GLAS ISTRE PRIJE 36 GODINA PRATIO JE NEIZVJESNU SUDBINU OCA I SINA: U gustoj magli nestali svjetioničar s Porera i trogodišnje dijete

S ograničenom količinom goriva, u uvjetima izuzetno slabe vidljivosti, bez kapi vode i mrvice kruha, vrijeme je za jako bolesnog dječačića i njegova oca neumitno istjecalo, pisao je Glas Istre 10. ožujka 1983. * Poreč je tih dana dao zeleno svjetlo obnaženim grudima na plaži, u Puli su najviše gledatelja privlačile kino-projekcije erotskih filmova

Od 7 sati 8. ožujka 1983., kada su isplovili s otočića Porer kod Premanture, svjetioničaru Živku Kardumu i njegovom jako bolesnom 3-godišnjem sinčiću izgubio se svaki trag. U maloj barci, dugoj tek pet metara i opremljenoj vanbrodskim motorom od sedam konja, uputio se svjetioničar kroz gustu maglu do kopna da bi sina odveo u pulsku bolnicu. No barka do kopna nije stigla.

O nestanku Karduma i njegova sina izvijestio je u Glasu Istre na današnji dan prije 36 godina novinar Nikola Trgovčić.

"Kako se otac i sin nisu javili sve do jučer (8. ožujka, op.n.) u 13 sati - podignuta je uzbuna. Prema riječima Josipa Lazarića, lučkog kapetana u Puli, odmah nakon dojave o nestanku pokrenuta je akcija traganja. Tako je oko 15.30 sati jučer patrolni čamac lučke kapetanije Pula isplovio iz luke i krenuo u potragu za nestalima. Pridružili su im se i patrolni čamci jedinice pomorske policije te patrolni čamac Ratne mornarice", pisao je Trgovčić.

S ograničenom količinom goriva, u uvjetima izuzetno slabe vidljivosti, od 10 do 20 metara, bez kapi vode i mrvice kruha, vrijeme je za dječačića i njegova oca neumitno istjecalo.

"Svi pokušaji da se pronađu nestali svjetioničar i njegov bolesni sin, te njihov čamac, do danas (9. ožujka, op.n.) do kasno poslijepodne ostali su bezuspješni. Tragalo se cijeli dan i noć, a traganje je nastavljeno i tokom današnjeg dana. U traganju su angažirani i brojni stanovnici Ližnjana i drugih priobalnih mjesta na istočnoj obali Istre, pa je tako pretražen cijeli pulski akvatorij između svjetionika Porer i otoka Unije, te prostor između svjetionika i otočja Brioni. No, niti to traganje nije dalo rezultata", glasi Trgovčićev tekst objavljen 10. ožujka. U traganju su uključeni brodovi ribara, Rijeka-radio svakih je pola sata izvještavao o situaciji, a najavljeno je i isplovljavanje još dvije ribarice iz Krnice. Sve da bi se potraga osnažila i proširila.

Potraga je ulazila već u treći dan, pretraženo je veliko područje, pa se ni čitatelji nisu mogli nadati dobrim vijestima. Ipak… sutradan, 11. ožujka, Trgovčić je imao jednu takvu. Više od čitatelja, razveselili su joj se Kardumova supruga i kćerka.

"Sretno je okončana odiseja 33-godišnjeg Živka Karduma, rukovodioca svjetionika Porer nedaleko od Premanture pokraj Pule. Otac i sin nakon 50 sati neizvjesnosti na moru stigli su na kopno. Konačno, jutros oko 9.20 Živko Kardum je ugledao obalu Istarskog poluotoka i pristao nedaleko od Ližnjana, u uvali Kuje. Tu je oca i sina prihvatio Aleš Ravnić, izgladnjele, žedne i promrzle. Nahranio ih, utoplio i ubrzo su upućeni u Medicinski centar Pula", napisao je Trgovčić 10., a Glas Istre objavio 11. ožujka. Doktor Marijan Capar, šef dječjeg odjela pulske bolnice, izjavio je da se dečkić osjeća dobro, da ima blaži oblik dehidracije, upalu grla i obilježje gripe, ali ne i upalu pluća na koju se sumnjalo.

Kako se kasnije ispostavilo, uslijed smanjene se vidljivosti svjetioničar dva sata pokušavao čamcem dočepati "nevidljive" obale, a zbog male količine goriva odlučio je ugasiti motor i čekati da se vrijeme popravi. No, čekali su tako punih 50 sati da se magla bar malo raziđe, bespomoćno su plutali Kvarnerom dok se nisu i konačno dokopali istočne obale Istre. U potrazi su se uz istarske ribare uključili i slovenski i talijanski, sve nadležne službe, policija, vojska, obaviješteni su, za svaki slučaj, i lučke kapetanije u Veneciji i Anconi…

"U nekoliko navrata pokušavao sam uključiti motor na čamcu i pratiti zvukove sirena brodova koji su kroz maglu plovili, a koje nisam vidio. Znao sam da imam goriva u ograničenoj količini i čuvao sam ga. Dijete mi je bilo pokriveno tek jednom dekicom, bilo je bolesno, žedno i gladno. Ja sam bio samo u trenerci, stavljao sam ga na grudi da ga svojim tijelom zagrijem. Pitao me za vodu, jer je sav gorio od vrućice, ali mu nisam imao što dati. Pitao je i hranu, ali ništa u čamcu nije bilo za jelo. Sretan sam što se ovako dobro završilo, da je dijete dobro i izvan opasnosti. Ovaj ću događaj pamtiti dok budem živ", poručio je za Glas Istre svjetioničar Živko Kardum.

Lokalnu vijest o nestanku oca i sina na moru, tih je dana donekle zasjenila vruća priča o atentatu na turskog ambasadora u Beogradu, u kojem je smrtno stradao student koji se suprotstavio atentatorima. Iz Beča je stigla i vijest o pogibiji trojice Riječana u prometnom udesu.

Lokalno je tih dana intrigantna bila i priča objavljena pod naslovom "Toplesu pristup slobodan!". Mada je zima još vladala, u Poreču su već dobro razmišljali o plaži i golim grudima, pa je Drago Orlić izvijestio čitatelje da je donesena odluka "da se žene na svim plažama Poreštine mogu kupati obnaženih grudi". "Nekome će se ta odluka učiniti avangardnom, nekolicini puritanaca i sablasnom, no do nje je došlo spontano. Htjeli mi to ili ne, toples se na plažama Poreštine već odavno udomaćio. Trebalo je reći samo službeno DA. Poreč je odavno prijestolnica gole Evrope, nudizam je ozakonjen već odavno," pisao je tada Orlić.

Ta su prava muškarci, našalio se, ishodili još 1926. kada su s kupaćih kostima skinute naramenice.

"Plaže su dobile ukras u lijepim i nepravedno kroz vjekove sakrivenim ženskim grudima. Uostalom, pred tom nazovimo je prirodnom pojavom, polako su popustili (na štetu našeg naturizma) i Vatikan i još krući pravoslavni popovi Grčke. Prošle su godine ozakonjene nudističke plaže Španjolske (katolički najstrože zemlje starog kontinenta) i Italije", rezimirao je Orlić.

Erotika je tada bila sveprisutna na što ukazuje i analiza najgledanijih filmova u pulskim kinima u godini prije. Na prvom je mjestu s 8.700 gledatelja bila japansko-francuska erotska drama "Carstvo čula". Odlično su prošli i talijanski filmovi "Ja i nilski konj", "Braća Bluz" i "Djeca stanice Zoo", a među najgledanije filmove ugurala se i američko-talijanska erotska povijesna drama "Kaligula"!

Slastice s mirisom dima

Dopisnik iz Rovinja Ivo Volčić pisao je da slastice kupljene u privatnim slastičarnicama imaju okus dima i nikotina.

- Sam ne mogu zabraniti pušenje. Pokušavam stalno zračiti prostoriju, ali u zimskim mjesecima je to teško, a kolači odmah poprime miris dima, rekao je Volčiću jedan od slastičara. Pušenje u slastičarnicama već je tada bilo zabranjeno u mnogim gradovima, u Rovinju ipak ne.