(Privatni album)
Sveučilište u Zagrebu proslavilo je svoj dan svečanom sjednicom Senata na kojoj su dodijeljena najviša sveučilišna priznanja. Među laureatima našla se i rođena Puljanka, izv. prof. dr. sc. Ivana Vitasović-Kosić, kojoj je uručena prestižna nagrada "Praemium Biotechnicum" za iznimna postignuća u znanstveno-istraživačkom i nastavnom radu, promicanju biotehničkih znanosti te razvoju domaće i međunarodne znanstvene zajednice.
Ovo visoko priznanje dolazi na prijedlog Fakultetskog vijeća Agronomskog fakulteta, a potvrđuje status pulske znanstvenice kao pionirke i vodeće autorice u području etnobotanike u Hrvatskoj.
Kako se ističe u obrazloženju Agronomskog fakulteta, dr. Vitasović-Kosić ne proširuje samo postojeće spoznaje, već otvara potpuno nova istraživačka područja. Njezin najznačajniji znanstveni doprinos predstavlja sustavno utemeljenje i razvoj etnobotanike kao interdisciplinarne znanstvene discipline koja povezuje agronomiju, botaniku, ekologiju, prehranu, etnologiju i zaštitu kulturne baštine.(Privatni album)
Posebnu vrijednost njezina rada čini dokumentiranje tradicijskih znanja o uporabi samoniklog bilja koja su se stoljećima prenosila usmenom predajom, a danas su pred ubrzanim nestajanjem. U razdoblju obuhvaćenom nagradom objavila je čak 31 znanstveni rad iz područja etnobotanike, od čega 24 u najprestižnijim časopisima najviše kategorije (A1), dok njezina ukupna bibliografija broji više od 78 znanstvenih radova i pet knjiga. Međunarodni ugled potvrdila je i ulogom gostujuće urednice u uglednom časopisu Plants, kao i intenzivnom suradnjom s istraživačima od SAD-a i Italije do Indije i Gruzije.
Jednako impresivan je i njezin nastavnički rad - na Agronomskom fakultetu mentorirala je više od 40 završnih i diplomskih radova te komentorirala doktorande, zbog čega je uz nagradu za znanstvenu izvrsnost već nagrađena i Nagradom za izvrsnost u nastavi te Medaljom Agronomskog fakulteta.
Unatoč vrhunskim međunarodnim priznanjima i bogatoj akademskoj karijeri u Zagrebu, pulska se znanstvenica s posebnom strašću uvijek vraća u svoj zavičaj. Upravo na jugu Istre trenutno provodi dvogodišnji etnobotanički projekt "Lokalna etnobotanička upotreba samoniklog i kultiviranog bilja na području južne Istre", koji realizira u suradnji s JU Kamenjak.
- Znanje o istarskom bilju nepovratno nestaje s odlaskom starijih generacija i promjenama načina života, upozorava dr. Vitasović-Kosić.
- Nije pet do podne, već podne i pet minuta! Ako ga sada ne zapišemo i trajno ne dokumentiramo, ostat ćemo bez vrijednog dijela naše tradicije, baštine i identiteta, ističe dr. Vitasović - Kosić.
(Privatni album)
Istraživanje na terenu već daje dragocjene rezultate. Razgovarajući s lokalnim kazivačicama, poput 88-godišnje gospođe Katice Lorencin iz Medulina ili 89-godišnje gospođe Marije Terlević iz Pomera, prikuplja recepte i običaje koji objašnjavaju nekadašnji život u suživotu s prirodom.
Kroz terenski rad dr. Vitasović-Kosić razotkriva bogatstvo istarske flore. Ističe da svako mjesto na jugu Istre ima svoju specifičnu biljnu mješavinu - u Medulinu poznatu kao parežina - u koju ovisno o sezoni idu maslačak, divlji radič, trputac, list sljeza, divlja blitva, koromač, loboda pa i cvjetovi divljeg maka.
U medulinsku parežinu ide i list sljeza
- Zapravo je prava šteta što su mnoge naše visoko nutritivne samonikle biljke zaboravljene. Primjerice, loboda se u kuhinji može koristiti poput špinata, dok tušt (portulak) ima više omega-3 masnih kiselina od ribe! Nekada se živilo lokalno i sezonski, a danas se pomodno okrećemo biljkama s drugog kraja svijeta, kaže dr. Vitasović - Kosić.
Ova nagrada za biotehničke znanosti "Praemium Biotechnicum" kruna je njezina dosadašnjeg rada, ali i poticaj da se rad na terenu nastavi. Projekt istraživanja južne Istre rezultirat će i posebnom publikacijom koja će tradicijsko znanje naših nona i nonića trajno sačuvati za generacije koje dolaze.
Ako se sjećate kako su vaše none koristile samoniklo i kultivirano bilje ili berete bilje na području južne Istre (Štinjana, Medulina, Premanture, Pomera, Ližnjana, Valture i okolice), uključite se u istraživanje. Svoja sjećanja i recepte možete podijeliti kontaktiranjem Javne ustanove Kamenjak.