SVJETSKI DAN BESKUĆNIKA
Udruge Institut i AjA: Beskućništvo nije osobni neuspjeh, već posljedica sustava koji su zakazali
(Snimio Milivoj Mijošek)
Svjetski dan beskućnika obilježava se svake godine 10. listopada. Problem beskućništva posvemašnja je pojava koja ne poznaje granice države i sistema. Ono što razlikuje pojedine sredine po ovom pitanju, načini su na koje se one nose s ovim problemom i na koji ga način rješavaju. U Puli možemo biti poprilično ponosni uspostavom socijalne mreže koja pomaže potrebite, a ako govorimo o beskućništvu, prve su postaje Udruga Institut koja vodi prenoćište za beskućnike Rachem te Udruga AjA koja je na ovom području uvela nešto dotad nepoznato - model Housing First.
Mreža od Bala do Momjana
- Da su pomoć i podrška neophodni, govore podaci o broju korisnika i pruženih usluga od kada smo započeli terenski rad na području sjeverozapadne Istre, prije šest godina i od kada je otvoreno prenoćište Rachem. Rad u Poreču i okolici započeli smo 2016. godine, kratko nakon otvaranja tamošnjeg Dnevnog centra. Usluge se danas sastoje od mogućnosti korištenja dnevnog centra tijekom jutra, obavljanje osobne higijene, pranje odjeće i obuće, do boravka na toplom ili pomoći i podrške u rješavanju prava iz sustava socijalne skrbi. Polako smo širili mrežu korisnika i danas je ona vrlo stabilna i proteže se od Bala do Momjana. Terenski radnik tri puta tjedno odlazi do korisnika, raznosimo hranu, što na godišnjoj razini iznosi prosječno 23 tone.
Korisnicima se pruža pomoć za odlazak liječniku, ustanovama i/ili različitim službama u obliku prijevoza i pratnje. U ovom trenutku u programu opskrbe hranom je 60 punktova. Od samaca koji žive u kampicama do cijelih višečlanih obitelji koji žive u iznimnoj financijskoj deprivaciji, tijekom godine zabilježimo raspon i od preko 100 korisnika. Ono što nam značajno otežava situaciju jest činjenica da nemamo financijsku podršku za cijeli taj aktivizam ni od koga i oslanjamo se isključivo na naše resurse. Nastojimo ustrajati i vjerujemo da ćemo u budućnosti moći konkurirati na neki natječaj i realizirati neophodna sredstva za troškove goriva i cestarine, ali i vozilo za prikup i dijeljenje donacija, jer smo sva osobna vozila doslovno uništili, opisuje Varja Bastiančić, voditeljica Udruge Institut.
Upravo je rad s korisnicima na ulici dao uvid u stvarne potrebe ljudi, nakon čega se rodila želja za otvaranjem prenoćišta u Puli. Grad Pula i Istarska županija otvorili su ga 2023. godine kao prvo prenoćište otvorenog tipa s "niskim pragom zahtjevnosti pristupa". Uslugu noćenja u prenoćištu godišnje zatraži više od stotinu osoba. Većinom su to građani grada Pule i/ili Istarske županije, no najmanje 10 posto korisnika čine ljudi koji su se zatekli u Puli i našli se na ulici iz različitih razloga i pod različitim okolnostima.
Pomoć u što kraćem roku
- Naša uloga je da svakom korisniku pružimo krov nad glavom, mirnu, sigurnu i toplu noć, a potom rješavamo ostale potrebe i okolnosti. Korisnicima koji nisu iz Pule ili Istra osiguravamo mjesto u nadležnom prihvatilištu koji djeluje u sklopu njihovog mjesta stanovanja. Komunikacija s kolegama iz drugih gradova je zaista fantastična. Kada na vrata dođu strani državljani onda je nužno kontaktirati ambasade, jer nije rijetkost da strani državljani ostaju bez dokumenata i novaca za povratak kući. Moram naglasiti da su sve do jedne ambasade krasno surađivale i te korisnike smo u izuzetno kratkom roku uspjeli vratiti kućama. Jako bliska suradnja realizirana je i s PU istarskom, kao i s OB Pula, jer nam je svima namjera pomoći u što kraćem roku i pružiti neophodnu njegu i skrb, navodi ona.
Uslugu prenoćišta upotpunili su radom i tijekom dana te na taj način korisnicima osigurali da i dio dana provedu u sigurnim uvjetima, no dodatno su osigurali mogućnost da i oni korisnici koji ne trebaju uslugu spavanja, jer imaju svoje mjesto boravka, ali žive bez energenata, dođu, obave osobnu higijenu, operu odjeću, uzmu rezervu, koriste uslugu psihosocijalne podrške ili drugu pomoć koju im mogu osigurati, tako da u dnevni boravak dolazi još prosječno dodatnih 30-ak korisnika.
