Dubravka Tomić (M. MIJOŠEK)
Dva prekrasna fratra, Gabrijel Škibola i Leopold Mičić, već godinama se brinu za mlade. U crkvi svetog Antuna ustupili su nam jedan prostor koji je derutan i mi ga sada zahvaljujući dobrim ljudima i donatorima koji nam ne šalju samo novac, nego odrade neki dio posla oko uređenja polako stavljamo u funkciju. Mislim da ćemo do kraja godine biti gotovi. Taj Info centar je strašno potreban jer je broj ovisnika u Puli i Istri sve veći, kaže Dubravka Tomić
"Boreći se za Roka, polako smo gubili Marka, a da toga nismo ni bili svjesni. Sva naša energija bila je usmjerena prema Roku, dok je Marko bio zanemaren, potpuno u drugom planu." Tim nam je riječima početak životne bitke svoje obitelji opisala 62-godišnja Dubravka Tomić.
Kad je spirala nesreća počela napadati obitelj Tomić, Roko je bio teško bolestan sin i brat. Na koncu je 2006. godine u svojoj 18. godini života preminuo. Marko je sada 34-godišnjak, koji je 2004., upravo kad je Roko bio teško bolestan od tumora na mozgu, upao u svijet droge.
Dok se obitelj Dubravke Tomić pune četiri godine uz četiri teške operacije borila za Roka, Markov se život u tišini pakla heroina neumitno gasio. Ovisnost o heroinu bila je strašna. Obuzela ga je. No, izvukao se uz pomoć obitelji i Zajednice Cenacolo. Naravno, ne izgleda to spašavanje tako jednostavno kao kad se ovako u jednoj rečenici napiše. Ono sa sobom nosi bol, patnju, golema odricanja i nevjerojatnu žrtvu. Danas, nakon svega proživljenog, nakon smrti jednog sina i izborenog života za drugog sina, obitelj Tomić je sretna i vesela.
Sretna obitelj
"Takvi smo bili prije nego što se sve ružno počelo događati. Suprug i ja smo fakultetski obrazovani, imali smo dobre poslove, izgradili smo kuću i, što je najvažnije, bili smo roditelji troje prekrasne djece, dva sina i kćeri. Obitelj za poželjeti. I onda, odjednom, jer tu nema najave, zadesila nas je teška bolest našeg Roka. Smak svijeta. Život nam se okrenuo naglavačke. Padneš, misliš da ćeš u toj muci potonuti, ali se digneš i nastaviš dalje. Suprug i ja nismo imali pravo na predaju. Na kraju smo uspjeli. Život našeg Marka koji je bio ovisnik o heroinu je spašen. I da, ovo nije tužna priča i nemojte je, molim vas, tako predstavljati. Mi smo sada sretna obitelj koja se veseli životu. Stvarno smo dobro, iscijeljeni smo i nemamo sažaljenje. Još manje želimo da nas netko žali", govori Dubravka Tomić.
Neće to priznati, a još manje želi da se to istakne, no Dubravka Tomić je nevjerojatna žena: hrabra, odgovorna, uporna do besvijesti kad je opstanak i očuvanje obitelji bio prioritet s krajnje neizvjesnim ishodom. E da, još je, dok se crni oblak nadvio nad život njene obitelji, izgubila i posao u jednoj banci. Ali nije zbog toga dramatizirala. Tamo gdje bi se nekima svijet srušio, ona je sa svojom obitelji počela graditi novi. Ipak, naglasit će, netko te na tome putu mora voditi.