RADOVI NA PULA MALLU

Pulski umjetnik Milan Legović u Robnoj kući Pula, gdje je pronađeno njegovo zaboravljeno djelo: NEKI COK JE STAVIO PREGRADNI ZID NA MOJ RELJEF

| Autor: Lara BAGAR
Legović ne može vjerovati da je netko stavio pregradni zid na njegovo djelo (snimio M. MIJOŠEK)

Legović ne može vjerovati da je netko stavio pregradni zid na njegovo djelo (snimio M. MIJOŠEK)


Najavljeno čišćenje derutne robne kuće koja bi trebala postati moderan Pula Mall u centru grada već na samom početku donijelo je ugodno iznenađenje: otkriveno je umjetničko djelo iznimne vrijednosti za lokalnu i kulturnu baštinu - u restoranu negdašnje Robne kuće pronađen je gotovo u potpunosti očuvan reljef velikog formata poznatog pulskog umjetnika Milana Legovića. Reljef je krasio za tadašnje vrijeme moderan i impozantan prostor velikog restorana i nalazio se na nekoliko mjesta.

U derutnom prostoru koji je u fazi čišćenja, keramika plavo-zelenih i zemljanih tonova krasi cijeli jedan zid restorana. S obzirom na dugogodišnju zapuštenost, relativno je dobro sačuvan. Autor pokazuje mjesta na kojima nedostaju neki komadi pa će ih, kaže, nadomjestiti novim. No, na drugi reljef koji je stajao kod izlaza na terasu netko je postavio, ni više ni manje nego pregradni zid.

- Ovo je brutalno. Moraš biti cok da to napraviš, u šoku je autor umjetnine. No, to će se pažljivo skinuti i opet, na zadovoljstvo autora, ali zasigurno mnogih Puljana, svoje mjesto nakon 45 godina pronaći u novom, modernom trgovačkom centru. Naime, prema riječima Alexa Vencela, voditelja i koordinatora poslova u rekonstrukciji Robne kuće, u planu je spasiti Legovićev reljef, uskladištiti ga te ponovno postaviti u novi objekt. Pokazuje kako će se sve maknuti i zapravo ostat će samo umjetnina pulskog autora.

Legović 1

Legović kraj jednog od očuvanih djela

- Kako mi je atelje bio mali, tako sam morao tu konstrukciju raditi vertikalno jer je nisam mogao razvući po podu. Vertikalno sam modelirao u otvorima od gline i pažljivo sušio da se to ne bi iskrivilo i palo. Nakon što bi ispekao, donio bih tu na montiranje, objašnjava Legović. Kaže da su u njegovo umjetničko djelo bili utkani mitski likovi te otkriva da je na to, jednim dijelom, utjecala glazba pri stvaranju.

"Kada sam to radio, slušao sam 'Carminu Buranu' Carla Orffa. U radu kao da sam slijedio njegov ritam", prisjeća se stvaranja djela koje je trajalo čitavu godinu.

"Keramika je vječan materijal. Ja sam to lijepio kao da se nikad neće skinuti", kaže. Gleda svoj rad. Pri tom naviru uspomene i anegdote. Veli da je reljef radio do zadnjeg trenutka, odnosno do samog otvaranja Robne kuće.

Legović 1

- Uzvanici su ulazili s jedne strane, a mi smo s druge bježali s alatom, prisjeća se te dodaje da je to prije 44 godine bio događaj stoljeća.

- Bila je to velika fešta. Nije se moglo ući unutra. Svi su se vozili ovim eskalatorom. To je tada bio svemir, prisjeća se. Otkriva da je Robna kuća napravljena na mjestu na kojem su bili skladište i trgovina ugljenom. Prisjeća se da ga je tadašnji arhitekt Boris Orlić konzultirao oko odabira fasade koja će, prema odluci konzervatora, i dalje ostati ista. U praznom prostoru bez struje otkriva da je pri projektiranju arhitekt bio u dilemi treba li ugraditi velike prozore preko cijelog zida, na što mu je Legović rekao da ako napravi prozore neće moći napraviti stalaže, pa je postavljen zid.

Legović 2

Na reljefu piše godina - 1978. Legović veli da je to bio treći reljef velikog formata. Prvi, prisjeća se, izradio je za Elekroistru. Zadovoljni uratkom, naručili još jedan za blagovaonicu, a Robna kuća je bila treća narudžba. Uslijedio je veliki reljef za konferencijsku salu u Istarskoj banci. Potom je radio za hotele i banke na zapadnoj obali Istre. Posljednji reljef u Puli bila je luneta za Zagrebačku banku koja je prvo stajala vani, te su je potom premjestili u interijer. Izradio je više od 70 reljefa. Vremena su se promijenila te kaže da interesa za umjetničke intervencije u prostorima nema više onoliko kao nekad. Prije dvije godine radio je za autokamp Valalta u Rovinju.

Legović 2

- Nije kao nekad. Žalosti me što su maknuli sva umjetnička djela koja su krasila javne objekte i banke i stavili plakate s kamatama. Danas je važna sama reklama i tu nema prostora za umjetnička djela, primjećuje Milan Legović. Interes za lokalnim umjetnicima ne postoji jer se projekti, veli, rade u inozemstvu.

- Projekti se rade negdje drugdje. Investitori imaju neku svoju ekipu iz Londona ili negdje drugdje u inozemstvu. Ti više ne možeš doći kod neke osobe pa s njom dogovoriti nešto i da znaš da on iza toga stoji. Sada je ta birokratska piramida pa sam odustao od tog dijela, iako posla ima, podcrtava 73-godišnji Milan Legović, vlasnik zasigurno najdugovječnije i jedine prave umjetničke galerije u Kandlerovoj ulici, u staroj jezgri Pule.

Legović 1

S našom novinarkom Larom Bagar

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter








Web kamere

Pula

Pula: Gradilište Studentski dom
Pula: Gradilište Studentski dom

Pula

Pula: Amphitheater
Pula: Amphitheater