Antonio Ivanišević, novi vlasnik brodogradilišta Tehnomont (Snimio Milivoj Mijošek)
Sredinom rujna Tramontana Yachts iz Krila Jesenice preuzela je većinski udio u pulskom brodogradilištu Tehnomont kako bi u njemu gradili i obnavljali jahte. Iza brenda Tramontane stoji 32-godišnji Antonio Ivanišević s partnerima. Oni su Tehnomont preuzeli od bivšeg vlasnika Ante Obućine koji je brodograditeljski dio Tehnomonta prodao manje od godinu dana nakon što je preuzeo tvrtku od prošlih vlasnika.
I dok je Obućina ostao vlasnik Tehnomontove marine, u brodogradilište je ušla tvrtka koja s njim ima velike planove za budućnost. Preuzimanjem Tehnomonta, jahtaški brend Tramontana Yachts radi važan iskorak u razvoju i pozicioniranju na međunarodnom tržištu. Stoljetna tradicija, domaće znanje i postojeći proizvodni kapaciteti u Puli postat će temelj novog poglavlja koje otvara prostor za daljnji razvoj i gradnju jahti u Hrvatskoj za domaće i inozemne naručitelje. O svemu tome za Glas Istre govori novi vlasnik brodogradilišta Tehnomont Antonio Ivanišević.
- Naš ulazak u Tehnomont bio je prirodni ciklus u našem razvoju. Kao što sam rekao više puta, moj san je počeo s brendom Tramontana i s jahtom Clase Azul koja je bila prvi hrvatski brod tog tipa. Kao što i sami znate, mi smo u Hrvatskoj imali brutalno dobru podlogu u brodogradnji pa tako i u pulskom Uljaniku. Nažalost, u Uljaniku je nakon tog slavnog razdoblja sve stalo. Koji je točno razlog tome, ne bih sada u to ulazio. Ja sam praktički proživio život odrastajući u Krilu Jesenicama, radeći na obradi metala. Cijeli život me to prati. I kad sam došao u priliku, napravio sam svoj prvi brod pa drugi, i tu sam sanjao i zamišljao nešto malo više. Dok su drugi brodograditelji imali izgrađen brend i sve posloženo, mi nismo imali ništa. To se zapravo radilo u hodu, nekako kao "garage build". Ja sam tu možda bio prenapredan, imao sam neke napredne ideje. Radio sam prvo u remontu, radiš na tim brodovima i gledaš sve to. Dok sam bio u toj poziciji, napravio sam svoj prvi brod i nakon toga sam dobio priliku napraviti svoj vlastiti projekt. Taj je brod dobio nagradu u Monaku za dizajn, što je bilo veliko priznanje, jer nikad naš brod, izgrađen u Hrvatskoj, nije dobio takvu nagradu. Nakon toga smo dobili stvarno ogroman interes na tržištu.
(Tramontana Yachts)
Govorili su nam: "Slušaj, nakon Tramontane, možete li ponoviti projekt?" Uvijek je odgovor bio da možemo, a onda bi uslijedilo sljedeće pitanje: "A gdje ti je škver?" Škver nisam imao. Znali smo to, nismo se mi tek tako probudili i rekli idemo vidjeti kako ćemo to napraviti. Ispitivali smo opcije svugdje – terene, marine, Vranjic, Salonit, Greben... ali sve je to bilo bez papira, bez dozvola, sve je bilo katastrofa. Doslovno, da ideš od vrha Hrvatske do juga, ne možeš naći čisto rješenje.
A ja od kad znam za sebe, znam za Tehnomont. Budući da se svi bavimo istom branšom, Tehnomont je za nas uvijek bio – nemojte me krivo shvatiti – neka nedostižna zvijezda. Jer ste vi ovdje u Puli bili korak ispred svih, prateći svjetske trendove od turizma do samog zavarivanja i gradnje. Uvijek ste nam bili malo predaleko i preskupi za našu tadašnju razinu. Zato na pulski Tehnomont uvijek gledam kao na neku sjevernjaču, i imam veliki respekt za sve ljude iz ovog kraja.
- Imali smo veliku sreću što smo ga upoznali. Moram naglasiti, bez obzira na to što piše u medijima, izuzetno mi je drago što sam upoznao tog čovjeka. Mislim da je njegov ulazak u Tehnomont prije nas bio krucijalan da bismo mi danas uopće mogli biti ovdje. On je ušao u marinu, ali njegov cijeli cilj bio je da se Tehnomont što više poboljša. Znači, on je ušao i, što se tiče dokumentacije, planova, investicija i ugovaranja, stvarno pokrenuo lavinu toga. Kada kupiš firmu koja ima tradiciju od 100 godina, ona ima i 100 godina stare papire, zapise i svašta nešto. Tu je Ante stvarno, tijekom te godine dana našeg zajedničkog odnosa kao međuvlasnik, sredio te stvari maksimalno i podigao ih na visoku razinu.
