Novi ulaz u grad
Razdvojeni Montegrandini mogu se samo gledati preko nepremostivog kanala
(Snimio Zvjezdan Strahinja)
Ceste spajaju ljude, ali razdvajaju naselja. Rekonstrukcija Vodnjanske ceste na Velom Vrhu, jedna od najvećih prometnih investicija u Istri, razdijelila je inače homogeno naselje na dva dijela. Sad se Montegrandini gledaju preko ogromnog kanala buduće trase nove ceste. Za njih je kanal kao Grand Canyon – nepremostiv, i fzički i na simboličnoj razini. I svi samo čekaju kad će se izgraditi nadvožnjak preko nove trase da ih opet poveže.
Najgore je pješacima
- A baš su nas zeznuli i podijelili. Uništili su naselje, samo su nas presjekli. Kao da nisu razmišljali. Počeli su raditi, a tek su se nakon par mjeseci sjetili: »A kud će ti ljudi ići, u crkvu, školu, na rekreaciju, mjesni odbor, do doktora...?« Tu u Gardelinu uvijek je bilo kumpanije, stari, mladi, navečer svi su bili tu. Sad nema nikog, ni ujutro na kavi ni navečer. Tu su bile i maškare i natjecanje s praćkama i uvijek neka događanja. A sada? Ništa, kaže Alen Gigi Vitasović, na praznoj terasi restorana Gardelin.
Život u naselju postao je krajnje kompliciran. Ogromni radovi na rekonstrukciji ulaza u Pulu, kao investicija Hrvatskih cesta vrijedna 18 milijuna eura, počeli su prije više od godinu dana, a sve je dobilo biblijske razmjere kad je nakon ljeta prošle godine iskopan duboki jarak buduće trase na mjestu nekadašnjeg »kikiriki« rotora. Time je dio Velog Vrha oko Ulice braće Leonardelli i Paduljskog puta (kao) odsječen od ostatka svijeta. Doći autom do njega naporna je misaona misija: Kojim putem krenuti, na koliko se kružnih tokova izvrtjeti? Da podsjetimo i da je zbog radova zatvoren Paduljski put, a kopa se i u uskoj Ulici Samagher prema Vallelungi, praktički jedinom označeni »izlazu« iz naselja.
No najgore je pješacima.
- Za pješake nisu napravili ništa. Ja bih se pješice spustila i za 20 minuta sam preko obale u gradu. Tik-tak! Sada nemam kuda proći pored gradilišta na »mostu«, moram naokolo i moram autobusom, kaže Ruža Mattichio u društvu susjede Sandre. Zatekli smo ih na improviziranom putu koji prolazi preko gradilišta do improvizirane autobusne stanice na Velom Vrhu. Bura na tom putu vije oblak prašine. Učenici, majke s kolicima, stariji i teže pokretni tim se putom spuštaju pored Gardelina te se potom penju improviziranim stepenicama do privremenog busnog stajališta. Ili dalje prelaze cestu slabo označenim improviziranim pješačkim prijelazom da bi nastavili nesigurnim koridorima po izuzetno frekventnoj prometnici.
Izolirane osobe u kolicima
- Ovo je užas! Djeca na trening na Tivoli moraju preko nekog puteljka, preko kamenja, jer je sve raskopano. Evo idem sad do Metroa preko Tivolija, preko pruge, jer s donje strane nisu napravili ništa za pješake. I ovaj bi pješački trebao biti bijele boje, a ne žute. Tko ga od vozača vidi? Ali nema nam druge, moramo se strpjeti, kaže nam Anera Hunček. Rok za dovršetak radova je do kraja godine.
U priču o izoliranom dijelu Velog Vrha uputili smo se na upozorenje mještana da se osobe u invalidskim kolicima, osim autom, doslovno ne mogu maknuti iz naselja.
- Točno, teško pokretne osobe ovuda do autobusne ne mogu proći. A ako idu s donje strane opet dolaze na cestu među kamione i promet. Nema prostora za pješake - tko želi pješice mora sve naokolo preko Tivolija, kaže Hunček. Živi u Sponzinoj ulici koja sada služi kao neka »obilaznica« naselja. U toj se maloj uličici, kaže, kuće tresu od kamiona i od silnog prometa.
