Razgovor s Varjom Bastiančić
Obnavlja se jedino istarsko prenoćište za beskućnike
(Snimila Doria Mohorović)
Dugo je upozoravala na alarmantno stanje zgrade pulskog Prenoćišta "Rachem", ukazivala na infrastrukturne nedostatke, sigurnosne rizike i neadekvatne uvjete za pružanje socijalnih usluga. Pritom nije odustajala ni kada se činilo da je pred njom prevelik posao, a raspoloživa sredstva nedostatna. Danas, nakon niza manjih zahvata, donacija i velikog angažmana zaposlenika i ljudi dobre volje, zgrada napokon prolazi kroz ozbiljnu rekonstrukciju. Grad Pula za kapitalno ulaganje osigurao je 100 tisuća eura, a radovi bi trebali osigurati dugoročnu funkcionalnost objekta i kvalitetnije uvjete za korisnike.
Za Varju Bastiančić, voditeljicu Prenoćišta i Udruge Institut, ovo je mnogo više od građevinske investicije. Riječ je o završetku jednog dugog razdoblja borbe za osnovne uvjete, ali i potvrdi da se upornost i kontinuirano ukazivanje na probleme ipak mogu isplatiti.
- Da, nadam se da sam svima dosadila jer više ni samu sebe nisam mogla čuti, kaže uz osmijeh, prisjećajući se godina u kojima je gotovo na svim adresama upozoravala na stanje objekta - od Grada i Županije do gospodarstvenika, donatora i medija.
Posebno su je pogađali komentari kojima se problem relativizirao, poput onih da je korisnicima ionako dobro jer barem ne spavaju na klupi. Takvo razmišljanje smatra neprihvatljivim i nehumanim.
- Mi ni u jednom trenutku nismo tražili da se od ovoga napravi hotel s tri, četiri ili pet zvjezdica. Od prvog dana ukazivala sam na stvarne i sigurnosne probleme zgrade, kao i na neusklađenost infrastrukture s obvezom licenciranja usluge i osiguravanja uvjeta propisanih Pravilnikom o minimalnim uvjetima za pružanje socijalnih usluga, ističe.
Kada su preuzeli zgradu, istodobno je osjećala veliko zadovoljstvo jer su dobili više prostora i kreveta, ali i očaj zbog stanja u kojem se objekt nalazio. Bio je zapušten, neadekvatno opremljen i nesiguran. Prva zima posebno joj je ostala u sjećanju. U sobama nije bilo odgovarajućih prozora, grijanje gotovo da nije postojalo, a jedina peć na drva nalazila se u dnevnom boravku. Zaposlenici su nabavljali grijalice i popodne pokušavali zagrijati prostorije kako bi temperatura postala barem prihvatljiva. Prozore su čak učvršćivali samonareznim vijcima kako bi spriječili ulazak hladnog zraka, dok su na ulazu umjesto pravih vrata imali metalni okvir s pleksiglasom.
- Imala sam osjećaj da je korisnicima jednako spavaju li kod nas ili na klupi jer u sobama nije bilo velike razlike. Kažem prihvatljiva temperatura, ne topla, jer doslovno nijedna soba nije imala adekvatan prozor, prisjeća se.
U tom je trenutku, nakon što je prethodno uložila mnogo truda u uređenje prostora u Tršćanskoj, shvatila da je ponovno na početku, i to pred objektom tri i pol puta većim, bez novca i jasne predodžbe o tome odakle uopće krenuti. No proradio je, kaže, njezin pozitivni inat.
- Sama sebi rekla sam da ova zgrada nije veća od mene i od onoga što se u ispravnoj namjeri može napraviti. Ali nije veća ni od onoga što ovi ljudi ovdje zaslužuju.