- Mislim da je naš doprinos zajednici velik i značajan i, iako nismo previše "razvikani", tu smo. Već godinama radimo i pokušavamo dati sve najbolje od sebe kako bi svi naši korisnici imali što bolju uslugu. Naša je najveća želja, za svakog od njih, da izađu iz tog začaranog kruga beskućništva, siromaštva, ovisnosti o socijalnim naknada koje su nepristojno male i koje ne osiguravaju mogućnost samostalnog stanovanja i podmirivanja osnovnih životnih potreba. Nemojmo zaboraviti da se radi većinom o ljudima koji nisu radno sposobni, narušenog su fizičkog i psihičkog zdravlja, a čija je slika o sebi drastično promijenjena. Govorimo o ljudima koji su u potpunosti izgubili svaku vjeru i povjerenje u sustav. Čujem, tu i tamo, kako ljudi kažu da osobe u beskućništvu namjerno ostaju u tim okolnostima, jer iskorištavaju sustav socijalne skrbi i ne žele raditi, a na to ja postavim protupitanje - da li zaista netko može misliti da bi zbog 160 ili 200 eura itko namjerno spavao na klupi, bio izložen, prezren, ismijavan i ponižavan, postavlja retoričko pitanja Bastiančić.
Šest stanova za trajni smještaj
Ove su godine za 25 korisnika osigurali zbrinjavanje. Nekima je osigurano mjesto u domu za stare i nemoćne, neki su u programima rehabilitacije koja će biti platforma za reintegraciju i stabilan povratak, a imaju i onih fantastičnih primjera kada su korisnici pronašli posao, osigurali im da još neke vrijeme borave kod njih kako bi stvorili malu ušteđevinu te potom odselili u podstanarstvo i samostalno stanovanje.
U Rachemu ima suza, ali ima i puno smijeha. Dolazak hladnijih dana očekuju sa zebnjom, jer im iskustvo govori da se s njim očekuje i veći prihvat korisnika. Iako kreveta i prekrivača ima, a osigurano je i pet fotelja na razvlačenje u dnevnom boravku, u slučaju da je potreban krizni smještaj, naša sugovornica smatra da još uvijek postoji prostor za napredak i unaprjeđenje usluge. I dalje nije prihvatljivo da osobe starije od 65 godina nemaju mogućnost korištenja usluge za starije i nemoćne. Nije prihvatljivo da za psihički bolesne osobe nema adekvatnog rješenja te i dalje nije prihvatljivo da osobe izrazito narušenog zdravstvenog stanja nastavljaju život u prenoćištu, zaključuje.
Iz Udruge AjA, Helena Babić, povodom Svjetskog dana osoba u beskućništvu, podsjeća javnost da nitko ne bi trebao živjeti bez doma – jer stanovanje je osnovno ljudsko pravo, a ne privilegija. Dok se diljem Europe i svijeta sve češće šire narativi koji potiču podjele i okrivljavanje pojedinaca, važno je jasno reći: beskućništvo nije osobni neuspjeh, već posljedica sustava koji su zakazali, naglašava ona.
- Siromaštvo, nedostatak pristupačnog stanovanja i nejednak pristup podršci, stvaraju začarani krug iz kojeg je teško izaći bez sustavne pomoći. Udruga AjA od siječnja 2024. godine aktivno djeluje na području pružanja podrške osobama u beskućništvu i onima u riziku od beskućništva. Zahvaljujući podršci Grada Pule, Istarske županije i Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, danas u najmu imamo šest stanova kroz koje osiguravamo siguran i trajni smještaj za 14 korisnika, dok naš Mobilni tim redovito pruža podršku za više od 50 osoba koje žive na ulici, u privremenim smještajima ili neadekvatnim uvjetima. Kroz naš Housing First program svjedočimo stvarnim i dubokim promjenama u životima ljudi. Kada osoba dobije siguran i trajni dom, počinje se događati oporavak - ljudi ponovno spavaju u toplom, brinu o svom zdravlju, obnavljaju odnose s obitelji, zapošljavaju se, uče kuhati, čuvati stan i ponovno vjerovati sebi i drugima. Dom postaje početak promjene, a povjerenje i podrška temelj su na kojem se život ponovno gradi, podsjeća Babić.
Ozbiljni problemi starijih osoba
Helena Babić iz Udruge AjA upozorava kako od početka ove godine primjećuju zabrinjavajući trend koji zahtijeva ozbiljnu pažnju. Naime, sve im se više osoba u starosnim i invalidskim mirovinama javlja za pomoć jer ne mogu podmiriti troškove stanovanja i osnovne životne potrebe.
- Radi se o ljudima koji su radili cijeli život, imaju mirovine od 200 do 600 eura, ali te naknade više nisu dovoljne ni za najam skromnog smještaja. Da ne govorimo o režijama, hrani, higijeni, odjeći i obući. Samo ove godine zaprimili smo više od 20 poziva samaca i bračnih parova u mirovini koji se nalaze u ozbiljnim stambenim problemima. To jasno pokazuje da beskućništvo više nije problem isključivo osoba koje su već na ulici, već da u sve većem riziku ostaju ljudi koji su do jučer imali stabilan život i redovna primanja. U Hrvatskoj smo došli do točke u kojoj si ni osobe koje su zaradile svoje mirovine više ne mogu priuštiti dom. Zahvaljujući podršci građana, Udruga Naš san njihov osmijeh trenutačno sufinancira smještaj za 10 obitelji, dok Udruga AjA, Institut Pula i druge partnerske organizacije svakodnevno rade na zbrinjavanju najranjivijih. Kada se zbroje svi naši kapaciteti, jasno je da smo već dosegli granice održivosti, a potrebe i dalje rastu, tužno zaključuje Babić.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
