Edo Strenja, fotograf i urednik fotografije u Glasu Istre, za dobru fotografiju od tisuću riječi, penjao se na Arenu i istarske zvonike, verao na stabla u mrkloj noći da bi snimio noćnog gosta u lovu na večeru, ulovio bi prvi treptaj prekrasnog leptira koji je netom prije bio ljigava gusjenica, potom prve zamahe krilima ptića, zoru oko Motovuna obavijenu sumaglicom, bijeli odsjaj mora milovan zrakama jesenskog sunca, svezao bi u čvorove stupove Augustova hrama, izobličio bi vizuru Foruma ribljim okom sveobuhvatnosti prostora, ali bi se spustio i pod more i na vidik iznio nevjerojatan svijet života i bogatstva toga ‘šestog kontinenta’.

(Arhiva Glasa Istre)

Uz sve to, Edo je gajio nerv novinarskog fotoreportera lutajući s kolegama novinarima po skrivenim zakutcima Ćićarije, presahlim vodotocima i vodenicama Humšćine, životinjskom svijetu Paluda, vodnjanskim krovovima, spuštao se u labinske rudarske jame, pulske vale i safario po brijunskim parkovima. Svojim je fotografijama oplemenjivao riječi kolega te su tako na poznatim duplericama Glasa Istre oživljavali zaboravljena vremena i krajeve.

Napisao je to o kolegi Strenji kolega Mate Ćurić, dugogodišnji novinar, urednik Kulture u Glasu Istre.

(Arhiva Glasa Istre)

A kolega Marijan Milevoj, također dugogodišnji novinar Glasa Istre, za Eda će na svom blogu Labinska Republika, napisati: "S ovog svijeta otišao je prije tri godine. Otišao, ostavio i svoje najdraže, suprugu Vanju i male blizance Gabriela i Luciju. I sve one koji su ga neobično cijenili, prisjećali se njega i druženja s njim. Imao sam sreću da sam godinama radio s Edijem u Glasu Istre, a dodatno zadovoljstvo da smo zajedno radili na više knjiga o Labinšćini. Vjerojatno su i te šetnje mojim zavičajem s fotoaparatom u ruci doprinijela da je Edi dodatno zavolio ovaj dio Istre i njegove ljude. Zbog toga se ne samo vjenčao u labinskoj župnoj crkvi, već je i svoje male anđele Gabriela i Luciju krstio u župnoj crkvi sv. Lucije na krovu Labinšćine u Skitači. Meni će do kraja života ostati u sjećanju njegov profesionalizam, osjećaj za prostor, vrijeme i profinjena umjetnička duša. I prije svega ogromno srce."

(Arhiva Glasa Istre)

Strenja je surađivao s još jednim novinarom Glasa Istre, Danielom Načinovićem, književnikom i pjesnikom. Njihov je zajednički uradak knjiga "Pod starim voltama, istarskim gradićima u pohode", Daniel - tekst, Edo - fotografije.

Strenja je nesumnjivo bio fotoreporter kojeg je kroz rad vodila umjetnička crta, pa su i njegove reportaže svojevrstan hibrid novinarstva i artizma u kojima je sačuvao neke skrivene, još uvijek dobro očuvane zakutke Istre. Uz pomoć fotografija utkao je svoju stalnu prisutnost u ovaj svijet. Iako već dugo odsutan, gotovo ne prođe dan da neka od njegovih fotografija ne osvane na stranicama Glasa Istre kao svevremena ilustracija koja ne tamni, već je uvijek svježa i ilustrativna.

Edo je bio dobri duh fotografije Glasa Istre.

(Arhiva Glasa Istre)

Ne vjerujem da je ikada iz kuće izašao bez fotoaparata. I to s nekoliko. Za svaki slučaj. Edo, međutim, nije nikada fotografirao slučajno. Osim kada se našao na pulskom trgu, kišnoga dana, 6. lipnja 1997., a za mikrofonom se predsjednički kandidat Vlado Gotovac obraćao prisutnima. Gotovca je tada napao hrvatski časnik, ozlijedio ga, a Edo je uspio snimiti nekoliko prizora tog nemilog događaja. Za tu je fotografiju dobio nagradu Hrvatskog novinarskog društva.

Spomenimo tek da je pulski gradonačelnik Filip Zoričić godine 2021. doktorirao na poslijediplomskom studiju interdisciplinarnih humanističkih znanosti Sveučilišta u Splitu temom »Vlado Gotovac - ideje i život«. Jedan od profesora bio mu je dr. Inoslav Bešker, nedavno preminuli ugledni novinar. Dr. Zoričić u svom radu spominje, naravno, i brutalni napad na Gotovca u Puli. Za Gotovca kaže da je njegova životna inspiracija, a za napad: "Gotovac je tada, kao i sedamdesetih, bio državni neprijatelj. Ne baš omiljen vlasti. Unatoč napadu, još više fascinira kako se Gotovac ustao i nastavio govor. To čine samo hrabri ljudi."

(Arhiva Glasa Istre)

Je li vam se ikada desilo…

Volio je i znao pisati. Ostao je jedan tekst, njegov osobni zapis: »Je li vam se ikada desilo da vam je veleposlanik jedne od najjačih zemalja svijeta isplazio jezik, ili veleposlanik Svete stolice spominjao le prostitute? Da li vam se desilo da vam je veliki svjetski glumac i nosilac titule sir zahvalio nasred Prvomajske, ili ulice Sergijevaca, za snimanje koje ustvari on uopće nije tražio? A je li vam se desilo da ste recimo predsjedniku države davali autogram, ili ste možda bili u situaciji da vas župan u špaliru novinara i fotoreportera namjerno ne pozdravi kao sve ostale?

Jeste li ikada bili grubo odgurnuti od napadača - atentatora na jednog predsjedničkog kandidata? Ne znam za druge, no upravo sam ja u toku svog fotoreporterskog rada bio upravo u tim situacijama.

Povezane vijesti

• Dražba: Povučena prodaja dijela zgrade na Rivi 10
• Glas Istre od danas na novoj lokaciji
• Vijećnici o određivanju imena ulica i parkova u Puli: Parku na Gregovici ime Eduarda Strenje