošljavaju u industriji pograničnih gradova i vraćaju se vikendom. Obitelji su rastrgane. Majke i očevi odvojeni su od svoje djece po tjedan ili dva. Mlađe familije iseljavaju svi zajedno u potrazi za boljim životom.

- Samo iz općine Buje otišlo je od 1.500 do 2.000 ljudi. Smanjio se broj zaposlenih i počeo se osjećati nedostatak kadrova. Mnogi konobari i kuhari otišli su u Austriju i Švicarsku. Sada odlaze trgovci, vozači, ali i stručnjaci iz Digitrona - elektroničari. Masovno odlaze profesori talijanskog jezika i to u Sloveniju jer je tamo znatno bolja plaća. Znalo je doći do toga da moramo prekinuti nastavu jer nismo imali adekvatne zamjene, izjavio je tada Lucijan Benolić, predsjednik Skupštine općine Buje.

Naselje za izbjeglice

Dok Istrani odlaze u potrazi za boljim životom, Istru naseljavaju izbjeglice i prognanici bježeći od ratnih strahota. Djeca izbjegla iz rata moraju pohađati školu. U Puli su razredi bili dupkom puni sve do maksimalno 35 učenika po odjeljenju. Ni to nije bilo dovoljno da bi se sva djeca iz ratom ugroženih dijelova Hrvatske, Bosne i Hercegovine mogla uključiti u redovnu nastavu i razrede. Zbog toga je osnovana posebna škola u zgradi pulske osnovne škole Centar koju su pohađala djeca smještena u vojarni Karlo Rojc i u privatnom smještaju. Školu je polazilo 280 djece, a s njima je volonterski radilo 18 učitelja također izbjeglica pored još nekoliko redovnih učitelja razredne nastave. Sva su djeca pohađala nastavu prema hrvatskom školskom programu. Uvjeti u kojima su radili bili su daleko od normalnih. U klupama koje su poklonili Švicarci u prvom je razredu sjedilo 42 mališana. Nisu imali knjige, čak niti početnice, tek nešto malo školskog pribora.

U Boroziji kod Savudrije u studenom napreduje izgradnja izbjegličkog logora za više od tisuću prognanika iz Bosne i Hercegovine. Belgijanci podižu naselje s 330 kuća od kojih se prve useljavaju u studenom 1992. godine. U tom naselju Veli Jože još uvijek je tada pred početak zime 700 ljudi živjelo u šatorima. Belgijski inženjerski bataljun u Savudriji ubrzano je gradilo kućica s grijanjem. Materijal je stizao željeznicom do Kopra, a dalje cestovnim putem.

Direktori morali vratiti pare

Sindikalci Arenaturista zaprijetili su štrajkom ukoliko se 15 direktora te tvrtke ne odreknu menadžerskih osiguranja. Ugovor je imalo petnaest članova kolegija direktora Arenaturista. Sindikat tvrdi da su svi direktori unovčili svoje police osiguranja što je bio ukupan iznos od 154 tisuće njemačkih maraka. Radnici traže da svi moraju poduzeću vratiti novce. Tadašnji generalni direktor Dario Matošević tvrdi da su samo trojica direktora dobili kredit kod banke temeljem police osiguranja i to će morati vratiti, dok ostali nisu unovčili svoje police. Nekoliko dana kasnije, Upravni odbor Arenaturista odlučio je da se police osiguranja direktora prenesu u korist Arenaturista. Oni koji su police unovčili morat će novac vratiti. Sindikalisti su time odustali od štrajka. Dodajmo i to da je Arenaturist u to vrijeme zapošljavao 2.800 radnika.

Ovo nije bio jedini slučaj pogodovanja menadžerima. U Hrvatskoj je tada sklopljeno oko pet i pol tisuća sličnih ugovora.

Stanovnici Bujštine i Buzeštine ne mogu se liječiti u izolskoj bolnici od kolovoza 1992. godine. Razlog tome je ne plaćanje računa liječenja od strane hrvatskog Ministarstva zdravstva. Izola ne prima više niti hitne slučajeve pacijenata iz Istre kada je svaka minuta dragocjena, pa niti turiste. Zbog toga je saborski zastupnik Dino Debeljuh tražio da Ministarstvo zdravstva plati račune kako bi se Istrani s pograničnog područja mogli liječiti u puno bližoj bolnici od one pulske ili riječke. Koliko je politika efikasna u pronalaženju rješenja pokazuje podatak da je tek od ove godine moguće liječenje naših ljudi u izolskoj bolnici, s time da i dalje postoje velika ograničenja i velika nesnalaženja na našu štetu.