Od malih donacija do velike rekonstrukcije
Prvi značajniji pomaci dogodili su se 2024. godine. Udruga je vrlo odgovorno raspolagala sredstvima, ostvarivala uštede i u dogovoru s Gradom Pulom dio novca prenamijenila za nabavu ulaznih vrata i uređenje nižeg, aneksiranog dijela objekta. Ubrzo se pokazalo koliko i takvi zahvati znače: prostor je postao topliji i funkcionalniji.
Slijedilo je obraćanje trgovačkim društvima i molbe za donacije uređaja za grijanje. Odaziv poduzeća bio je skroman, no građani su se pokazali kao vrlo otvoreni i velikodušni donatori. Jednu klima-uređaj donirao je InfoBip, a postupno su prikupljana sredstva i za nabavu novih prozora. "Baraka tako postaje polako vila", slikovito opisuje Bastiančić.
Godinu dana poslije, zahvaljujući novim uštedama i odobrenim ulaganjima, nabavljeni su dodatni klima-uređaji, čime je znatno unaprijeđeno grijanje. U međuvremenu su zaposlenici, svatko prema svojim znanjima i vještinama, sami obavljali brojne završne građevinske radove i popravke.
Posebno zahtjevan posao bila je sanacija potkrovlja, koje je zbog dugogodišnjeg prokišnjavanja bilo gotovo uništeno. Udruga je od Grada zatražila mogućnost nabave materijala, a zaposlenici i ljudi iz zajednice uključili su se u obnovu vlastitim radom. Uklanjali su oštećene obloge, staklenu vunu i stare instalacije, skidali žbuku sa zidova sve do kamena, a potom su se javili obrtnici i majstori koji su odlučili pomoći.
Jedan je poduzetnik ponudio svoj rad, drugi električarske usluge, a uključio se i zaposlenik koji je naučio obavljati dio potrebnih poslova. Tako je potkrovlje napokon obnovljeno. Slična se situacija dogodila i s kupaonicom na katu: pokazalo se da je prostor u osnovi ispravan, da je potrebna manja adaptacija, nove slavine i bojler, pa je i taj posao uspješno priveden kraju. Vlastitim angažmanom djelatnici su obnovili i prostor koji je bio skladište stvari te ga pretvorili u ugodnu blavaonicu.
No sve to bili su tek koraci prema ispunjavanju uvjeta za licenciranje usluge. Kada je Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike upozorilo na potrebu ubrzavanja postupka, postalo je jasno da su potrebni mnogo ozbiljniji zahvati. Bastiančić se obratila Gradu Puli i Istarskoj županiji kako bi pronašli model financiranja koji bi omogućio ispunjavanje propisanih standarda.
Nova kuhinja, instalacije, podovi i krovovi
Aktualna rekonstrukcija obuhvaća velik dio najvažnijih infrastrukturnih zahvata. U tijeku je potpuna obnova kuhinje i nabava nove opreme koja će zadovoljiti sanitarne standarde. U tom dijelu objekta izvode se nove električne instalacije, uređuje zasebna prostorija za praonicu rublja, mijenjaju podovi te obnavljaju vodovodne i odvodne instalacije. Nove dovodne i odvodne cijevi dobit će kuhinja, kupaonica i praonica, a predviđena je i priprema za ugradnju sustava vatrodojave te zaštita zgrade od udara groma.
Posebno je važna sanacija krovova. Nakon potpisivanja ugovora za projekt financiran iz Europskog socijalnog fonda, udruga je uspjela rasteretiti dio troškova plaća te prenamijeniti sredstva za zamjenu većeg dijela krova na nižem dijelu zgrade. Taj je posao dovršen, dok je Grad Pula odobrio financiranje sanacije drugog krova. Time će se zaštititi i potkrovlje koje je nedavno obnovljeno velikim dijelom zahvaljujući volonterskom angažmanu.
Bastiančić procjenjuje da će ukupna investicija premašiti 100 tisuća eura, koliko je Grad inicijalno najavio za kapitalno ulaganje. Riječ je o iznosu koji će pokriti golem dio najvažnijih zahvata i omogućiti da zgrada nastavi funkcionirati bez straha od daljnjeg propadanja i ozbiljnijih sigurnosnih problema.
