ATOMSKO SKLONIŠTE OBJAVILO DEBI ALBUM "NE CVIKAJ GENERACIJO", a Albert Faggian glumio u parodiji "Crvenkapica i zbunjeni vuk"

U pulskom Pionirskom domu tada je izvedena premijera scenske igre "Crvenkapica i zbunjeni vuk"; stihovne dionice teksta napisao je Nello Milotti, a prve kazališne korake napravio je kasnije kontroverzni lokalni tajkun Albert Faggian, sin pulske glumice, u ovom slučaju redateljice mjuzikla Vjeročke K. Faggiani

Naš istaknuti književnik, prevoditelj, glazbenik-šansonjer, ilustrator i karikaturist Daniel Načinović, tada novinar Glasa Istre, pratio je u proljeće 1978. godine uspon Atomskog skloništa. Tog 31. ožujka, na današnji dan prije 41 godinu, tada sve afirmiranija pulska rock grupa snimala je pod redateljskom paskom velikog Antona Martija svoj program za tada gledanu ljubljansku TV emisiju "Stop Pops". Nakon toga Atomci su krenuli za Zagreb gdje su, kao gosti godine, nastupili zajedno s tada novim imenom britanske pop scene Martinom Jayom. Dva dana kasnije imali su dogovoreni koncert na Zagrebačkom velesajmu. Zanimljiv je slijedeći pasus u tekstu našeg kolege.

- Iako se u štampi pojavljuju različita, čestoput i radikalno suprotna mišljenja o kvalitetu ove pulske skupine, kojoj uskoro izlazi prva longplejka, činjenice potvrđuju da je Atomsko sklonište jedina grupa iz Istre koja se penje k samim vrhovima jugoslavenske rock scene pa se sa zanimanjem očekuje njen prvi album koji će sumirati dosadašnji rad i dati na uvid kritike stvaralački nivo ovih pulskih muzičara, napisao je Načinović.

Koji tjedan kasnije Atomci objavljuju čuveni debitantski album "Ne cvikaj generacijo", koji se uz prve albume Timea i Drugog načina, drži jednim od najupečatljivijih prvijenaca ex-yu rocka. Dojmljivog hard rocka, jedna su od rijetkih grupa koja nije koketirala s narodnim melosom, dok su tekstovi bili nešto što tada nije postojalo na prostorima bivše Jugoslavije. Tekstopisac Boško Obradović ponudio je ozbiljne stihove socijalne, političke i antiratne teme, premda su tekstove pojedini kritičari nazivali banalnim i plitkim.

Vrijedi redom nanizati pjesme s tog albuma koji otvara recitacija Boška Obradovića "Od rata do rata": "Ne cvikaj generacijo", "Tko će tad na zgarištu reći", "Saznao sam dijagnozu", "Umro je najveći mrav", "Pomorac sam majko", "Posljednji let Boeinga 707", "Otmica naše ljubavi", "Kinematograf našeg djetinjstva" i kao zadnja, mirnija "Nek vam je sa srećom" s prvim stihom: "Neuroze i alkohol rađaju debile, iako su im majke ljepotice bile". Dizajn omota uradio je Ivan Obrovac - blago lice djeteta simbolizira Zemaljsku kuglu, a oko nje je sa svih strana očigledna opasnost: po rubovima omota nanizano je 46 zastava država iz raznih dijelova svijeta, a jedina koja se leprša je zastava Jugoslavije.

Pored tekstopisca i idejnog vođe benda Boška Obradovića, prvu postavu Skloništa činili su pjevač Sergio Blažić, bubnjar Saša Dadić, gitarist Dragan Gužvan, basist Bruno Langer, kao i klavijaturist Eduard Kancelar, Rudolf Grum te Irena, Ljiljana i Elida Glad u vokalnoj pratnji.

U sklopu proslave dana pulskog Pionirskog doma "Slavko Grubiša" tada je, u režiji Vjeročke K. Faggiani, izvedena premijera scenske igre "Crvenkapica i zbunjeni vuk", svojevrsna parodija poznate bajke, koju je napisao Rade Pavelkić. Stihovne dionice teksta na 27 partiturnih stranica napisao je Nello Milotti, čime je ova scenska igra poprimila formu dječjeg mjuzikla. Bio je to prvi put da se poznati pulski skladatelj okušao i u tom glazbenom žanru.

Zanimljivo je da je tada prve kazališne korake napravio kasnije kontroverzni lokalni tajkun Albert Faggian (tada prezimena Faggiani, sin pulske glumice i u ovom projektu redateljice mjuzikla Vjeročke K. Faggiani), zajedno sa Snežanom Ilisić, Majom Marić, Davorom Morešeom, Gordanom Lazin, Mirjanom Mičić, Maricom Vidak, Borisom Kvaternikom, Jasnom Blažević i Davorom Kapetanovićem.