Dolazak na gat u blizini Ribarske kolibe. Ukrcavanje u Odisej. Brod kreće točno u 11 sati. Ovoga puta, samo nekolicina ljudi na brodu. Nekoliko nasmiješenih dječjih lica koja pokušavaju pridobiti maminu pažnju. Pogled na Pješčanu uvalu s jedne strane, na Verudelu s druge. Puše povjetarac koji barem nakratko ublažava srpanjsku sparinu.

Na otok Veruda stižemo 10 minuta kasnije. Ulazimo u neki drugi, mirniji svijet. Svijet bez vreve automobila i užurbanosti, okruženi drvećem i mirisom mora, djecom koja zabavu pronalaze u svemu osim u ekranima mobitela. Dobrodošli na Fratarski otok.

U središtu svega - ljudi

Fratarski otok je već desetljećima omiljeno mjesto ljetovanja mnogih Puležana, ali i turista koji svoj kutak mira žele pronaći upravo ovdje. To je otok s dušom. Otok na kojem su mnogi od nas proveli svoju mladost i mjesto u kojem nakratko nestaje stvarni svijet. A u središtu svega su upravo ljudi, mali i veliki, koji iz godine u godinu ovdje stvaraju uspomene, prepričavajući ih onima koji će tek otkriti posebne čari Fratarskog.

(Snimila Nina Ljubić)

Pri dolasku na otok dočekao nas je, ni više ni manje, nego pravi mali cirkus - dječica na trapezu i svili, žongliranje, manevriranje s diabolom, žonglerskim rekvizitom u obliku pješčanog sata koji se vrti, baca i hvata pomoću špage pričvršćene na dva štapića. Cirkuski kamp "Cirkus na otoku", čija je voditeljica Manuela Rossi, okuplja djecu od 7 do 12 godina, a ovogodišnja tema je cirkuska olimpijada. Kamp se održava osmu godinu zaredom, a maksimalan broj djece je 30, zbog načina na koji rade.

- Grupe su manje jer se želimo posvetiti svakom djetetu i da svatko može nešto osvojiti. Svaki dan djeca probaju sve discipline, danas je treći dan pa su se podijelili u skupine, odlučuju glavnu disciplinu, govori nam nasmijana Manuela, koja inače drži i satove plesa na svili u dvorani Talijanske škole.

Djecu se, uz cirkuske vještine, uči i strpljenju, što je djeci danas veliki izazov, zaključuje Manuela.

Cirkuski kamp "Cirkus na otoku" vodi Manuela Rossi (Snimila Nina Ljubić)

U razgovoru s dvije djevojčice, Violom i Stellom, saznali smo kako im se sviđa cirkuski kamp i zašto su kao glavnu disciplinu odabrale baš akrobacije na svili.

- Jako nam je lijepo! Svila nam je jako zanimljiva i to sam željela puno godina. Najteže je bilo kad sam tek počela, govore nam djevojčice, koje su se upoznale u kampu i jako brzo sprijateljile, a sudeći po njihovoj složnosti, ovo je tek početak jednog dugogodišnjeg prijateljstva.

Stella se odlučila na vježbanje na svili (Snimila Nina Ljubić)

Šetajući po otoku i upijajući sve njegove ljepote, naišli smo i na Katarinu, koja dolazi iz Ljubljane, ali na Fratarskom preko ljeta boravi već dugih 12 godina.

Katarina na Fratarski otok dolazi već 12 godina (Snimila Nina Ljubić)

- Prije je bilo manje ljudi, danas ima puno više stranaca, uglavnom čujem puno više češkog, njemačkog, francuskog jezika, odgovara nam Katarina na pitanje što se promijenilo proteklih godina.

- Uopće ne razumijem zašto netko ne bi došao na Fratarski, toliko je super. Jako mi se sviđa taj prirodan đir, nema auta, od 23 sata više nema struje, možeš pronaći mjesto odmah do mora. Isto tako, mene podsjeća na moju mladost, sve je nekako ležerno, dodaje Katarina.

Nadalje, u našoj potrazi za pričom naišli smo na prave male prodavače. Igor, Paola, Mihael, Gabriel i Jakov, okupljeni oko malenog plastičnog stola, svatko sa svojom stolicom prodaju narukvice, školjke, privjeske te smilje i lavandu, koju su ubrali iz svog vrta. Potpuno neupućeni u rast cijena i svima mrsku inflaciju, na pitanje koliko su danas zaradili odgovaraju nam onako kako samo djeca znaju - ponosno, veselo i neiskvareno: "Puno! Zaradili smo već pet eura!". Narukvice prodaju po jedan euro, a mi smo ih, naravno, morali kupiti kao uspomenu na ove male trgovce velikog srca.

Ima domaćih, ima i turista

Nakon neumornog hodanja po otoku odlučili smo malo odmoriti noge u kultnom restoranu na otvorenom, Buffetu Otok Veruda. Pri dolasku na šank dočekale su nas ljubazne kuharice, Ljubica i Veronika, koje su unatoč velikim vrućinama nasmiješene i tople prema svakom tko im priđe.

Ljubazne kuharice, Ljubica i Veronika, u Buffetu Otok Veruda (Snimila Nina Ljubić)

- Ima domaćih, ima i turista. Najviše Slovenaca, Čeha, Njemaca, pa i Talijana. Naručuju sve, sve ide. Ove godine smo uveli kalamare i to se pokazalo kao jako dobro, govore nam, nakon čega su nas srdačno ponudile ručkom, kojeg mi nismo mogli odbiti.

Za kraj, porazgovarali smo i sa starosjediocima ovog otoka, koji u šali kažu kako na Fratarski dolaze sto godina.

- Sad imamo toplu vodu, toalete, šank, nekada nije bilo ničega. Sjećam se kad smo kopali kanale za vodu. I sad je sve super, samo neka ovako i ostane, neka se nitko ne upetlja u ovo, neka ostane gradsko, iskreno nam govori Josip.

Starosjedioci u šali kažu kako na Fratarski dolaze sto godina (Snimila Nina Ljubić)

Punog trbuha i puni dojmova, ponovno se ukrcavamo u Odisej, ostavljajući starosjedioce, male cirkusante i trgovce iza nas. Ipak, zaključujemo, dokle god je ovakvih ljudi, dječjeg smijeha i tradicije, ovaj mali istarski otok uistinu nema straha za svoju budućnost.

Povezane vijesti

• Fratarski se službeno "otvara" 11. lipnja. Do tada VRIJEDE NEKA PRAVILA
• Fratarski otok danas kreće u ljetnu sezonu. Omiljeni otok Puležana spreman za svoje vjerne dugogodišnje goste
• Posjetili smo najdugovječniji pulski ljetni kamp, djeca bi najradije da traje cijele godine