(Snimio Zoran Oljača)
S 24 godine Moris Nikolić jedan je od najmlađih članova pulskog Gradskog vijeća. U vijećničke je klupe stigao nakon političkog angažmana u SDP-u, u koji se, kako sam kaže, uključio prilično spontano. Danas, međutim, politiku više ne promatra kao nešto što se događa nekome drugome, već kao prostor u kojemu se može pokušati mijenjati sredina u kojoj živi. Nikolić je rođen i odrastao u Puli, a osim politikom bavio se i kazalištem. Gotovo šest godina bio je polaznik Dramskog i plesnog studija Istarskog narodnog kazališta. Sudjelovao je u nekoliko predstava, a s plesnom predstavom "13" gostovao je u Kotoru i na Juventafestu u Sarajevu. Upravo kroz kazalište, kaže, stekao je iskustva koja mu danas koriste i u javnom nastupu, ali i u razumijevanju drugih ljudi. U javnosti se posljednjih dana pojavio i u nešto drukčijoj ulozi, kao jedno od lica novog promotivnog videa Turističke zajednice Grada Vodnjana, posvećenog brojnim muralima kojima su oslikane vodnjanske ulice.
Poziv za sudjelovanje u snimanju prihvatio je, kaže, sasvim prirodno jer je i ranije sudjelovao u različitim projektima i snimanjima. Ipak, upravo mu je ovaj projekt promijenio način na koji promatra Vodnjan.
(Screenshot/TZ Vodnjan)
- Ljudi ponekad nisu potpuno svjesni što se sve nalazi u njihovoj neposrednoj blizini. Moram priznati da sam i sam Vodnjan ranije mnogo puta vidio, ali ga nisam uvijek doista promatrao. Nije baš pohvalno da mi je trebala kamera kako bih sve to primijetio, ali bolje ikad nego nikad, kaže Nikolić. Snimanje ga je, dodaje, natjeralo da zastane i obrati pozornost na detalje pokraj kojih čovjek svakodnevno može proći, a da ih zapravo ne primijeti. Posebno mu je zanimljiv spoj suvremene umjetnosti i stare gradske jezgre. Više od 40 vodnjanskih murala tako je postalo svojevrsna galerija na otvorenom, a Nikolić smatra da je riječ o dobrom primjeru kako se kultura može povezati s turizmom i svakodnevnim životom.
- Murali su dostupni svima. Za njih nije potrebna ulaznica, ne postoji određeno radno vrijeme i čovjek ih može otkrivati jednostavnom šetnjom gradom. Takav sadržaj turistu daje razlog da ne ostane samo na jednoj poznatoj lokaciji, nego da prošeta ulicama i upozna dijelove grada koje možda inače ne bi posjetio, smatra. Ipak, dodaje, nije dovoljno samo oslikati zid. Projekt mora biti kvalitetno osmišljen, povezan s identitetom mjesta i održavan. Upravo u tome vidi prostor za povezivanje kulture i turizma. Iako mu je tema javnog prostora i kreativnosti bliska, njegova prva asocijacija ipak nije street art, nego kazalište.
- Gotovo šest godina bio sam polaznik Dramskog i plesnog studija INK-a. Dramski studio nije samo mjesto na kojem se uči tekst za predstavu. Pod vodstvom pedagoga mladi rade na govoru, koncentraciji, komunikaciji i samopouzdanju, ističe Nikolić.
Sudjelovanje u predstavama donijelo mu je, kaže, i osjećaj odgovornosti prema cijeloj ekipi. Posebno izdvaja predstave "Kraljević i prosjak", "#tonijeljubav" i "DNK", koje su se bavile različitim društvenim temama, od nejednakosti i različitih životnih okolnosti do nasilja u adolescentskim vezama i vršnjačkog nasilja.
- Zbog takvih predstava vjerujem da kazalište nije samo zabava, nego prostor u kojem mladi mogu govoriti o problemima o kojima se inače često šuti, kaže.
Nikolić smatra da Pula ima prostora za razvoj sličnih sadržaja, ali ne smatra da treba kopirati ono što je uspješno u drugim sredinama.
- Svaki grad treba pronaći sadržaje koji mu odgovaraju i po kojima će biti prepoznatljiv. Mislim da kultura danas ima manje prostora u svakodnevnom životu nego što bi trebala imati, kaže. Kao jedan od problema ističe sve veći utjecaj brzih i površnih sadržaja na koncentraciju, komunikaciju i ponašanje dijela mladih. No pritom, naglašava, nije rješenje krivnju prebacivati na mlade.
(Snimio Milivoj Mijošek)
- Kada im ponudimo dobar sadržaj, kvalitetne mentore i priliku da sami nešto stvore, znaju biti vrlo predani i kreativni. Zato smatram da u Puli treba nastaviti podržavati INK, njegove zaposlenike i programe, ali i razvijati suradnju sa školama, radionice, nove predstave i gostovanja. Mladi ne trebaju biti samo publika. Trebaju dobiti priliku da i sami sudjeluju i stvaraju, poručuje.
U srpnju je položio vijećničku prisegu i postao član pulskog Gradskog vijeća. Iako je u vijećničkim klupama tek kratko, već je, kaže, shvatio koliko složenosti može stajati iza odluka koje na prvi pogled izgledaju jednostavno.
- Jedan gradski problem često uključuje potrebe građana, mogućnosti gradskog proračuna, zakonska pravila i rad više gradskih službi. Zato vijećnik ne treba samo glasati. Treba razumjeti o čemu odlučuje i kakve će posljedice ta odluka imati, ističe. Najvećim izazovom smatra održavanje ozbiljnog dijaloga unatoč političkim razlikama. Pula, kaže, ima različite kvartove, generacije i potrebe, a nije sve moguće riješiti preko noći.
- Dobar prijedlog nije manje vrijedan samo zato što ga je predložio netko drugi. Volio bih da u Vijeću bude više razgovora, poštovanja i spremnosti da se podrži ono što je dobro za Pulu. Građani od nas očekuju konkretne rezultate, a ne beskrajne političke prepirke, zaključuje. Za sebe kaže da je, prije svega, Puljanin koji voli vrijeme provoditi s prijateljima. Nekada je redovito trenirao u teretani, a danas se, uz smijeh, nada povratku treningu. U politiku je ušao na poziv kolegice da se priključi i zajedno pokrenu Forum mladih SDP-a Pula. Nije, kaže, tada imao veliki politički plan niti je razmišljao da bi ga taj angažman mogao dovesti do Gradskog vijeća. U SDP-u je ostao jer se, objašnjava, pronašao u vrijednostima jednakosti, solidarnosti i brige za ljude. Sada iz vijećničke klupe želi govoriti o gradu u kojemu, smatra, svaka generacija treba imati razlog ostati.
- Djetetu treba osigurati dostupan i kvalitetan predškolski odgoj, a zatim i dobro obrazovanje. Mladoj osobi trebaju posao, mogućnost da si priušti dom i razlog da ostane živjeti u svom gradu. Obitelji trebaju javne usluge na koje se mogu osloniti, a starijim ljudima treba osigurati podršku, sigurnost i dostojanstvenu starost, kaže Nikolić. U tome vidi i svoju ulogu novog vijećnika, ne samo glasati, već slušati, razumjeti i pokušati ono što se govori pretvoriti u konkretne prijedloge i odluke.