Šest desetljeća prijateljstva
Prošlo je 60 godina od mature, a na ponovnom okupljanju dočekalo ih je posebno iznenađenje
(Privatni album)
Godišnjice mature prilika su za evociranje lijepih uspomena na školske dane, dogodovštine koje se po stoti put prepričavaju, svaki put zvuče drukčije, a opet ostaju jednako autentične. To su trenutci ispunjeni smijehom, zabavom i dobrim raspoloženjem, prisjećanja na mladost, prve simpatije, plesove, želje i ambicije, ali i povratak u neko ljepše, bezbrižnije i nevinije doba.
Često pišemo o proslavama godišnjica mature, a svoju 60. obljetnicu završetka školovanja obilježila je i generacija koja je 1966. godine završila srednju medicinsku školu. U petak su se ponovno okupili kako bi se prisjetili zajedničkih školskih dana i lijepih trenutaka.
Ovom je susretu posebnu važnost dala činjenica da im se pridružila i njihova razrednica Claudia Milotti. Upravo joj je rad s ovom generacijom bio prvi posao, a odmah je dobila odgovornost razrednice, i to nakon što je tek završila vlastito školovanje i zakoračila u profesionalni život. U kasnijim je godinama postala poznata ne samo po svojim ronilačkim uspjesima nego i kao dugogodišnja ravnateljica Talijanske srednje škole. Zaslužna je za izgradnju nove školske zgrade, ali i za očuvanje talijanske škole u njezinim najtežim godinama.
- U prvi razred krenulo nas je 47, no znate kako to ide - neki se nisu pronašli u tom zanimanju, a neki su odabrali druge smjerove, tako da nas je na kraju školovanje završilo 32, kazala je Ivanka Beaković Vareško, koja je, uz Anu Zohil Šarić, bila organizatorica ovoga druženja.
Susretu su nazočile i Mira Duić, Slavica Benčić, Mirna Komić, Majda Poldrugovac, Milena Vojković, Neva Gregorc, Ecia Peruško, Anđelina Đapić, Dragica Pekica, Jelica Marjanović, Milka Čalić, Ana Kukac i Marija Barich.
Sjetili su se i svojih pokojnih kolega, kao i onih koji danas žive daleko ili zbog bolesti nisu mogli prisustvovati susretu.
Njihova se razrednica prisjetila 47 parova očiju koji su je nekoć znatiželjno promatrali dok je stajala pred njima s dnevnikom u ruci. Bila je to škola sa svega četiri učionice i jednim kabinetom, daleko od današnjih standarda i opremljenosti, ali s mnogo dobre volje, entuzijazma i predanosti radu. Upravo su ti ljudi, unatoč skromnim uvjetima, stvarali temelje znanja, prijateljstava i uspomena koje traju već šest desetljeća. I mnogi su se afirmirali u svojoj profesiji.
