Gradska kronika

Neobičan suživot mačaka i lisica na pulskim ulicama: Problem nije nastao preko noći pa preko noći neće biti ni riješen

| Autor: Jelena Milović
(Snimio Milivoj Mijošek)

(Snimio Milivoj Mijošek)


Da se mačke i lisice nađu u istom novinskom tekstu, osim zbog njihove zajedničke životinjske iskaznice, na prvu se ne može jednostavno povezati. Međutim, i jedna i druga životinja bazično moraju jesti, a hrana se u urbanim središtima danas nalazi ili na organiziranim hranilištima ili, poglavito u slučaju lisica, u kontejnerima za smeće. Na informacije o pojavi lisica na nekoliko frekventnih lokacija u gradu, obratili smo se Skloništu za životinje na Velom Vrhu kako bismo saznali u čijoj su one točno nadležnosti i kako bismo kao građani trebali ili ne trebali na tu pojavu reagirati.

Ne uznemiravajte životinje!

Voditelj Skloništa dr. vet. med. Bojan Zidarić pojasnio nam je kako ove divlje životinje u gradu zakonski nisu u njihovoj nadležnosti te nas je uputio na lovačka društva. Međutim, iako nisu izravno odgovorni za zbrinjavanje lisica, Zidarić ipak apelira na ono osnovno, zdravorazumsko razmišljanje, a to je da građani jednostavno ne uznemiravaju ove divlje životinje. Razloga za strah nema, a bjesnoće na našem području nema već dugo.

(Snimio Milivoj Mijošek)Bojan Zidarić (Snimio Milivoj Mijošek)

- Posve je normalno da se pojavljuju u gradu. Kako ljudi hrane mačke na hranilištima, tu i lisice vrlo lako pronalaze gotovu hranu za sebe. Građane bi stoga trebalo zamoliti za razumijevanje; ne treba se bojati, vremena se mijenjaju, a divlje životinje, očekivano, ulaze u urbanu sredinu, podsjeća Zidarić na uobičajenu dinamiku koju u Puli živimo već neko vrijeme.

S obzirom na to da spominjemo uobičajenu gradsku dinamiku, voditelj Skloništa povezuje cijelu priču i s razumnom, stručnom praksom sterilizacije i kastracije uličnih mačaka, koja je u našem gradu dovela do njihova osjetno manjeg broja. Stoga se ponovno vraćamo na te ciljane veterinarske prakse koje realitet suživota čovjeka i životinja uspješno kontroliraju, posebice u samom startu kontrolom populacije.

- Mi i dalje to moramo kontinuirano raditi, a podsjećam da je zakonski okvir takav da baš mi s terena moramo hvatati mačke. Ne mogu ih građani donositi na svoju ruku jer je takva stroga regulativa. To nama u praksi stvara i određene logističke probleme, a nadređeni bi morali pratiti te izazove i jače stati iza nas. U Skloništu je trenutačno zaposleno nas svega troje djelatnika, a uz sve objektivne izostanke s posla, dnevnih obveza je toliko da iznimno teško pokrivamo velike potrebe na terenu, iskreno nam otkriva Zidarić.

U Skloništu dnevno obrade i do pet mačaka, što su uistinu iznimni rezultati s obzirom na njihove skromne kapacitete. Surađuju, osim što su gradsko sklonište, i s Općinom Medulin, ali u preuzimanju uličnih mačaka u tome im ne mogu pomoći ni građani, pa ni komunalno redarstvo. Naime, zakon je tu kristalno jasan i ne dopušta nikome osim ovlaštenom Skloništu obavljanje ovakvih zadataka. Sve to rezultira stalnim prekomjernim radom, a iako suradnje među institucijama mora biti, cijeli pritisak pada upravo na njihova leđa. Mačkama se, slikovito rečeno, "fućka" za općinske i teritorijalne jedinice, a svima nama u sustavu potrebno je uočavanje znatno šire slike.

Uskoro izlov u Puli

Dolazak po životinju na teren nije samo puko preuzimanje, a svaka je situacija priča za sebe. Odlazak na različite i udaljene lokacije koje pokrivaju spomenuta područja dodatno oslikava obujam posla kojeg su u Skloništu preuzeli na sebe. Zakonski okvir nalaže da se mačka nakon zahvata vrati u svoje prirodno stanište. Limitiranost kadra u Skloništu, unatoč svemu, rezultira konkretnim pomacima na terenu, a kako se ovaj sustavni problem godinama zapostavljao, trebat će proći još neko vrijeme da se u potpunosti vide svi pozitivni rezultati.

Problem nije nastao preko noći pa preko noći neće moći biti ni riješen, zaključuje Zidarić. Kako bismo svemu dodali i jednu pozitivnu notu, saznajemo da udomljavanje životinja iz Skloništa u Puli ide jako dobro, a ključni razlog jest to što se životinje s ovog mjesta kući nose potpuno zdrave, cijepljene i čipirane.

A kako smo započeli s lisicama, s njima ćemo i završiti. Naime, upitali smo Manuela Petrića, predsjednika Lovačkog društva "Jedinstvo" iz Vodnjana, kakva je praksa s lisicama u urbanim središtima i imaju li i oni slične informacije s terena koje su došle do naše redakcije.

Ilustracija (Pexels)Ilustracija (Pexels)

- Trenutačno nismo dobili nikakve službene dojave građana. Inače, Grad Pula ima svoj važeći Program zaštite divljači. Uskoro će uslijediti planirano istjerivanje i izlov unutar nelovnih površina. Ako se lisice pojave u samom centru grada, na tim se lokacijama postavljaju posebne zamke, a ako se zateknu izvan naselja, vrši se izlov i istjerivanje. U slučaju živolovnih zamki, uhvaćene lisice se nakon toga žive i nepovrijeđene vraćaju u njihova prirodna staništa. Takve pojave u kvartovima mogu biti pojedinačne, kada se lisica samo prošeće ili se pojavi u blizini kontejnera u pronalaženju lakog obroka. Apeliramo na građane da ih puste na miru i da ih ne uznemiravaju, to su danas posve normalne pojave, poručuje Petrić.

Zaključno, osim neodoljive potrebe da ih se u prolazu uslika mobitelom jer su prava mala ulična atrakcija, ove divlje životinje možemo i trebamo samo mirno ispratiti pogledom. Kako smo kao društvo godinama fleksibilizirali i brisali granice urbanog i neurbanog prostora, mora se iskreno priznati kako smo pojave kojima se sada naivno iščuđujemo zapravo - sami prouzročili. S tim u vezi trebali bismo se u svakodnevici i ponašati. Postavili smo umjetne gabarite svog okoliša, a priroda je, kao i uvijek, pronašla svoj put - posve izvan svih naših teritorijalnih i administrativnih granica.

Povezane vijesti










Trenutno na cestama