Hoće li sto milijuna kuna ispariti preko noći?

(M. MIJOŠEK)

Vijest da popularni festivali Outlook i Dimensions dižu sidro i odlaze iz Štinjana jučer se poput munje pronijela gradom, ali i ovim malim mjestom. No, nije tuga bila samo u srcima partijanera koji žaluju za koncertima, već je neka dublja tuga ulovila mještane.

U deset godina održavanja festivala odnos između Outlookovaca ili Engleza, kako su ih često zvali, i mještana evoluirala je od početne ljutnje "jer uzurpiraju njihove plaže i more" i rečenica da se "osjećaju kao u getu" do ljubavi, pa makar one iz koristi. Shvatili su Štinjanci da festivali, koji se održavaju na samom kraju turističke sezone, svima donose dobit. I tako se polako svaka garaža pretvorila u apartman, a gosti koji su se nekada nazivali i pogrdnim imenima preko noći su postala pristojna djeca koja ne pitaju koliko što košta.

To se, budimo realni, višestruko koristilo, što mnogima i ne služi na čast. No, sve je to zakon ponude i potražnje. Ne mogu zaboraviti prve godine festivala kada je običan slanac preko noći s dvije poskupio na 20 kuna! Ili dvostrukih menija i cijena za "domaće" i "Engleze". A tek taksisti! Deralo se goste festivala kako je tko stigao.

Tijekom godina organizacija se poboljšala, Englezi se više nisu "pravili Englezi" te shvatili kako stvari stoje, pa su se tako zadnjih godina oni vozili organiziranim autobusnim prijevozom, piće kupovali u marketima, a i cijene hrane su se vratile u normalu. No, smještaj se i dalje, u tim danima na kraju rujna, u Štinjanu tražio svijećom, a cijena nikome od gostiju nije bila problem.

Profitirali su festivalima i poduzetnici - kamp je na kraju ljeta bio pun, sagradili su se u Štinjanu hosteli, opremili restorani, punom parom radili kafići i beach barovi, a zadovoljni su bili i vlasnici dućana na ovom području koji su uvodili dodatne smjene, a police ićem, a posebice pićem, krcali po nekoliko puta dnevno.

Festival je, doznajemo službeno, donosio višemilijunske prihode lokalnoj zajednici - u vidu iznajmljivanja smještaja, ugostiteljskih i vezanih usluga, ali i državnom proračunu, obzirom da se porez od prodanih karata plaćao u Hrvatskoj. Sve u svemu, u kasu se godišnje slijevalo čak sto milijuna kuna!

Uzmemo li u obzir da je, prema statistikama, na oba festivala dolazilo 16 tisuća posjetitelja koji su ostvarivali oko 70 tisuća noćenja, a prema istraživanjima britanski su turisti po festivalu trošili od 500 do 700 eura po osobi - i to bez smještaja, ulaznica i troškova puta - nije teško izračunati koliko ćemo kratkih rukava ostati. I to nije sve. Na festivalu je radilo, a skupilo se oko 40 radnih dana, i volontiralo oko 1.200 ljudi, a većina radnika dolazila je s lokalnog područja.

Ruke su, dakle, godinama trljali svi, misleći da će se festivali ovdje održavati zauvijek. Ukoliko doista odu, Štinjancima će, kao što su to u početku htjeli, ostati prazne plaže te mir i tišina na kraju ljeta. Hoće li biti zadovoljni time? Vjerojatno neće. Sjetimo se one: pazi što želiš, želja bi ti se mogla ostvariti.