nOĆNI ĐIR PO pULI
Istražili smo: Gdje i kako se mladi zabavljaju?
(Snimila Matea Cakić)
Subota navečer, nešto iza 21 sat. Centar Pule pun je ljudi, terase kafića gotovo popunjene, pa tako i grad, koji, barem na prvi pogled, djeluje živahno. Ipak, kada se zaviri ispod površine - iza punih ugostiteljskih objekata i ulica prepunih turista, slika se drastično mijenja.
Puls Pule u subotu navečer često ostaje rezerviran samo za turiste, one koji su ovdje po pet ili sedam dana. Ipak, za one koji žive ovdje cijelu godinu, a posebice za mlade, gradska večer u najvećem istarskom gradu nudi malo izbora, bilo to u špici ljetne sezone, a pogotovo izvan nje.
- Izašle smo s jednostavnom namjerom - pronaći mjesto u Puli na kojem bismo mogle provesti večer, popiti piće, poslušati glazbu i malo se zabaviti. Umjesto toga, nekoliko smo puta prošle gotovo cijelim centrom uzduž i poprijeko, pokušavajući pronaći mjesto na kojem se doista nešto događa, no nismo imale sreće, govore nam dvije djevojke.
Park vs. lokali
Žive glazbe nema, a mnogi gosti u kafićima svoje vrijeme provode svatko na svom mobitelu. Je li u pitanju tek nezainteresiranost današnjih generacija ili pak kronični nedostatak sadržaja koji bi mlade odvojio od mobitela - pitanje je koje ostaje visjeti u zraku.
U parkovima, kao što je Titov park, situacija je nešto bolja nego u ugostiteljskim objektima. Tinejdžeri su bili raspršeni po klupicama, s bocama piva ili jeftinijeg vina, pokušavajući sami stvoriti atmosferu koja im u gradskim lokalima očito nedostaje.
U Titovom parku također je bilo okupljenih mladih, ali i nešto starijih. U jednom se trenutku čak činilo da se ondje ljudi bolje zabavljaju nego na pojedinim terasama u samom centru. Ipak, ti prizori daleko su od onoga što je Titov park bio do prije samo nekoliko godina. Nekada žila kucavica pulskih izlazaka - Titov park bio je prostor na kojem su se okupljali ljubitelji noćnog života - od onih koji su tek krenuli izlaziti, pa sve do starijih ekipa koji su se neplanirano okupili i nastavili druženje do kasnih noćnih sati. Danas su takva okupljanja puno rjeđa, a u noćnom điru po Titovom parku može se vidjeti samo pokoje društvo.
Glazbeni program, ili nedostatak istoga, dodatno sužava izbor mjesta za izlaske mladima. Naime, problem nastaje za sve one kojima ne odgovara onaj uobičajeni glazbeni program koji se najčešće pušta. U klubovima, a koji se u centru Pule mogu izbrojiti na prste jedne ruke, pušta se ili glazba prilagođena turistima, ili se program vrti oko narodnjaka, a koji, iako popularni, nisu za svačiji gušt. Za onaj dio publike koji traži nešto drukčiji ritam, elektronsku ili alternativnu scenu, prostora jednostavno nema, izuzev nekoliko evenata koji se organiziraju sporadično tijekom ljeta.
O ponudi glazbe
- U klubovima forsiraju cajke, a dodatan problem je što iako u klubu formalno vrijedi pravilo da je ulaz zabranjen onima ispod 18, u praksi se to ne provodi. Nema se gdje izaći - izađem u kafić popiti nešto i nakon toga nema što. Idem u Arenu kad je neki dobar koncert, možda i u Cave Romane, ali zimi nema ni toga. Nekada se išlo u Titov park i onda u Uljanik ili u Rojc, toga više nema, osim ako se ne organizira neki privatni party, pa to bude lijepo, bude i starije ekipe, rekao nam je jedan pulski DJ.
Čini se da su mladi u Puli prepušteni sami sebi. Dok se grad fokusira na turističku sezonu, za život izvan nje nema ni prostora ni programa. Jer nije problem samo u tome ima li ljudi. Ljudi u Puli subotom navečer očito ima. Pitanje je što im grad nudi.
Ako mlada osoba izađe u 21 sat i nakon nekoliko obilaska centra grada ne uspije pronaći mjesto na kojem može slušati glazbu, plesati, družiti se i ostati vani do kasno, teško je ne zapitati se kakvu zapravo ponudu noćnog života Pula ima za svoju mlađu populaciju. Grad koji je tijekom dana prepun turista i posjetitelja, navečer kao da naglo spušta rolete. A oni koji ipak žele nastaviti večer - moraju sami pronaći način.
I iako Pula i dalje nosi reputaciju rockerskog grada, danas se može nostalgično razmišljati o vremenima o kojima starije generacije često pričaju - vremenima kad se moglo izlaziti u Disko 33, Marelicu, Piramidu, Hotel Pulu, Circolo (koji je također svojevremeno imao večernji disko program), Klub Uljanik, ili pak disko Monvi u Rovinju, Aquarius u Medulinu ili pak možda već i zaboravljeni disko Plompa u Fažani... Popis je podugačak i moglo bi se nabrojati još podosta mjesta i klubova na koje su Puležanke i Puležani izlazili, no danas su sva ta mjesta gdje su se nekad zabavljali mladi samo sjetno sjećanje onih koji su u tim klubovima proveli brojne lijepe trenutke. Hoće li se nešto promijeniti - ostaje za vidjeti - no naš noćni đir po gradu ostavio je jasnu poruku - mladi žele sadržaje, a ako ih nema, rađe će ostati kod kuće i zabavljati se u vlastitoj režiji.