U izoliranom dijelu Velog Vrha, pored butige, bankomata i drugih sadržaja, nalazi se i mjesna apoteka. Apoteka je s ove, a ambulanta s druge strane nepremostivog »Velikog kanjona«.
- Radovi na lokaciji Veli Vrh izrazito su se odrazili na promet u Ljekarni Forum. To je osobito došlo do izražaja od 1. listopada 2025. kada je zatvorena Vodnjanska cesta i onemogućen pristup ljekarni s glavne prometnice. Od listopada 2025. bilježimo pad prometa za 50 posto u usporedbi s prometom u istom razdoblju 2024. godine, navodi ravnateljica Istarskih ljekarni Ivanka Živković.
Pristup ljekarni vozilom omogućen je preko ceste koja vodi prema Vallelungi - iz smjera Pule čak je osam putokaza do nje, što dovoljno govori koliko je zaobilazni put zapravo kompliciran.
- Pacijenti koji žive na drugoj strani Velog Vrha do ljekarne moraju ići obilazno, cestom prema Puli, na kružnom toku vratiti se prema Velom Vrhu, a potom cestom prema Valelungi i sporednim cestama doći do ljekarne. Naravno da je takav pristup nepraktičan, osobito zato što se ordinacije obiteljske medicine nalaze u njihovom dijelu Velog Vrha. Također nije pregledno, a niti sigurno ići pješice od ordinacije do ljekarne, poručuju iz Istarskih ljekarni.
Pao promet u ljekarni
Da bi stvar bila gora, Ljekarna Forum na Velom Vrhu jedina je u Istarskoj županiji u kojoj se mogu preko HZZO-a podignuti ortopedska pomagala te u nju dolaze ciljano pacijentice oboljele od karcinoma dojke iz cijele Istre. Ljekarna ima posebnu prostoriju za probavanje pomagala i nažalost, kažu apotekari, ne postoji mogućnost premještaja u neku njihovu drugu ljekarničku jedinicu.
- Ma svima je ovdje pao promet strašno! Baš je jučer kolega preko puta zatvorio restoran Oazu. Nemoguće je doći do ovdje, mi smo jednostavno odsječeni. Napravili su nam neki improvizirani putić za aute, ali morao bi imati ne znam kakvog terenca da bi prolazio njime. Onima koji dođu do nas najradije bih platio klopu za to što su se potrudili doći, kaže Dean Vitasović iz restorana Gardelin. Jer, ako netko ide iz Pule od kružnog toka na »mostu« mora do kružnog toka na benzinskoj i okrenuti se nazad pa na novom kružnom toku skrenuti na Vallelungu, da bi tek onda kroz labirint uličica pronašao omiljeni lokal.
Mi se pak vraćamo na onaj improvizirani pješački koridor preko gradilišta gdje zatječemo i Gordana Pausa.
- Živim pored škole, a ovuda moram do butige. Znam da se bune ovi s druge strane, jer oni stvarno ne mogu pješice prema dolje nego se gurati među autima. Ali šta možemo drugo? Radi se, treba se strpjeti, vidi se da ovi ljudi rade, kaže Paus misleći na brojne radnike na gradilištu. Zaista, nitko ne osporava da strani i domaći radnici neumorno »peglaju« - i po buri i po kiši i po ljetnoj žegi. Na radnike nemaju zamjerki, ali imaju na organizaciju života oko gradilišta.
Svi se bune, ništa se ne rješava
- Ma kao da nitko ne razmišlja kako će starci, kako će mame s kolicima preko onih stepenica na bus? I taj pješački u mraku, slabo označen... Kako to može? Djeca idu preko ceste pa se za gore penju po blatu. I da nisu mogli jednu nadstrešnicu staviti? A svi se bune, ali nitko ništa javno ne kaže i ne poduzme. Nije ovo nešto kratkotrajno, ovo se radi dvije godine. Zvao sam u Grad da urgiram, da bar malo srede taj improvizirani putić za vozila, pa sam ih pitao kako bi se oni osjećali da žive tu... Ma sve u svemu katastrofa, zaključuje Gigi Vitasović.
Kako do restorana
Do restorana Gardelin, ako netko ide iz Pule, od kružnog toka na »mostu« mora do kružnog toka na benzinskoj i okrenuti se nazad pa na novom kružnom toku skrenuti na Vallelungu, da bi tek onda kroz labirint uličica pronašao omiljeni lokal.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twitter