Ipak, dio posla ostaje za budućnost. U cijelom preostalom dijelu zgrade potrebno je sanirati električne instalacije, osobito u sobama, urediti fasadu i ugraditi cjelovit sustav vatrodojave. Za te zahvate bit će potrebno dodatnih 50 do 60 tisuća eura.
- Ovo što se sada investira osigurava da zgrada i ova socijalna djelatnost mogu narednih 50 godina u miru nastaviti raditi, bez bojazni od propadanja ili nekakve nezgode. Ono što sada nećemo moći jest ugraditi potpuni sustav vatrodojave, koji je obvezan, pa to planiramo u narednom razdoblju, objašnjava.
Zahvalna je Gradu Puli na velikom ulaganju i svjesna da nije jednostavno izdvojiti dodatna sredstva za jedan objekt, kada i škole, vrtići i druge javne ustanove imaju velike potrebe za obnovom. Ipak, smatra kako bi se odgovornost za jedino istarsko prenoćište trebala rasporediti i na druge jedinice lokalne samouprave. Kada bi se gradovi i općine Istarske županije snažnije uključili u sufinanciranje rada Prenoćišta, udruga bi, kaže, imala dovoljno sredstava ne samo za održavanje infrastrukture nego i za razvoj usluga, zapošljavanje stručnih kadrova i kvalitetnije radno-okupacijske aktivnosti za korisnike.
Jedino istarsko prenoćište
Iako se formalno naziva prenoćištem, "Rachem" je već odavno prerastao svoju početnu funkciju. Gotovo godinu dana radi neprekidno, 24 sata dnevno, kroz organizirani dnevni boravak i uslugu prenoćišta. Takav se model vrlo brzo pokazao nužnim jer potreba za sigurnim prostorom, podrškom i osnovnim uslugama ne prestaje s jutarnjim odlaskom korisnika. U tome su udruzi pomogli Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike te Istarska županija. Tijekom dana kroz prostor prođe između 35 i 40 ljudi, dok ih u prosjeku 24 ondje noće.
Jedan od najvažnijih rezultata višegodišnjeg rada jest činjenica da je više od 25 osoba u protekle tri godine uspjelo prijeći u trajnije oblike skrbi i stanovanja. Neki su se vratili na tržište rada, danas samostalno žive, podmiruju svoje obveze i ponovno sudjeluju u društvu. Dio korisnika smješten je u domove za starije osobe, a za neke je udruga uspjela dogovoriti povoljnije uvjete smještaja. Trenutačno su četiri osobe na rehabilitaciji, a nedavno je otvoren i stan za tranzicijsko stanovanje. Takvi rezultati, ističe Bastiančić, doveli su do stabilizacije broja korisnika, ali ne i do smanjenja potrebe za pomoći.
- Ne mogu reći da se broj značajno smanjio jer je i dalje tijekom dana fluktuacija od 35 do 40 ljudi, a na spavanju ih je u prosjeku 24. No, činjenica da smo više od 25 ljudi uspjeli zbrinuti kroz druge oblike skrbi govori da je sav trud imao smisla. Samo zbog njih sve je vrijedilo, kaže.
Upozorava da se problem beskućništva ne smanjuje ni u široj zajednici. Osim korisnika Prenoćišta, sve je više ljudi kojima je potrebna pomoć drugih organizacija. Pritom posebno ističe Udrugu Naš san njihov osmijeh, koja kroz svoje programe skrbi o sve većem broju obitelji, kao i Udrugu AjA, koje također pruža podršku sve većem broju korisnika. Sve to, smatra, pokazuje da potreba za pomoći ne jenjava, nego se širi na različite skupine stanovništva.