Kad smo se upoznali, on je više puta naglasio: "Jako mi je važno da u Tehnomont dođu pravi ljudi, jer je ovo stvarno dobra priča. Tu rade dobri ljudi, ne želim da ovo kupi bilo tko pa da ugasi firmu." Tako je i bilo. Dugo vremena smo proveli u upoznavanju, razmjeni informacija, i drago mi je što je to tako završilo. Jer bez Ante Obućine mi danas ne bismo mogli biti ovdje.
- Gledajte, ja ne bih ni sjedio ovdje niti razgovarao s vama da nemamo interes pokazati javnosti što se točno radi. Možda ljudima izgleda neobično, ali djela pokazuju više od riječi. Sam ovaj naš intervju ne služi tome da se samo priča u prazno. Meni bi osobno bilo draže da ste vi došli i slikali već gotov, izgrađen projekt. Ali u redu, jasno mi je, javnost želi vjernu sliku i viziju. A najbolja slika i vizija je ta da mi svi doslovno mijenjamo svoje relativno komotne živote, s čvrstom namjerom da se potpuno posvetimo ovome. Sav novac i profit koji smo zaradili i koji zarađujemo, ulažemo natrag u Tehnomont. Naš plan nije doći ovdje i potpuno izbrisati sve što se dosad radilo. Nećemo "okrenuti ploču" u smislu da prekinemo gradnju ribarskih brodova. Plan je da uz njih gradimo i jahte za međunarodno tržište, koje će ploviti u svim marinama svijeta.
Ako si loš u ovom poslu, ispadaš odmah. Znači, ovo je Liga prvaka. Izgubiš doma 5:0 i gotovo – sjediš kod kuće. Nema tu prostora za greške, u našoj industriji ne možeš proći na neku simpatičnost. Engleska poslovica kaže: "Good, but not good enough". Mi smo u ovu industriju došli s pet godina dokazivanja iza sebe. I sada nam klijenti kažu: "Aha, u redu, pratimo vas u svemu." Kada kupim škver i modificiram ga, to radim s jasnim ciljem. Otvaramo i tehnički i estetski, ali prije svega funkcionalni pogon koji može prihvaćati veće i ozbiljnije projekte. Želimo postići to da klijent može iz New Yorka sletjeti u Pulu, otići na Brijune, a mi mu preko zime ovdje održavamo i otvaramo sve brodove.
- Rekao bih da nam je pomogao naš dalmatinski dišpet i luda volja, ali i pozicija koja nam omogućuje da ponudimo nešto drugačije. Ja mogu nacrtati i napraviti brod od 80 metara, ali bitni su ljudi koji to realiziraju. Naši ljudi su brutalni. Ja ne znam zemlju na Mediteranu koja ima više brodograđevnih gena od nas, još od vremena Venecije pa do danas. Pogledajte nizozemski Feadship, oni rade najbolje luksuzne jahte na svijetu, a njihovi najbolji zavarivači i inženjeri su zapravo Hrvati. Kako naši ljudi mogu biti najbolji u Nizozemskoj, a u Hrvatskoj ne bi mogli?
(Tramontana Yachts)
Kada odeš u Monako na sajam pa gledaš što radi konkurencija, moraš znati jednu velika stvar. Talijani, koji su nam glavni konkurenti, naši su susjedi. Turke neću ni računati u istu kategoriju jer američke banke i Europska unija ne prate njihovo financiranje na isti način, tako da su oni izvan ove uže konkurencije. Talijani su, s druge strane, puni kapaciteta. Međutim, tržište se promijenilo. Talijanska brodogradilišta su toliko zauzeta da rade isključivo semi-custom jahte. Znači, kod njih je svaki brod "štancanje" i copy-paste, ide serijski i nema promjena. Bez obzira na to što znaju da se nešto može napraviti bolje, nemaju potrebe mijenjati proces, jer im posao ide. Kod nas je drugačije. Mi imamo procese gdje klijent može tražiti da prozor bude širi ili viši, možemo se igrati oko tih detalja i prilagoditi željama kupca. Samim time imamo ogromnu prednost nad bilo kojim Talijanom jer smo fleksibilni poput boutique hotela. Zašto su najskuplji hoteli oni sa samo 20 soba? Zato što se u njima svakom gostu možeš maksimalno posvetiti i dočekati ga kraljevski. Mi smo taj boutique škver koji ima dovoljno vremena i kapaciteta razvijati se prije nego što postavimo strogu korporativnu gradnju.
