Zadnji put kad sam pisao sličan tekst, bilo je davno. Tada sam se oprostio od prijatelja, skijaša i kolege Renca Kosinožića. Pišeš i plačeš. Težak osjećaj. Danas, opet sa suzom na oku, to činim s Pljuckom, frendom iz najranijeg djetinjstva. Mi koji smo odrasli na Punti, znamo tko je bio Pljucko.

Dejan Kontošić, visok i mršav dečko iz Njegoševe. Iako je rano ostao bez oca, uvijek je bio nasmijan, nikad dosadan, zabavan, sa svojim mušicama u glavi, kao i mi ostali. Jednostavno dobra duša Punte. Prvi je od svih nas partija, rekao mi je Mali te noći kad smo saznali svi da našeg Pljucka više nema među nama. Mnogi od nas se s njim nisu viđali često, odrasli smo, svatko je krenuo svojim životnim putom. Ali kad bi do toga došlo, Pljuc te uvijek, unatoč njegovim problemima, dočekao s osmjehom na licu. Vajk pronat za škerac, zabavu, biru, kompaniju... Upravo se ta njegova kompanija s kojom je odrastao, odlučila oprostiti s Pljuckom, onako jednostavno, spontano kako bi forši i sam želio. Najprije u limenci, a kasnije u korti, ispod balkona od Ure pa u haustoru.

Suzi, Sandra, Mučo, Livio sa ženom, Pekica, Edi, Beli, Rade, Mali, Siki, Krneta… Ispred njegova ulaza svijeća je gorjela te noći. U našim će srcima i mislima Pljucko ostati sve dok se, jednog dana, tamo negdje gore, na možda nekom boljem mjestu, opet svi skupa, kao nekad, iznova ne sretnemo. Fališ kompa.

Povezane vijesti

• U prometnoj nesreći poginuo srbijanski pjevač narodne glazbe ŠABAN ŠAULIĆ
• Glas Istre je Istra
• Napustio nas je doktor Leo Kovač: CIJENJENI PULJSKI LIJEČNIK I PRIJATELJ SVOJIH PACIJENATA