Posebno zabrinjava položaj osoba starijih od 65 godina kojima je potrebna drukčija vrsta skrbi, a za koje često nema odgovarajućeg rješenja. Tu su i osobe narušenog mentalnog zdravlja koje čekaju smještaj u ustanovama prilagođenima njihovim potrebama.
- To su neke stvari koje se ne bi smjele događati u jednom uređenom društvu. Starije osobe nalaze se u svim mogućim smjernicama, akcijskim planovima i strateškim dokumentima, a kada zapne, nema rješenja. Domovi se čekaju i po deset godina, upozorava.
Dodatno očekuje da bi smanjenje subvencija za energente i daljnji rast troškova stanovanja mogli nakon nove godine dovesti do novog vala ljudi koji više neće moći plaćati podstanarski smještaj. Ukazuje kako se snažno osjeti da Puli nedostaje najmanje 60 do 70 soba kakve je nekada nudio Uljanikov samački dom.
Ni profil korisnika više nije moguće svesti na jednu životnu priču ili društvenu skupinu. Svaka osoba ima vlastitu pozadinu, obrazovanje, iskustva i okolnosti koje su je dovele do beskućništva. Među korisnicima je i dalje oko 80 posto muškaraca i 20 posto žena, a dobna granica kreće se od 35 godina do duboke starosti. Sve je izraženiji i broj osoba starijih od 65 godina kojima su potrebni pomoć i podrška.
Ponosni su što nisu zaboravljeni
Dok traju radovi, Prenoćište nastavlja pružati usluge, premda uz određene organizacijske poteškoće. Trenutačno nema vlastitu kuhinju, nedostaje dio opreme, a zaposlenici se snalaze u privremenim uvjetima i pokušavaju održati uobičajenu dinamiku rada. Ipak, najvažnije je da prijem korisnika nije ugrožen. Izvođači poštuju rokove, radilo se i nedjeljom kada je to bilo potrebno, a završetak radova očekuje se za dvadesetak dana. Nakon toga slijede čišćenje, pranje i vraćanje prostora u redovnu funkciju.
Bastiančić kaže da su korisnici iznimno strpljivi i zahvalni jer razumiju da se sve radi upravo zbog njih. Zaposlenicima je, priznaje, trenutačno najteže snaći se u privremenom rasporedu i pronaći sve što im je potrebno za svakodnevni rad. No, ono što se događa u zgradi za nju ima i mnogo dublje značenje. Nakon godina u kojima se često činilo da se problemi ne čuju ili ne prepoznaju, ova je investicija ponovno osnažila njezino povjerenje u sustav.
- Iskreno, vratila mi se ona radost koju sam imala kada sam tek krenula s udrugom. Lijepo je kada netko prepozna ono što radiš, doprinese razvoju tvoje ideje i vizije i kada zajedno stvarate pravednije društvo, kaže.
Pritom ističe da je Pula i dosad pokazivala progresivan i odgovoran pristup suočavanju s problemom beskućništva, ali da je ova investicija posebno važna jer potvrđuje kako se višegodišnji rad, upornost i suradnja različitih dionika mogu pretvoriti u konkretne rezultate.
- Ovo su osnovni standardi kvalitete. Ovo nije Mercedes i on nam nije potreban niti je realan. Ovo je dobar dizelaš koji će napraviti jako puno kilometara s malom potrošnjom, ali će biti dobro i dugo iskorišten. Tako ja vidim nas i ovaj objekt, slikovito objašnjava.
A koliko obnova znači korisnicima, možda najbolje govori njihova reakcija. Oni ne govore puno, kaže Bastiančić, ali promatraju, primjećuju i razumiju što se događa. Njihova su pitanja jednostavna, ali za nju vrlo značajna.
- Ponosni su što nisu zaboravljeni i što je važno u kakvim uvjetima žive. Ne pričaju oni puno, ali promatraju, vide i samo komentiraju: ‘Bit će nam lijepo, šefice, šta ne?’ Da, ovo je gesta koja je velika i značajna, zaključuje.
