Neslužbeno doznajemo
Turci preuzimaju Uljanik? Kuzey Star izgledni novi vlasnik pulskog brodogradilišta
Uljanik (Snimio Milivoj Mijošek)
Prema pouzdanim izvorima tursko brodogradilište Kuzey Star izgledni je novi vlasnik pulskog brodogradilišta Uljanik 1856. Iz Centra za restrukturiranje i prodaju (CERP) zasad nema nikakve službene informacije ili potvrde, međutim, prema našim izvorima odluka o odabiru turske ponude na razini Upravnog vijeća donesena je još prošlog tjedna. Čini se da bi u vrlo skoro vrijeme, kroz narednih desetak dana, trebalo doći i do potpisivanja kupoprodajnog ugovora.
O razlozima zbog kojih su se u CERP-u odlučili za ponudu Kuzey Stara, čija je inicijalna ponuda bila niža od one s kojom je izašao Mira Finance Capital Holding S.à.r.l. iz Luksemburga, može se nagađati, no očito je do prevage došlo kroz postupak evaluacije i provjere ponuda. Osim same cijene, uvjet natječaja za prodaju 97 posto udjela u pulskim navozima bilo je zadržavanje brodograđevne djelatnosti, a Kuzey Star etablirano je i poznato ime u brodograđevnoj branši Turske i šire. Uostalom, upravo je u jednom od njihova dva brodogradilišta prošlog ljeta odrađen posao na ugradnji dodatnog modula za uplinjavanje ukapljenog prirodnog plina na brodu "LNG Croatia".
Veliki dugovi
Odluka o odabiru Kuzey Stara značila bi i da su turski investitori prošli i sigurnosnu provjeru koju nalažu zakonski filtri o provjeri stranih ulaganja u skladu s EU direktivom i strategijom kojom se brodogradilišta i druga pomorska infrastruktura smatra važnim sektorom od strateškog, ekonomskog i obrambenog interesa, posebice kad su u pitanju treće zemlje, one izvan EU-a, a Turska to jest.
S obzirom na to da je natječaj zaključen 18. kolovoza, pomalo je iznenađujuće što je do odabira došlo ovako brzo. Javnim pozivom, naime, CERP je sebi ostavio rok od čak 120 dana, dakle, puna četiri mjeseca za donošenje konačne odluke, a sada se ispostavlja da bi se sve moglo odraditi unutar mjesec dana. Moguće je tome kumovalo i financijsko stanje pulskog brodogradilišta, koje nasušno treba svježi kapital. U pet godina operativnog poslovanja, iskazuju brojke iz financijskog izvješća za prošlu godinu, Uljanik Brodogradnja 1856 akumulirala je gubitak od gotovo 20 milijuna eura, a prema zadnjim javno dostupnim podacima, onim za prošlu godinu, u bilanci društva bilo je iskazano blizu 12 milijuna eura kratkoročnih obveza, bez uračunatih obveza za predujmove, uz dodatnih 4,5 milijuna eura dugoročnih dugova. Unatoč ovim financijskim pokazateljima, uprava Uljanika 1856 odnosno njegov direktor Samir Hadžić protivio se aktualnoj prodaji tvrdeći da pulsko brodogradilište nije na teret državi te da bi trebalo razmisliti o drugačijem modelu razvoja.
Dugovanja i kumulirani gubitak pulskih navoza za novog vlasnika znači nemali, dodatni financijski teret u samom startu, nakon što isplati kupoprodajnu cijenu. Nakon što je istekao rok za dostavu ponuda, prve neslužbene informacije upućivale su da je Kuzey Star ponudio oko 14 milijuna, dok je luksemburški fond Mira Finance Capital Holding, za koji se po internetskim bespućima mogu pronaći samo šture informacije da je riječ o fondu osnovanom prošlo ljeto, dok se kao njegov osnivač spominje izvjesni Talijan Mirkom Radaelli, izašao s cijenom od 14,5 milijuna eura. Naknadne neslužbene provjere ukazale su da je ponuda turskog investitora ipak bila nešto niža, oko 12,5 milijuna eura što je za 1,5 milijuna više od 11,08 milijuna eura, koju su u CERP-u definirali kao početnu.
Skuplji od "3. maja"
Pa ipak, unatoč svojim financijskim dubiozama, pulsko je brodogradilište, barem u ovom pokušaju prodaje pod državnom kapom, izazvalo popriličan interes kod potencijalnih ponuditelja jer je natječajnu dokumentaciju otkupilo čak devet ponuditelja. Posebno je zanimljivo kad se napravi usporedba s riječkim brodogradilištem koje je, također, ove godine dobilo novog, privatnog vlasnika, Iskra brodogradilište iz Šibenika iza kojeg stoji slovenski poduzetnik Dušan Šešok. Premda je riječ o vrlo sličnim brodogradilištima, za trećemajske navoze nije vladao toliki interes među potencijalnim investitorima, bez obzira na to što je i cijena bila upola manja. Kao što je poznato, riječki navozi "otišli" su za 6,6 milijuna eura, a da je pritom jedina značajnija obveza riječkog brodogradilišta bio namjenski zajam od milijun eura koji su dobili za hitan popravak dotrajale dizalice i nekih strojeva jer je prijetila realna opasnost da dođe do obustave proizvodnje.
Ulazak na pulske navoze druga je priča jer će novi vlasnik hitno trebati upumpati injekciju od kojih desetak i više milijuna eura da bi stabilizirao financijsku krvnu sliku. S druge strane, kupac pulskog brodogradilišta suočit će se s dvjestotinjak zaposlenih. S posljednjim danom prošle godine Uljanik Brodogradnja 1856 zapošljavala je 231 radnika, dok je novi "3. maj" slovenskog vlasnika dočekao s četiristotinjak zaposlenih. I zadnja, ali još važnija razlika - Uljanik 1856 ima koncesiju koja vrijedi do 2041. godine, dok riječkom brodogradilištu aktualna istječe krajem 2031. godine.
Nešto je veće i koncesijsko područje s obzirom na to da Uljanik 1856 raspolaže s oko 660.000 četvornih metara prostora, od kojih se 340.000 četvornih metara odnosi na kopneni dio. Trećemajska koncesija, pak, obuhvaća oko 303.000 četvornih metara kopna i 209.000 četvornih metara morskog akvatorija.
Respektabilni poslovni pokazatelji i knjige narudžbi
Turski Kuzey Star može se pohvaliti respektabilnim operativno-poslovnim pokazateljima. Osim u turskoj Tuzli, gdje im je sjedište, pogon imaju i u Yalovi. Raspolažu s tri plutajuća doka, sposobna za prihvat panamax i suezmax brodova. Osim popravaka i održavanja brodova kroz pristup "All-in-one", drugim riječima klijentima nude cjelovitu uslugu sve na jednom mjestu, rast bilježe i u sektoru novogradnji. Na svojim službenim stranicama hvale se da godišnje u prosjeku odrade više od stotinu remonta brodova, kao i knjigom narudžbi sa 79 novih projekata novogradnji. Njegovi osnivači su turski poduzetnik Tuncay Imrala koji drži 49 posto udjela, dok s preostalih 49 posto raspolaže Tarik Hijazi.