- Tako je, osim same gradnje, drugi ključni dio našeg posla je menadžment brodova. Mi smo naš drugi brod, Scorpius, prodali jednom Amerikancu. Vrhunski lik, ali njega je zanimalo sljedeće: "Brod je predivan, prošao je sve inspekcije, ali ja ne želim kupiti probleme. Ne želim sam tražiti deset članova posade, ne znam što su pumpe i ne želim se baviti menadžmentom." I upravo tu se diferenciramo od drugih – nudimo kompletan menadžment paket. Znači, ako imate viška novca, sviđa vam se brod i želite ga koristiti nekoliko tjedana godišnje za odmor i zabavu, a ostatak godine ne želite razmišljati o njemu – mi preuzimamo sve. Mi pronalazimo i zapošljavamo posadu, radimo budžetiranje i itinerar plovidbe. Interes za ovakvim rješenjem je stvarno ogroman. Taj cijeli ciklus, od čartera do dokazivanja kroz Tehnomont, povezan je. Jedno bez drugoga ne ide.
- Trenutačni kapacitet gradnje ovdje je oko 1,5 brod godišnje, ponajviše zato što se moramo nadograditi s dodatnim natkrivenim, halnim prostorom. Upravo o tome je bio naš današnji sastanak. Za pet godina vidimo Tehnomont kao škver u kojem će se moći raditi refit (obnova) i novogradnje za brodove do 70-80 metara. Ne kažem da ćemo raditi osam novogradnji odjednom, ali karikiram: radit ćemo npr. dvije novogradnje, dva refita i tri projekta održavanja za brodove od 50+ metara godišnje. Za pet godina vidim Tehnomont na svjetskoj sceni kao priznatog i aktivnog člana zajednice superjahti, vrlo visoko pozicioniranog. Natjecat ćemo se s Italijom, što je izuzetno bitno, ali s hrvatskom radnom snagom. Mislim da je geolokacija Pule i općenito Hrvatske ključna za uspjeh. Pula je u tom smislu prometno puno bolje povezana i pristupačnija od Splita ili nekih južnijih lokacija.
- Ne, neću odustati od ribarskih brodova. Otvoreni smo za sve. To je naša tradicija i baza. Ribarski brodovi nam mogu izvrsno poslužiti za popunjavanje praznih kapaciteta i održavanje kontinuiteta rada, tako da to sigurno ostaje dio naše priče. Ako sve bude išlo po planu, u budućnosti ćemo moći birati i prihvaćati najbolje poslove.
- Sigurno nas u početku gledaju s malo zadrške ili podozrenja, ali to je sasvim normalno. Mi donosimo dokaze i rezultate koji govore sami za sebe. Mi smo po tom pitanju dosta mirni. Smatram da je puno teži i veći potez bio doći do ove pozicije u kojoj smo danas, nego što će biti ovaj korak naprijed. Teže je iz ničega stvoriti nešto malo, nego iz nečega što je već stabilno i dobro stvoriti nešto još veće. Mislim da je put do današnjeg dana bio najzahtjevniji dio.
- Možemo ugovoriti puno posla, ali velika prednost mene i cijele naše ekipe je u tome što nismo nerealni. Izuzetno je važno ostati čvrsto na zemlji jer u ovom poslu nema prava na kiks. Ako pogriješimo u nekom koraku, ako prihvatimo dva projekta, a ne možemo isporučiti nijedan, gotovi smo. Zato smo povukli kočnicu kako bismo se posložili iznutra. Unapređujemo softver, usklađujemo procese i procedure kako bi ih jedan klijent iz Amerike mogao savršeno razumjeti te maksimalno uređujemo administraciju. Tek kada taj dio potpuno uigramo, možemo početi graditi po dva velika projekta odjednom u Puli.
Trenutačno smo završili nacrte i rendere našeg novog projekta, a uskoro krećemo i s gradnjom. Stvarno je moćno gledati što smo sve razvili unutar tvrtke – kompletan inženjering i dizajn. Doslovno je svaki centimetar ovog broda detaljno promišljen.
Brodogradilište Tehnomont (Snimio Milivoj Mijošek)
- Cijena je oko 30 milijuna eura. I to nije naša izmišljena procjena, nego procjena vodećih svjetskih agencija za jahte. Mi naravno možemo svašta sanjati, jer svakom je graditelju njegov projekt najdraži, ali želje su jedno, a realne mogućnosti tržišta drugo. Mi smo predstavili kompletan plan, ideju, specifikaciju i buduću opremu, a agencija je nakon evaluacije procijenila brod na 32 milijuna eura. Kada taj brod bude završen i kada s hrvatskom zastavom isplovi iz Pule, to će biti najveći ponos za sve nas.
