DERUTNOJ ZGRADI POTREBNA OBNOVA

"OVO JE KAO NAŠE DRUŠTVO. RASULO!": Robna kuća na Verudi je poluprazna, pokretna vrata ne rade već 15 dana

| Autor: Mirjana VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ
Robna kuća na Verudi (Mirjana VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ)

Robna kuća na Verudi (Mirjana VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ)


U desnom dijelu robne kuće smjestila se prodavaonica odjeće Mana, a lijevi dio je prazan. U prizemlju je market. Prodavačice podsjeća da se pored Manine trgovine nekad nalazila Lesnina koja je iselila prije dvije i pol godine

"Ovo izgleda kao naše društvo. Rasulo!", kao iz topa će Dino Ruba, Verudež kojeg zatičemo kako uvlači dim cigarete na terasi kafića kod robne kuće na Verudi. Kafić se nalazi ispred marketa, ali ni u market ni u banku ne može se ući kroz pokretna vrata koja, veli Ruba, ne rade već 15 dana. Može se unutra, ali sa stražnje strane. Na sporedni ulaz. Sve je oko robne kuće sporedno. Sporedan je njen izgled jer pažnju plijeni novouređeni Trg kralja Tomislava. I tržnica.

Ne može se reći da je robna kuća potencijalno opasna za prolaznike, da će im se gromada sručiti na glavu kao sa zgrade Admiraliteta, no svakako ne bi bilo zgorega srediti fasadu, maknuti reklame koje su nekad bile u funkciji, a zakupci odavno otišli iz tog prostora.

Nešto smrdi

- Prljavo je, ma živo rasulo, jada se Ruba. Je li barem kava dobra, zanima nas.

- Kavu pijem kod Šabana. Najbolja u gradu, tamo je kava par excellence, akademski će Ruba te nas upućuje na gornji kiosk, preko puta ceste.

Derutna fasada odlično se uklopila u smrad koji, pretpostavljamo, dopire iz obližnjeg javnog zahoda. Korištenje dvije kune. Ali, grdno se varamo.

- Gospođo, WC sigurno ne smrdi, dovikuje Liliana Scomersich koja naplaćuje upad.

- Riba Vam smrdi, upućuje nas na obližnju ribarnicu. Jedanaest godina sam radila u ribarnici u centru grada, najsmrdljivija je u Hrvatskoj, pisalo je u novinama, kaže.

- Ne može biti da je riba, ove gore kante za smeće smrde, ubacuje se Ruba. Doista, gospođa ima pravo, u zahodu miriše kao u parfumeriji. Ubacuje se druga gospođa sa svojom teorijom: kad je jugo, čuje se riba, a kad je bura, ne. Naše sugovornike zanima kad će izaći članak, da kupe novine. Ustvari, da ih kupi Dino jer Liliani je devet kuna puno. Možda sutra, odgovaram.

Sve u svemu, Dino nije u potpunosti nezadovoljan.

- Trg je prva liga, sve je super, od zelenila do pločica. Za kupiti ima svega, ali je dosta skupo. Ima svega, ali šoldi ni, kaže.

Robna kuća je poluprazna. U desnom dijelu smjestila se prodavaonica odjeće Mana, a lijevi dio je prazan. U prizemlju je market. Prodavačice kažu da se pored Manine trgovine nekad nalazila Lesnina.

- Lesnina se iselila prije dvije i pol godine. Bilo bi lijepo da netko sredi prostor. Tu su tržnica i Dom zdravlja. Unutra je lijepo, ništa nam ne fali, ali bi se prazan prostor trebao iznajmiti. Tu je super, tržnica, trg je sređen. Kad bi se robna kuća uredila, bilo bi više kupaca, iako imamo naše stalne mušterije, uglavnom su to žene srednje i starije dobi, kaže prodavačica dok uslužuje mušteriju koja traži "forši kakove haljine ili za muža rifle". Vlasnik je Istra, a s obzirom na to da je tvrtka u stečaju, pitanje je hoće li se i kada urediti prostor.

Pronaći zakupce

Isto misli i prodavačica u obližnjem kiosku. Kaže da treba urediti zgradu te iznajmiti poslovni prostor.

- Na Verudi nema trgovine bijele tehnike, nema ni namještaja, kaže. Nema toga više ni u centru, ubacuje se jedna Puljanka koja kaže da u robnu kuću nikad nije ušla. Nije bila ni u Max Cityju, za razliku od prodavačice koja ondje često kupuje.

Prodavačica sira dodaje da je pod ispred ulaza u banku vrlo sklizak, a ovdje ima puno starijih ljudi koji bi tu mogli nastradati.

- Vidi se da nije održavano. Otkako su izgradili robnu kuću, ništa nisu uložili. Šteta, jer ima prostora. Treba pronaći zakupce i renovirati market koji je sumoran onako tih, bez muzike, kaže. S druge strane, novouređeni Trg kralja Tomislava je OK. Ljudi ovdje dolaze iz centra grada jer postoji veliki besplatan parking, nema toliko gužve, a na tržnici mogu kupiti gotovo sve što požele. Nakon špeže ovdje se svraća na čašicu razgovora i macchiata koji je odličan i vjerojatno najjeftiniji u Puli. Sedam kuna velika šalica.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter