Odlazak JNA iz Pule: Predaja ključeva 'Doma Armije' i admiral koji je prijetio da će "dejstvovati i spržiti" Arenu i Pulu

U jeku Domovinskog rata, JNA predala je 7. studenoga 1991. godine Dom JNA u Puli u hrvatske ruke. Danas Dom hrvatskih branitelja. Zgrada je predana, izvijestili su mediji, ničim devastirana, u savršenom stanju. To je bio važan korak prema konačnom odlasku JNA iz Pule i ostatka Istre nekoliko tjedana kasnije.

Zapisnik o primopredaji potpisali su predstavnici Kriznog štaba općine Pula te povjerenici Vlade Republike Hrvatske s jedne strane, i predstavnici zapovjedništva 5. vojno-pomorskog sektora JNA s druge strane. Ključni politički i vojni akteri koji su dogovorili predaju, jamčili i proveli cijeli proces mirne predaje vojnih objekata u Puli, bili su Luciano Delbianco (1954. - 2014.), tada predsjednik Skupštine općine Pula i šef Kriznog štaba, Igor Štoković (1959. - 2015.), predsjednik Izvršnog vijeća općine Pula i jedan od glavnih pregovarača, te Radovan Juričić (1951.-2012.), tajnik Kriznog štaba i čovjek zadužen za operativnu koordinaciju i preuzimanje objekata i dr.

Luciano Delbianco (Osobna arhiva)

Krizni štab Pule osnovan je 12. rujna 1991. kojim je predsjedavao Igor Štoković, a članovi su bili Lucian Delbianco, Atilio Radolović, Branko Kijurko i Denis Mikolić, te tajnica kriznog štaba Ester Buić. Kriznom štabu, prikljućeni su i Stjepan Mlinarić, Lovre Božina, Antun Užila, Cvjetko Vretenar, Nevio Prenc, Ante Mihovilović, Marjan Kostešić, Dario Mezulić i Radovan Juričić. Prije toga djelovao je Regionalni krizni štab za Istru na čelu sa Šimom Vidulinom.

Igor Štoković (Osobna arhiva)

Časni admiral Barović

S druge strane pregovaračkog stola s članovima Kriznog štaba bio je kontraadmiral Dušan Rakić (1943. - 2020.), zapovjednik 5. vojno-pomorskog sektora JNA u Puli, koji je u ime vojske potpisivao sporazume o mirnom povlačenju i predaji ključeva. Njegov prethodnik bio je admiral Vladimir Barović, koji je u rujnu 1991. odbio zapovijed o bombardiranju istarskih gradova. Poznata je njegova izjava: "Ovdje neće biti razaranja dok sam ja komandant, a ako budem ipak prisiljen narediti razaranje Pule, mene tada više neće biti".

Vladimir Barović (Osobna arhiva)

Ovaj časni vojnik oduzeo si je život 29. rujna (rođen 1939.) nakon što je iz Pule premješten na Vis, kada mu je naređeno bombardiranje dalmatinskih gradova. Za časni vojnički obraz Crna Gora posthumno mu je 2016. dodijelila Orden za hrabrost, a 2023. proglašen je počasnim građaninom Pule.

Admiral Rakić bio je za pregovore težak i nepredvidljiv sugovornik. Prijetio je da će razoriti Pulu, da će krvi biti do koljena, da će "dejstvovati i spržiti" Arenu i Pulu.

Pregovori s JNA bili su iznimno napeti, dugotrajni i taktički iscrpljujući, a vodili su se u kontekstu stalne prijetnje potpunim uništenjem grada. Pula je u tom trenutku bila jedna od najvećih baza JNA na Jadranu, s golemim arsenalom oružja, nekoliko kilotona eksploziva i milijunima litara kerozina u vojnim skladištima.

Incident s hrvatskom zastavom

Predaja ključeva Doma JNA nije prošla mirno. Hrvatski predstavnici, čim su ušli, u zgradi su podigli hrvatsku zastavu. Kada je admiral Rakić to vidio, pobjesnio je. Smatrao je to provokacijom i kršenjem dogovora jer je JNA još uvijek formalno bila u gradu. Prekinuo je pregovore, povukao se i zaprijetio da će prekinuti daljnju evakuaciju te pokrenuti vojna djelovanja i borbeno napasti Pulu ako se zastava odmah ne skine.

Nastala je opća panika u gradu. Pulska je strana morala brzo reagirati. Nakon nekoliko sati grozničavih telefonskih poziva i dramatičnog posredovanja, pregovarači su uspjeli smiriti Rakića. Postignut je taktički kompromis koji je omogućio nastavak pregovora o predaji ostalih strateških točaka, poput zračne luke koja je predana samo dva dana kasnije.

Predaja vojnih objekata

Dom JNA nije devastiran, ali je zato predaja vojnog aerodroma završila kobno: vojska je sve odnijela i minirala pistu. Prilikom razminiranja piste, 10. studenoga 1991., od nagaznih mina izgubili su život Vicalj Marjanović, Stevo Grbić, Marijan Vinković i Dušan Bulešić.

Vojska je opustošila dobro opremljenu Vojnu bolnicu. Sve su ukrcali na brodove i isplovili prema Crnoj Gori. Plijen vojske u povlačenju. U hrvatske ruke prešla je 4. studenoga 1991. godine.

Kasarna kod Mlina bila prvi vojni objekt preuzet u Hrvatskoj od JNA i preko nje je tajno prvo oružje TO otišlo na ratište. Sljedećih dana predane su vojarne u Barbarigi, Štinjanu, Svetici kraj Šišana, na Valamarinu i još neki armijski objekti. Vojarna Vladimir Gortan predana je 30. listopada 1991., a 4. studenoga i zgrada "Karlo Rojc". Sljedećeg dana, 5. studenoga 1991., počela je primopredaja pulske Vojne bolnice. 7. studenoga 1991. u hrvatske ruke predan je Dom JNA, i to u savršenom stanju u kakvom nije bio niti jedan drugi vojni objekt u Puli. Sljedećeg je dana predan i kompleks zrakoplovnog goriva u Budavi koji je bio u nadležnosti vojne zračne luke.

U hrvatske ruke predan je 26. studenog 1991. vojni kompleks Valsaline-Mornar, 12. prosinca 1991. JNA je predala Katarinu, a dan kasnije Valelungu. Predane su u veoma lošem stanju i djelomično devastirane. Zgrada zapovjedništva VPS-a predana je 14. prosinca 1991., a svi preostali vojni objekti dan kasnije.

Radovan Juričić (Osobna arhiva)

Ključeve Muzila, posljednje lokacije pod kontrolom JNA u Puli, admiral Rakić predao je 16. prosinca 1991. Na Muzilu noć su proveli kao taoci Delbianco i Juričić, kao jamstvo da vojska u povlačenju s Muzila neće biti napadnuta. I ovaj veliki vojni kompleks je devastiran.

Povezane vijesti

• SAMO NAJTVRDOKORNIJI KOLEKCIONARI još uvijek popunjavaju zbirke
• TKO JE ZASLUŽAN ŠTO PULA PRIJE 30 GODINA NIJE RAZORENA? Ivica Račan je Lucianu Delbiancu navodno rekao: Napadni već jednom taj Muzil! Srećom, Delbianco to nije učinio...
• Na današnji dan 1872. godine u Puli otvoren Mornarički kasino, današnji Dom hrvatskih branitelja