- Ovaj projekt koji se trenutačno gradi u Trogiru bit će završen 2028. godine i odmah ide na svjetske sajmove. Što se tiče njegovog sestrinskog broda, gradnju ćemo započeti ovdje u Puli. Naravno, u početku ćemo naručivati trupove, a kompletno opremanje raditi ovdje. Plan je da pulski brod bude gotov na ljeto 2029. godine. Znači, gradit ćemo dva broda u tri godine. I tu smo u velikoj prednosti pred drugima – gradimo znatno brže od ostalih škverova na tržištu.
Možete li reći nešto o svojim počecima? Kako ste uopće ušli u ovaj posao, s obzirom na to da dolazite iz Krila Jesenice koja je tradicionalno povezana s pomorstvom?
- U obitelji nas je petero braće. Ja sam rođen u Australiji 1994. godine, a otac je 1999. rekao majci: "Nećemo više biti ovdje, idemo natrag u Hrvatsku." To je bilo teško poslijeratno vrijeme, morao je sve prodati i krenuti ispočetka u Hrvatskoj s novim poslom. To je bio izuzetno hrabar potez mog oca i drago mi je što je to učinio. U Krilu živimo na samoj rivi, i što radiš kao klinac? Prođe neki turist, šeće po rivi, pita te gdje se lovi riba, a ti mu ponudiš pomoć: "Hajde, ja ću ti nabrusiti udicu ili pokazati mjesto." Tako zaradiš svoj prvi džeparac. Između kuće, škole i treninga odradiš dva sata, zaradiš 20 kuna i super. Kasnije, kroz sezone, radio sam u ugostiteljstvu. Bio sam konobar na moru, a potom sam u jednoj agenciji počeo raditi kao cruise manager. Tu sam stekao najveće i najvažnije iskustvo. Radio sam taj posao pet godina i istinski uživao u njemu. Bio sam spona između broda, posade i zahtjeva gostiju. Kada si u toj ulozi, točno naučiš što posadi smeta, a što gostu treba.
Antonio Ivanišević, novi vlasnik brodogradilišta Tehnomont (Snimio Milivoj Mijošek)
Kroz taj rad primijetio sam jednu stvar koja mi je smetala. Svi mi volimo Hrvatsku, ali u našem turizmu često je bio prisutan neki strah i mentalitet: "Daj minimum, izvuci maksimum." Ako gost ima dvije boce vode, gleda se koja je jeftinija, skuplja se svaka kuna... To je onaj stari, usađeni mentalitet s ciljem da se prođe što jeftinije. Moja vizija je bila drugačija. Smatrao sam da moramo uložiti više u estetiku i kvalitetu, pružiti gostu više kako bismo stvorili puno jači i bolji proizvod. Nisam htio da budemo najjeftinija niša, nego da budemo najbolji. Nakon toga došla je korona pa sam se počeo baviti privatnim čarterom, organizacijom custom-made vjenčanja i zabava na brodovima. Tu sam upoznao svog sadašnjeg biznis partnera. Tada uopće nisam znao tko je on. Došao je u Hrvatsku dva puta, a drugi put me tražio da mu ispričam svoju ideju. Pitao me bih li ja kupio svoj prvi gotov brod, a ja sam mu odgovorio da ne bih – radije bih napravio potpuno novi i ozbiljniji projekt ovdje u Hrvatskoj, u Krilu Jesenicama kraj Splita. Vjerovao sam u našu geolokaciju, znanje naših ljudi i dobru povezanost s njemačkim i austrijskim dobavljačima materijala. On mi je tada rekao da napravim feasibility studiju, ja u tom trenutku nisam ni znao što to točno znači! Otišao sam u Split kod najboljih knjigovođa koje sam znao, oni su mi pomogli oko brojki, njemu se to svidjelo i tako smo krenuli.
Prvo smo kupili jedan nedovršeni trup koji je stajao napušten u Krilu Jesenicama, preuredili ga i napravili vrhunski brod za čarter. Nakon toga smo sami dizajnirali i napravili naš drugi brod, Scorpius. Sve smo radili sami i evo, sada smo tu. Taj skok od cruise managera do brodograditelja dogodio se izuzetno brzo. Prvi, drugi pa treći čarter pokazali su se super uspješnima, a potražnja na tržištu je sada još bolja. Taj poslovni model uspjeli smo multiplicirati u vrlo kratkom vremenu.