(Snimila Jelena Milović)
Mogli bismo reći da život od nas često traži instant dokaze tvrdnji i stavova. Jedan dan u novinama spomenete ptice i iskreno se veselite brizi o njima, a već se idući dan s njima neposredno susretnete na asfaltu i pokušavate jednoj od njih spasiti život. Ova gradska priča još je jedan opipljiv dokaz kako se stvarni život puno više odvija izvan ekrana - na ulici, među ljudima i životinjama. Kada se krećemo svojom standardnom rutom, hodamo gotovo kao na autopilotu. Upravo zato, sve što izlazi iz uobičajene matrice trenutno će nam privući pažnju.
Bio je to slučaj i s autoricom ovih redaka. Naime, galebovi su već dugo dio prepoznatljivog gradskog dekora i vizualnog identiteta naših ulica, i premda u javnosti ne uživaju simpatije kao neki drugi primjerci životinja s kojima se susrećemo, oni su stalni postav kojeg u ovom našem biološkom okruženju moramo prihvaćati. Stoga i ne čudi da u tom intenzivnom suživotu na betonu nerijetko dolazi i do neželjenih, nesretnih situacija.
Jedan je galeb tako stradao u srazu s vozilom, nakon čega je, iako se nastavio gegati, već na prvi pogled bilo vidljivo da je ozbiljno ozlijedio krilo. Prizor ovog velikog predatora, koji nemoćno i dezorijentirano traži zaklon gdje će se sakriti, malo koga ostavlja ravnodušnim. Barem većinu. Budući da je bilo očito da je krilo slomljeno i da ptica više neće moći sama poletjeti, kontaktirali smo Sklonište za životinje na Velom Vrhu, a ljubazni djelatnik Tihomir obećao nam je kako stiže u najkraćem roku.
Inače, prići galebu u takvom stanju šoka se ne preporučuje, a ako pritom pri ruci imate kakav prekrivač, najbolje ga je do dolaska stručne službe pokriti kako se ne bi kretao ili, kao u ovom konkretnom slučaju, u panici podletio pod neki drugi automobil. Priroda je često surova i prijeteća, a kako za svakog predatora postoji i njegov predator, ulična mačka koja se u sekundi uzvrtjela oko ranjenog galeba doslovno nas je ukopala u mjestu. Srećom, Tihomir iz Skloništa stigao je brzo, opremljen transporterom i velikim pokrivačem, pa smo zajedničkim snagama uspjeli nadmudriti galeba za kojeg smo se pribojavali da će se sakriti duboko ispod parkiranog automobila. Akcija hvatanja uspješno je provedena, a mi se toplo nadamo da će takav biti i njegov konačni oporavak.
I ova je ulična crtica samo još jedna velika potvrda kako nam geografska ili emocionalna udaljenost od nekog bića može vrlo lako stvoriti antipatiju, dok nam neposredna, fizička blizina i uvid u patnju u trenu probude onu običnu, iskrenu ljudsku sućut i potrebu da pomognemo. Kada se nađemo licem u lice s nemoći, sve teorije padaju u vodu -ostaje samo nagon da spasimo život.